Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Duljevac 1992 - 2020 godišnjica zločina

Jedan od načina ubistva Bošnjaka jeste metoda „živog štita“. Naime, srpski vojnici su zarobljenike iz logora Rasadnik i srednjoškolskog centra odvodili kao žive štitove u pokušajima da poraze branitelje rogatičkih sela. Bošnjaci su vezani konopcem po dvojica-trojica zajedno i natjerani prema Tušinama, Jačenu i Brčigovu. Tog avgustovskog dana 1992 strijeljano je 27 nevinih Bošnjaka

 

 

Ubijeni i preživjeli ,,živi štitovi“

 

Iz iskaza svjedoka srpske nacionalnosti u slučajevima procesuiranim pred Sudom BiH može se zaključiti da su stanovnicima Rogatice bila po­znata ubistva Bošnjaka sa područja teritorije Rogatice. Međutim, o tome se nije govorilo. Jedan od načina ubistva Bošnjaka jeste metoda „živog štita“. Naime, srpski vojnici su zarobljenike iz logora Rasadnik i srednjoškolskog centra odvodili kao žive štitove u pokušajima da poraze branitelje rogatičkih sela koji su se tokom jula i avgusta samoorganizirali i uspjeli osloboditi ranije okupirana bošnjačka sela Šljedoviće, Solakoviće i Starčiće.[162] Prema riječima Agića, četnički vojvoda Rajko Kušić tražio je da mu se u Koziće dovede tride­setak zarobljenih Bošnjaka, „a svojim komandirima naredio je da pripreme jedinice za ‚odlučujući napad i potpuno uništenje šačice Alijinih bojovnika‘. Zarobljeni Bošnjaci su u toj pripremi trebali biti ‚živi štit‘ koji će ići ispred četničkog streljačkog stroja i neutralisati eventualna minska polja“.[163]

 

Bošnjaci su vezani konopcem po dvojica-trojica zajedno i natjerani prema Tušinama, Jačenu i Brčigovu. Akcija srpskih snaga je propala nakon što su branitelji snažno zapucali sa odbrambenih položaja iz Brčigova, tako da se srpska pješadija morala povući. Ranjeno je nekoliko Bošnjaka. Zbog ne­uspjeha ove akcije, u kojoj su ranjeni i srpski vojnici, svi Bošnjaci iz „živog štita“ su strijeljani.[164] Međutim, trojica Bošnjaka preživjeli su strijeljanje. U to vrijeme nisu se nadali da će jednog dana imati priliku svjedočiti o tome u Sudu Bosne i Hercegovine.

 

Ago Kapo, zvani Kapetan, iz sela Borovsko, bježeći pred srpskim napa­dima, u avgustu 1992. godine uhapšen je u selu Žljebovu kod Sokoca, te odvezen u logor Rasadnik.[165] Nekoliko dana zajedno sa ostalim zarobljeni­cima bio je na radnoj obavezi, čistio je grad i stanove srpskim vlastodršci­ma. Pet dana nakon radne obaveze manjim autobusom odvezli su ih u selo Duljevac. Tu su ih vezali u živi štit u kojem su proveli dva sata. Dragoje Paunović predvodio je grupu srpskih vojnika kojima je naredio da vezane Bošnjake strijeljaju. Ago Kapo nije mogao svojim ubicama gledati u lice, jer su 12 srpskih vojnika koji su izvršavali naređenja nosili čarape na glavi. Jesu li bili svjesni nečovječnosti tog čina, ili su možda znali da „savršen zlo­čin“ ne postoji? Jedini koji je vjerovao da učestvuje u „savršenom zločini“ bio je Dragoje Paunović, zvani Špiro. Sedamnaest godina nakon strijeljanja nemoćnih i vezanih bošnjačkih „živih štitova“, zločinac Dragoje Paunović sjedio je na optuženičkoj stolici u Sudu BiH i slušao svjedoka Kapu koji je potvrdio da optuženi, za razliku od drugih vojnika, nije nosio kapu na gla­vi. Tog avgustovskog dana strijeljano je 27 nevinih Bošnjaka.[166]

 

Svjedok Armin Bazdara bio je u istom redu za strijeljanje kao i Ago Kapo.[167] Nakon što je pogođen u nadlakticu, uspio je uložiti maksimalnu snagu da bi ostao miran. Četnici nisu primijetili da je preživio. Ležao je bez glasa, dok je osluškivao jauke i pucnjavu. Srpski vojnici su pojedinačno ubijali one za koje su primijetili da su živi. U jednom trenutku čuo je kako glas sa motorole pita: ‚Ko to puca‘, a glas koji je držao motorolu jasno je odgovorio ‚Špiro puca‘. Nakon izvjesnog vremena Armin je potrčao. Srpski vojnici pucali su za njim, ali ovaj put bezuspješno. Kad je iznemogao od gladi i gubitka krvi stigao na brežuljak iznad nekih vikendica, u magnove­nju je vidio neke vojnike. S obzirom da nije više imao snage da trči, bio je spreman da se preda, ali… bili su to vojnici Armije Bosne i Hercegovine.[168]

 

Oni koji su preživjeli strijeljanja i gledali smrti u oči 26. maja 2006. godine, zajedno sa ostalim žrtvama srpskih zločina, imali su priliku osje­titi moralnu satisfakciju što je zločin osuđen. Tog dana donesena je pre­suda zbog ratnog zločina protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkom a) i k) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Dragoje Paunović Špiro proglašen je krivim za strijeljanje 27 Bošnjaka na područ­ju opštine Rogatica i osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 20 godina.

 

 Spisak ubijenih - Ćatić Edis, Kazić Sulejman, Hodžić Eldin, Kapo Asim, Hošić Mujo, Pašić Mesud, Ćatić Mevludin, Isaković Faruk, Omeragić Šukrija, Šetić Fuad, Kazić Nedžad, Jašarević Hamdija, Čatić Midhat, Jašarević Husein, Ćatić Vahidin, Delija Mehmed, Tanković Mustafa, Jašarević Sulejman, Solak Osman, Kazić Fuad, Kurčehaić Besim, Halilović Halil, Salihić Zajko i Pašić Derviš

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version