Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Ahmet Sejdic - ekskluzivni intervju

 

 

Intervju - Ahmet Sejdic, "Zlatni ljiljan" komandant, gazija

 

Prije pocetka objavljivanja drugog dijela, odnosno druge knjige, autora Ahmeta Sejdica, obecali smo jedan kraci intervju sa mogucnoscu postavljanja pitanja i vas citalaca . Gospodin Sejdic se rado odazvao i stavio na raspolaganje da odgovori na sva vasa pitanja ali i nasa iz urednistva ove stranice. Raduje nas da je ova knjiga izazvala veliko interesovanje i svakodnevno na nasu stranicu dovodila nove citaoce. Ne sumnjamo da ce i ovaj drugi dio biti veoma interesantan za vas. To potvrdjuju i vasa pitanja koja smo dobili. Ona se uglavnom odnose upravo na perid pred kraj agresije kada se rjesavala sudbina Istocne Bosne i Gorazda kao njenog najveceg grada. Na mnoga vasa postavljena pitanja ce upravo druga knjiga dati odgovore pa cemo nastojati da odgovorima ne ucinimo citanje knjige manje interesantnim.

Svima nam je poznato sta se desavalo neposredno prije agresije i na samom njenom pocetku. Bila je ocigledna dezorijentisanost i velika nespremnost za rat. Zbog toga smo na samom pocetku imali najvise zrtava zbog neiskustva ali i neorganizovanosti i nespremnosti.

Ko je po vama najveci krivac za takvo stanje, ili mozda malo indirektnije pitanje, sta je trebalo uciniti prvo na politickom planu da se rat izbjegne? Je li po vasem sudu bilo uopste moguce izbjeci sukobe i politickim sredstvima rijesiti krizu?

SEJDIĆ: Sa ove vremenske distance uz gotovo 20 godina iskustva lakse je suditi i razmisljati. Svakako da rat nije trebao i da se mogao izbjeci ali agresija tesko ili nikako. Pogotovo ako se znaju motivi, ciljevi, namjere pa i zablude agresora.
BiH kroz svu dokucivu potvrdjenu historju nije trpila niciji teror a imala je prgave komsije i nezvane goste koji su je gledali kao sansu za brzo bogacenje, pljacku i jednokratnu upotrebu.


Agresija na BiH se puno duze i studijoznije planirala nego sto je odbrana koja je vise proizvod fenomena narodnog otpora nego li profesionalnog i sveobuhvatnog procesa institucija, stranaka i udruzenja.
Tamo gdje je mudrost bila jaca od emocija, pogotovo od zabluda imali smo agresiju kasnije a bolju pripremu odbrane (na Drini se u Gorazdu najduze pregovaralo cini se mudro za razliku od drugih gradova). Dakle i lokalne vlasti su mogle znacajno uticati na odbranu i mislim da su one bile kljucne u pripremi odbrane bar u pocetku agresije.


Na cijelom prostoru bivse Jugoslavije rat - agresija se mogao i morao sprijeciti a to je mogla samo medjunarodna zajednica. Interesi medjunarodne zajednice u BiH ce jos dugo ostati nerazjasnjeni ali je sigurno da su oni omogucili da se unistava civilizacija, suzivot i tolerancija u srcu Evrope. Zasto? - Zato sto je nekima takva Bosna smetala!!
Cudno je da su zidovi i barijere (Berlinski zid i drugi) padali, ruseni a na Balkanu se stvrali novi koji su pravili logore "zasticene zone", zlocine, divljastvo, genocid, urbicid i jos mnogo cida.


Civilizacija koja tako nesto podrzava nema buducnost kao sto je nema ni ovakva BiH, nema je ni Evropa ni svijet, jer svijet ce najlakse pasti na rusenju vrijednosti prirode i morala.
Nadamo se da ce besmisao biti potisnuta u proslost a da ce svijetla buducnost BiH i svijeta biti izbor onih koji dolaze.
Sadasnja - aktuelna politika medjunarodne zajedenice prema nasoj zemlji je testiranje izdrzljivosti zemlje i naroda u njoj da izgradjuju i razgradjuju, istovremeno ratuju bez oruzja uz iluzije da ce u civilizovanu Evropu.
Zdravoj Evropi ne treba nikakv pacijent bez sansi za opstanak, niti izvor zaraze, ako je zdrava a uvjeren sam da to ona jos nije.
Prema tome snazna i iskrena medjunarodna zajdenica moze Bosnu ozdraviti i ispraviti greske iz vremena agresije za godinu dana ako to hoce i imati je kao svoju sansu a ne zariste buducih sukoba.


Na samom pocetku rata su se vrlo brzo iskristalisale zaracene strane. Sve je pucalo po nacionalnim savovima. Iako je na pocetku Armija BiH bila multietnicna , cini mi se da je tadasnje rukovodstvo nekim svojim potezima ucinilo da dodje do totalnog rascjepa po nacionalnoj liniji.

Je li po vasem misljenju na pocetku agresije bilo moguce racionalnijom politikom zadrzati multietnicnost Armje BiH a time dati i vece sanse da se brani i odbrani cjelovitost BiH?

SEJDIĆ: Svakako da je to bila sansa i da je to bilo vrlo osjetljivo pitanje na kome se moglo vise i trebalo vise uciniti.
Imam utisak da se slabo iskoristila pocetna inercija i odredjenost onih koji su se zatekli u situaciji da su napadnute teritorije na kojima zive a voljeli su BiH i njene vrijednosti: multieticnost, bratstvo i jedinstvo, toleranciju, obicaj, kulturu, historiju..
Nerijetko se upadalo u zamke sumnje u "izdaje" onih koji su druge nacije pa je to stvaralo novo opterecenje i najodanijim borcima u armiji svih narodnosti. Tako se od rijesenja pravio golemi problem. Istinski borci i istinske starjesine su rijetko pravili takve greske jer su u borbi provjeravali i potvrdjivali svakog borca.
U zavrsnim godinama odbrane od agresije ('94. - '95.) reforme u armiji su dovele do formiranja cisto muslimanskih brigada sto je najdirektnije uticalo na multieticnost u armiji BiH .
Tesko je reci koliko je ta promjena uticala na spremnost i borbene rezultate jedinica koje su bile i dalje multieticne. Moje iskustvo iz 808 oslobodilacke brigade govori da nije bilo lakse vec znacajno teze odrzati multieticnost ali i nivo borbene gotovosti jedinice.



U jednoj takvoj zemlji kao sto je Bosna je bilo tesko ocekivati pobjednika iz agresije kada je sve popucalo po nacionalnim savovima. To se moglo desiti jedino da nestanu citavi narodi kao sto je Karadzic imao plan u svojoj bolesnoj glavi. Takvo nesto se jos nije desilo u novijoj istoriji i vjerovtno se nikada vise nece ni desiti.

Kako se vi poslije svega osjecate kada se u zemlji za koju ste bili spremni dati zivot, u jednom dijelu smatra da je bio zlocin braniti cak i goli zivot a u drugom ste heroj i kada je vasa sloboda kretanja time ogranicena? Na drugoj strani se proglasavaju herojima dokazani ratni zlocinci i primaju naknade za to herojstvo koje vjerovatno svi mi kroz budzet finansiramo a borici Armije BiH koji su branili i odbranili gole zivote svojih porodica su dosli na prosjacke grane?

SEJDIĆ: Jasno je svima svjedocima agresije i stradanja u BiH 1992-1996 da su jos prisutni projekti unistavanja Bosne i Hercegovine i da su oni nastavak ratnih planova suptilnijim metodama ali sa istim ciljevima. Onima koji su cinili zlocine je u interesu da se optuzi odbrana pa cak i najsvijetlija, viteska sa svim civilizacijskim normama i nacelima, kako bi se stvorio utisak da su svi isti, da su svi pravili zlocine i tako dobila slika ravnoteze zlocina i odgovornosti. U konacnici treba dokazati da je rat bio gradjanski i da su i agresori bili zrtve. Zlocinci ne odustaju od tih namjera jer je za njih to spas od presuda i kazni.

Ja sam u svakom momentu spreman odgovarati svakom covjeku, narodu, sudovima i dragom Bogu za sva djela koja sam ucinio a posebno za djela u odbrani BiH i naroda u njoj. To sto ne mogu slobodno hodati po cijeloj BiH znaci da ona nije oslobodjena od necivilizacijskih zabluda i da nisu pobijedjene snage koje napadaju i ruse Bosnu i Hercegovinu. Nije velika steta sto ja kao pojedinac nisam u mogucnosti slobodno hodati Cuprijom na Drini i drugim meni dragim mjestima ali je ogroman problem sto nisu sigurni i sretni mnogi u BiH pa vise i ne zele po njoj hodati ako ne moraju. U sustini dok ima djelovanja zlocinaca u Bosni i Hercegovini ona nije slobodna ni za mene ni za mnoge druge.

Jedna u nizu slabosti Dejtonskog mirovnog sporazuma ili nesporazuma jeste i to da je sprijecio da se Bosna oslobodi i da se zna ko su stvrani branioci Bosne, tako da postoji apsurd da su svi branili Bosnu pa cak i oni koji su je napadali u agresiji i danas je napadaju i ruse.
Neki ruse Bosnu za placu u vlasti BiH a neki za Boracku penziju, invalidninu i druge beneficije a pripada im robija ili protjerivanje iz Bosne.


Samo u ovako organizovanoj zemlji moze da se unistava moral, patriotizam i dostojanstvo covjeka a da se sve podvodii dobro pakuje u demokratske procedure i civilizacijske norme. Svakako je vrhunac nemorala, prljavstine i zlocina to da zrtve agresije i branioci BiH placaju porezima i slicno lagodan zivot zlocinaca.
Eto to je u BiH moguce a ni u jednoj drugoj zemlji Evrope nije, niti moze biti.
Zasto? - Zato sto je medjunarodna zajednica tako nesto aminovala jer joj izgleda ne odgovara uredjena i normalna BiH. Dokle? - Tesko je reci. Mozda do nestanka BiH, sto se nikada nece desiti ako Bog da.



Pisanjem ovih knjiga ste imali namjeru otrgnuti istinu od zaborava. Po mom nekom sudu je to tek otvaranje mnogih pitanja na koje treba dati odgovor. Po ovim i slicnim knjigama iz ovog peroda ce se vjerovatno nekad poceti pisati nova istorija.

Je li ovo samo pocetak? Je li ovo samo najava da ce biti jos knjiga u kojima ce se nakon istorijske distance reci i ono sto se poslije rata nije smjelo reci? Ako su ove veoma interesantne knjige imale ambiciju otvoriti neka veoma vazna pitanja zasto je njihov tiraz bio ovako mali a interesovanje za njih ogromno? Ne cini li vam se da nekima nije ni u interesu da se do istine dodje?

SEJDIĆ: Zelja mi je da napisem jos "Biti svjedok istine" 3, 4, 5... ako Bog da a uvjeren sam da ce biti jos onih koji ce pisati, posebno onih koji zive za istinu i pravdu, za BiH. Napisano je puno knjiga ali nikad dovoljno da se spoznaju surovosti bosnske istorije, fenomeni odbrane i opstanka.
Tezim pripadati onima koji govore sto misle, pisu bez sminke i drze do rijeci, recene a pogotovo napisane. Onima kojim takav stil ne odgovara nisam ni pisao a jedan broj njih je jasno oslikan u knjizi "1". Nekih ce biti i u knjizi "2" uz neke nove, kojima nije u interesu ni ova niti mnoge druge istine.
Tiraz knjiga je promjenljiv i uvijek moze biti drugo izdanje. Sada postoji mnogo nacina da se umnozi svaka knjiga i ne moze niko zaustaviti tok - eho dobre knjige pa ni oni kojima ne odgovara istina.
Sve sto sam rekao - napisao i sada potvrdjujem istom smjeloscu, hrabroscu i dostojanstvom.


Poznato nam je da su nasi najhrabriji sinovi dali zivote za nasu domovinu. Mnogi su ostali invalidi , nesposobni da sebi i svojoj porodici obezbjede minimum za prezivljavanje. Mnoge sehidske porodice, djeca nasih sehida su nezbrinuta. Odnos drzave prema toj populaciji je katastrofalan. Ljudi koji su u ratu bili spremni da se zrtvuju su danas veliki gubitnici u miru. Ratni profiteri su na vrhu i vlasti ali i involvirani u sve sfere zivota gdje je novac, vlast i gdje se odlucuje o sudbini vecine osiromasenog naroda.

Sta mislite o tome? Kada bi ne daj Boze doslo do ponovnih sukoba, da li biste bili ponovo heroj Sejdic u prvim redovima odbrane BiH?

 SEJDIĆ:Da li bih bio heroj ne mogu znati kao sto ne znam ni koliko sam to bio u odbrani BiH od agresije. Najveci heroji su oni kojih nema, koji su poginuli a mi zivi moramo se kroz cijeli zivot dokazivati i potvrdjivati. Bosnu bi branio i branit cu je dok sam ziv jer smatram da sam patriota a to ne mozes danas biti a sutra ne biti.


Sada cemo poceti objavljivanje druge knjige. Pretpostavljamo da ce poslije ove druge knjige biti i mnogo vise pitanja.


Mozemo li obecati nasim citaocima da ce te odgovoriti i dati svoje misljenje na postavljena pitanja?

SEJDIĆ: Postovani citaoci svi odgovori na vasa pitanja koja sam dao su moji, iskreni i otvoreni. Na neka pitanja sam odgovrao sirom elaboracijom jer sam smatrao da mogu dati svoj stav o necemu sto mozda zelite cuti - procitati.
Knjige daju puno vise odgovora na ova postavljena pitanja i mnoga druga tako da ce "Biti svejdok istine 2" odgovorti na mnogo toga sto biste mozda zeljeli saznati.
Koristim priliku da se zahvalim svim citaocima na iskazanom velikom interesovanju i podrsci u mnogim kontaktima, ujedno izvinem sto neki tehnicki elementi pripreme tekstova i priloga nisu bili na zeljenom nivou.
Sa puno uvazavanja autor Ahmet Sejdic


Evo odgovora na postavljena pitanja nasih citalaca.




 

 

Kakva je bila uloga generala Hamida Bahte,(Bahto ) po dolasku u Gorazde. Dali se situacija popravila, i koliko je dugo on ostao u Gorazdu.


SEJDIĆ: Odgovori na ovo i pitanja koja slijede su napisani i debelo obrazlozeni u knjizi "2" koja ce biti ubrzo objavljena na "rogatica.com"
Za one citaoce koji iz bilo kojih razloga nece moci ili htjeti citati knjigu "2" (Biti svjedok istine 2) dajem kratke odgovore.

Hamid Bahto je dosao u Gorazde 1994. godine u timu koji je predvodio general Sulejman Vranj. Koliko se sjecam nije imao cin a niti neki pedigre poznatog komandanta iz predhodnog ucesca u odbrani BiH na sarajevskom ratistu. To je bilo iznenadjenje za sve nas a posebno za komadanta IBOGe Ferida Buljubasica koji je ocekivao zamjenu na mjestu komandanta Istocnobosanske operativne grupe - IBOG.
Bahto je bio Feridov student koji je tesko uspio poloziti ispit na politickim naukama odsjek ONO (opstenarodna odbrana). Jako dobro se uklopio u tim Rijada Rascica i muftije Hameda Efendica i djelovao vrlo usaglaseno protiv potvrdjenih autoriteta, medju kojima sam vjerovatno bio i ja, a posebno Zaim Imamovic i Ferid Buljubasic. Ferid i Zaim su otisli u Sarajevo. Ferid po zelji a Zaim po odluci lokalnih mocnika i vise komande. Tako sam ja ostao da trpim teror, zablude i ublehe a poslije svega da cutim i da budem dezurni krivac. Sutio nisam, trpio jesam i zacudo ostao ziv.
Kao komandant a posebno borac, Hamid Bahto je bio vrlo skroman. Kao covjek i moralni lik nije bio prihvatljiv za borca i gradjanina ali je bio komandant i svi smo to uvazavali.
Mozda je i kljucna licnost zbog koje danas i hladne glave mogu reci da sam imao najteza ratna iskusenja u periodu '94/'95. godina o cemu puno govori druga knjiga.
U formi organizacije ustrojavanja jedinca situacija je bila znatno bolja od dolaska Hamida Bahte.Formirana je jedna snazna manevarska brigada i pet prostornih brigada.
U sustini ta manevarska brigada je bila na margini podrske od strane komande 81. divizije i vlasti okruga zasto su puno zasluzni Hamid Bahto i Rijad Rascic a bila je najveci garant odbrane Bosne na Drini i to je dokazala.
Rusiti takvu jedinicu bilo je suludo kao sto je sjeci granu na kojoj stojis.
Neuporediv je pristup, sadrzaj rada i uloga Hamida Bahte i Ferida Buljubasica ili Zaima Imamovica, od kojih se imalo sta nauciti i koji su bili uvjerljivi u svojim ulogama. Bahto je kao rezultat nepostojanja kriterija i mjerila vrijednosti dosao u ratnu gorazdansku zbilju i to pravo na vrh a da nije mogao ni procitati napisanu odluku kako valja a kamo li osmisliti istu.
Oko sebe je okupio uglavnom poslusne i one koji iz hlada grade karijere, uzimajuci cinove i peru prljavu proslost.
Hamid Bahto je nazalost ostao sa svim svojim zabludama do kraja rata u Gorazdu a ja sam bio nerasporedjen i cekao da mi daju neko zaduzenje od ferbruara '96. do augusta '96. Nisam mogao ostati u Gorazdu jer kako rekose generali rahmetli Rasim Delic, Sulejman Vranj i Hamid Bahto "Imam preveliki autoritet da bih komandovao jedinciama u Gorazdu." Eto ljudi su pronasli - otkrili da autoritet moze biti smetnja u angazmanu a cijeli zivot se pokusava steci sto veci autoritet svugdje u svijetu i svaki covjek ali ne i u Gorazdu Bahtinom, Rijadovom..
Tako je radio Hamid Bahto u ratnom Gorazdu.



Punih je 19 godina od pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sa ove distance, sta Vi, kao heroj odbrane Bosne i Hercegovine, Goražda, Podrinja mislite o tome kako se Bosna (Podrinje) branila i je li se mogla bolje odbraniti, obzirom da je agresor imao svu raspoloživu tihniku i logistiku, pomoć iz Srbije i Crne Gore, a da je Goraždanski Okrug bio u totalnoj blokadi od 1993 godine (padom Grepka)?

SEJDIĆ: Ja sam po odredjenju optimista koji zadaje sebi ali i svojima visoke ciljeve i najcesce kazem da moze bolje i moze vise uvijek pa tako i sada kazem. Mogli smo vise i bolje u istim uslovima. A reci cu i zasto i kako.
Ono sto smo imali, neprijatelja sa svom logistikom, obucenoscu i spremnoscu smo savladali nasom hrabroscu, mudroscu i odlucnoscu da odbranimo nas narod i nasu zemlju (BiH). Cetnici i sav placenicki sljam koji je stizao od svuda pa cak i iz Rusije ali i iz Grcke, Rumunije, Ukrajine, Crne Gore.. nisu smjeli i umjeli ono sto su borci sa Drine braneci se iz okruzenja bez svega sto treba za cisto vojnicku odbranu ali su nasi borci imali moral na'm i inat. To se niti u jednoj placenickoj i agresorskoj vojsci ne moze postici.
Ono sto smo iskazali kao slabost i sto umanjilo nase rezultate je sigurno:
- nedostatak sadejstva i pomoci jedinica iz Sarajeva u odlucujucim trenucim uspjeha i padova
- slaba kordinacija i podrska u odbrani, od strane mnogobrojnih civilnih organa vlasti okruga i opcina (ratna predsjednistva, skupstine, odbori, komisije i pojedini autoriteti "politicki" ). Oni su cesto bili tezi problem od neprijatelja
- nekorektnosti unutar medjunarodnih institucija prema nama kao zrtvi u "zasticenoj zoni"
I jos puno toga je uticalo da ne napravimo jos vece fenomene od ovog koji je istinski ogroman.




U knjizi koliko sam primijetio (možda mi je promaklo) ne spominjete Amira Reku – Makedonaca. O njemu sam cuo mnogo toga sto granici sa nevjerovatnim, ali vjerujem da mnogi nisu nikada culi za njega. Radi njegovih dijela i zasluga zaslužuje da se spomene. Mislim da ste Vi prava ličnost koja bi ukratko prestavila Makedonca

SEJDIĆ: Amir Reko se spominje u knjizi "1" koju jos uvijek mozete procitati na "Rogatica.com".
Amir Reko - komandant 43. Drinske brigade u njenom osnivanju i pocetku do najsjajnijih rezultata u oslobadjanju desne obale u toku operacije "Krug", je covjek koji je zaista u sjeni usudjujem se reci i onih koji nisu posteno ni metak ispalili u odbrani Bosne.
Moje ratno iskustvo u zajednickim dejstvima je skromno. On je djelovao uvjerljivo, profesionalno i korektno. Bio je pravi oficir, iz JNA je na vrijeme za razliku od mnogih koji su kalkulisali pristupio u odbrani BiH. Odbrana Gorazda sa desne strane Drine je bila jako tezak zadatak na samom pocetku rata. Snazne cetnicke ofanzive posebno juna '92. su bile ogromno iskusenje u kome su Reko i njegova jedinica iskazali veliku hrabrost, znanje i odlucnost i uspjeli odbraniti Gorazde.
Ipak najveci rezultat 43. Drinska brigada je postigla u oslobadjanju desne obale Drine septembra '92. U to vrijeme to je bio najveci uspjeh jedinica Armije BiH u odbrani od agresije. Amir Reko je nakon oslobadjanja Gorazda legalno otisao u posjetu porodici i imao nekoliko pokusaja povratka u Gorazde ali nije uspio dobiti podrsku za povratak.
Kao covjek Amir je prava dobricina i pozeljan u drustvu. I dalje je napopravljivi patriota koga vrijedja svaka nepravda prema Bosni, borcima i narodu, koju je i sam dugo trpio pa i danas ponekad trpi. Da smo Bogdo svi mi Amiri bilo bi vise i ljepse Bosne i nas u njoj.



Zebina šuma, najutvrđenija tačka agresorskog prstena prema Goraždu, oslobođena veoma brzo i efikasno - Jedinice IBOG-a nisu imale dovoljno snaga da taj prostor kontrolišu, pa je sa Generalštabom i komandantom Seferom Halilovićem dogovoreno da se oslobodiocima priključe jedna ili dvije brigade koje su bile formirane od naših ljudi sa ovih prostora i dijela Sandžaklija iz Sarajeva. Dobijena su čvrsta obećanja da će se to i desiti. Međutim, iz neshvatljivih razloga, izostala je pomoć tako da borci četiri dana bili prinuđeni da trpe silna granatiranja. U međuvremenu četnici su se pregrupisali, doveli svježe snage iz Hercegovine i Crne Gore i primorali borce IBOG-a da napuste osvojene položaje. Samo zauzimanje Zebine šume završeno je sa tri poginula, da bi u konačnici imali 46 poginulih boraca. Ne znam jesu li podaci tačni a ako jesu zašto je izostala pomoč iz Sarajeva, jer mnogi smatraju da bi to uveliko promoijenilo tok rata u istocnoj Bosni??? vase misljenje?

SEJDIĆ: Pomoc iz Sarajeva je uvijek izostajala, kasnila ali uvijek obecavana. Da bar nije obecavana bilo bi lakse racunati na to sto imamo sigurno.
Nije samo Zebina suma bila velika sansa za nas uspijeh. Bilo je puno sjajnih bitaka koje smo nakon dobijanja gubili cekajuci pomoc, podrsku i slicno.
Sa jednom brigadom iz Sarajeva, Zenice ili Tuzle potpuno opremljenom mi smo, uvjeren sam, lako mogli osloboditi jos bar jedan od susjednih gradova a onda bi mnogo toga drugacije teklo.
Zasto nismo dobili takvu pomoc i podrsku treba da odgovore iz Staba Vrhovne komande Armije BiH.
Ja mislim da nisu dovoljno respektovali znacaj pozicija na Drini. Ni Srebrenicu, ni Zepu, niti Gorazde i da nisu bili dorasli situaciji velikih strateskih bitaka.
Rezultati Armije BiH u odbrani su cesto nazalost umanjivale konfuzije i neznanja komandnog ili politickog vrha kasnije kada je Armija pomalo politizirana.



Formiranjem 808 brigade na kojem ste čelu Vi bili ulijevalo je pozitivnu atmosferu kod svih boraca pa i kod civilnog stanovništva. Svi diverzanti iz rogatičke brigade su ušli u njen sastav. Kakvo iskustvo i kakva sjećanja imate na naše borce Besim a.r. Alem a.r. Žepljo, Muf, Elvir, Šiško, Pava, Gunđer, Hitko itd., ne mogu sada da se sjetim svih imena…



SEJDIĆ: O 808. oslobodilackoj brigadi citat cete kao i o dijelu ovoga sto sam napisao u predhodnim odgovroima u knjizi "2" a ja mogu sa ponosom reci da su je sacinjavali upravo sjajni borci spremni za najvece bitke i najteze ratne situacije.
Nabrojali ste neke od njih a ja bih morao nabrojati sve. To je bila jedinica koja je mogla izvrsiti svaki zadatak.
Koliko je bila podrzana od strane predpostavljene komande (IBOG - 81.divizije) to je tuzna i ruzna prica ali to pise u knjizi "2" i necu sada o tome.
Jos nesto smatram jako vaznim. Ova jedinica je bila sastvaljena od boraca iz svih brigada i tu su bili borci iz svih gradova oko Gorazda sa namjerom da oslobadjanja. Zasto nismo vise oslobodili ocjenite kroz knjigu "2".



O Goraždu su napisane mnoge knjige. Svi iznose neka svoja gledišta i svoje stavove. Knjiga penzionisanog generala Armije RBiH Hamida Bahta „Sa braniocima Sarajeva i Goražda“ je donijela velike reakcije u i oko Goražda. U knjuizi se pored vas napada i Ferid Buljubašic, Ekrem Veljan, Dervo Harbinja i drugi. Čak su i neki Zlatni ljiljani napadani od strane autora. Knjigu nisam čitao pa ne mogu dati neko mišljenje o njoj. Vi ste zajedno sa i Buljubašicem, Veljanom, i Harbinjom svojevremeno najavljivali da ce te Bahtu susdski ganjati radi klevete i laži iznesenoj u knjizi. Možete li nam malo pojasniti o cemu se radi, ako oste pročitali pomenutu knjigu.


SEJDIĆ:Trebate pokusati procitati knjigu Hamida Bahte i sami dati sud o tome sto je napisano.
To sto je mene, borce i jedinice koje sam vodio blatio, prljao i vrijedjao nije i nece se zavrsiti sudskim postupkom. Sa Feridom Buljubasicem - njegovim bivsim profesorom ce se sresti uskoro na sudu a ja sam samo jedan od svjedoka.
Ja pozivam narod i borce da svjedoce a vrijeme je vec sudilo i dalje ce suditi i Bahti i njegovim djelima.
Ja ga nisam tuzio jer smatram da ce takvo djelo pripadati smecu historijskih podvala i bljuvotina. Na kraju sramno je da jedan nas oficir za onakvu misiju u ratu dobije cin generala a jos sramnjie da pise takva djela.
Uvjeren sam da cemo mi ako Bog da u zivotu dobiti svi sto zasluzujemo. Pa svakom njegovo.
Citaoce zelim podsjetiti da je to o cemu sam pisao u knjigama "1" i "2" surova istina i da upozorim da zbog svojih emocija pokusaju citati sa distance kako ne bi proizveli licnu bol.
Prije desetak dana u Gorazdu je ukopan rahmetli Tutic Dzemal, sjajan borac i komandir, zlatni ljiljanin i zlatni covjek i sa njim je otisao dio mene i dio mnogih od vas.


Na kraju vam se zahvaljujem na vasem izdvojenom dragocijenom vremenu I iscrpnim odgovorima. Bilo nam je zadovoljstvo druziti se sa vama. Nadamo se, i nasim citaocima.
Sada nase druzenje nastavljamo objavljivanjem druge knjige „Bit svjedok istine“
Nasim citaocima zelimo ugodno citanje.

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version