Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

NAZIF (NAZIF) TITORIĆ 1945 – 1992

Kada pokusate pisati o takvim ljudskim velicinama kao sto je rahmetli Nasko onda naidjete na prvu dilemu koja se sama od sebe namece. U koju temu ovaj tekst smjestiti, da li u poznate Rogaticane,  mozda  u uspjesne ili bi moglo i u humane.  Bilo sta da spomenete a sto asocira na pozitivne ljudske osobine je sadrzano u Naskinom kratkom ali plodonosnom zivotu. Njega smjestiti u bilo koju od navedenih kategorija bi bila nepravda. On je sve to i mnogo, mnogo vise.

 

 

Nasko je bio poslijeratno dijete, rodjen 1945. godine. Djetinjstvo provedeno u neimastini i svemu onome sto prve poslijeratne  godine donose. To su godine i situacija koja tjera covjeka da sazrijeva i prije nego sto bi to jedno normalno djetinjstvo dozvoljavalo. Pocinje se vrlo rano razmisljati kako prezivjeti i kako sebi olaksati zivot. I to je bio jedan od razloga kasnijih Naskinih vrlina.

 

Skoluje se i zavrsava masinbravarski zanat, mada su Naskini afiniteti bili daleko siri od toga. Jednostavno se moralo od necega zivjeti ali svoje siroko interesovanje za ostale stvari je pokusavao dopunjavati u svom slobodnom privatnom zivotu. Kao da je u svemu tome trazio sam sebe. Kada neko promijeni vise firmi obicno to asocira na negativne konotacije. I to pravilo kod Naske ne vazi kao i mnoga druga pravila koja za izuzetne ljude obicno ne vaze, i oni onda postaju izuzecima u pozitivnom smislu. Radio je Nasko prvo u Tehnotransu, zatim u TPR-u, Drini, Standardu,Roteksu i na kraju kao domar rogatickog sportskog centra. Svugdje gdje je bio, ostavio je prepoznatljiv trag a zadnje zaposlenje je vjerovatno bilo ono sto je Nasko trazio. Raditi a biti slobodan da planiras te i druge aktivnosti onako kako ti najbolje odgovara. Tu dolaze njegove sposobnosti do punog izrazaja, ali nazalost ne dugo. Na tom mjestu ga zatice i agresija na BiH. I u tim dzehenemskim vremenima Nasko pokazuje svoju ljudskost pokusavajuci zastiti svoje sugradjane i njihovu imovinu. Nazalost Nasko je o svima vise mislio nego o sebi. Mislio je, kao sto bi trebalo i normalno biti, da ne treba nicega da se boji jer nista lose u svom zivotu nije uradio niti je prema kome nekorektan bio. Nazalost Nasko nije shvatio da u losim vremenima logicna razmisljanja  ne vrijede i obicno je sve suprotno od onog sto sto se logikom naziva.

Zarobljen je od strane neljudi, rogatickih izroda, njegovih i nasih bivsih sugradjana, cetnika. Odveden je, kao i mnogi drugi , u nepoznatom pravcu gdje mu se gubi svaki trag. Dugo se tragalo za njegovim tijelom, da bi se ekshumacija izvrsila 2000. godine u jami Paklenik. Dzenaza obavljena 02.12.2000. godine na groblju Vlakovo.
Iza Naske su ostali supruga Ramiza i kcerke Selma i Alma.

 

Da ne bih ponavljao neke biografske podatke iz Naskinog zivota, procitajte ova dva novinska isjecka iz Oslobodjenja o nasem rahmetli Naski. U njima je sadrzana njegova kratka biografija  ali o Naski se moze napisati daleko vise. Ne sumnjam da cete i vi u vasim komentarima uzeti ucesca da napisete par rijeci o Naski.

 

Neka je nasem Naski vjecni rahmet.

 

{youtube}dOGtrYG7fE8{/youtube}

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version