Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Moja nena Fata

Četnici  pitaše nenu gdje su ti djeca i čeljad a ona im je odgovorila da su otišli u šumu. Četnici tada odoše i rekoše da će se opet vratiti. Koliko se sjećam po pričama Devle a.r. ona je po glasovima poznala nekog  Čebu....

Nena a.r. reče Devli: Drago dijete spašavaj sebe idi za ostalim narodom, a ja ću ostati sa tvojim djetetom. Ja sam stara i bolesna, a djete je bolesno, zaostalo u razvoju, nepokretno, valjida nas neće niko dirati. Devla je posluša i sa prvim mrakom se iskra iz kuće. Tada je moja nena zadnji put viđena... 

 

 

Moja nena Fata

 

Naše nene su bile pažljive, humane, pune ljubavi prema djeci, prema unučadima. Moja nena se zvala Vatreš Fata. Živjela je u naselju Rudo I, gdje su joj živjeli i pet sinova. Sarija, Osman, Hamdo, Omer i Salih. Jedan od sinova živio je i danas živi u Zagrebu - Zajko. Imala je nena i dvije kćerke Muliju i Ramiza. Mulija je živjela u Rogatici a Ramiza u Sarajevu.

 

Moja nena je kako na mene tako i na drugu unučad prenosila je svoje znanje ono što je ona znala i smatrala da je važno znati. Naučila me da poštujem druge ljude, da vjerujem u Allaha, usadila u mene ljubav prema kući, roditeljima, familiji, domovini, ljudima, komšijama, prema životu uopšte!

 

Moja nena je voljela svu unučad čini mi se podjednako, bojeći se da nekome da prednost da ne bi zanemarila druge. Cijeli moj život u Rogatici rasla sam pored nene, kuća uz kuću i to je neko bogastvo i radost, rasti uz takvo biće kakva je ona bila.

 

Mnogi unuci što radi školovanja što radi nekih drugih razloga napuste kuću i roditelje, napuste nenu i djeda, i odu za nekom svojom sudbinom, daleko od topline doma. Ja sam imala sreće da živim kraj nje, da uživam u njenoj ljubavi, da budem dio njenog života. A ono što mi je ostavila to još čuvam u sebi.

 

Godinu dana prije rata umire joj sin Salih, a dvije godine prije rata pogide joj unuk Nihad....

 

A onda je došao rat. 1992 godina.

 

Na samom početku agresije u Rogatici joj ginu  trojica sinova Sarija, Omer i Hamdo. U Kukavicama u akciji izvlačenja naroda gine joj unuka Senija – Slavnićka.

 

Ona zbog starosti ne napušta kuću. Ostaje u njoj nadajući se da će je zlo rata mimoići.

 

Znam samo da je moja rodica a.r. Devla (Salihova kćerka, koja je umra u Goraždu posije rata) sa djetetom sinom Harisom koji je imao 12 godina (ali je imao zdravstvenih problema od rođenja, te zaostatak u razvoju a inače je bio nepokretan) bila u kući moje nene negdje krajem juna početkom jula kada su četvorica četnika upali u kuću. Devla se munjevitom brzinom  sakrila iza vrata, i imala je sreću da je ne primjete.

 

Četnici  pitaše nenu gdje su ti djeca i čeljad a ona im je odgovorila da su otišli u šumu. Četnici tada odoše i rekoše da će se opet vratiti. Koliko se sjećam po pričama Devle a.r. ona je po glasovima poznala nekog  Čebu....

 

Nena a.r. reče Devli: Drago dijete spašavaj sebe idi za ostalim narodom, a ja ću ostati sa tvojim djetetom. Ja sam stara i bolesna, a djete je bolesno, zaostalo u razvoju, nepokretno, valjida nas neće niko dirati. Devla je posluša i sa prvim mrakom se iskra iz kuće. Tada je moja nena zadnji put viđena...

 

Četnici održaše obećanje vratili su se i od tada se neni Fati gubi trag. Nenini bližnji su  poslije ovog događaja još jednom išli kući po namirnice, sa njima je bila i Devla a.r.. Ono što su  vidjeli je zastrašujuće. Od Harisa bolesnog i nepokretnog 12.togodišnjeg djeteta su bukvalno ostale samo košćice. Mjesto gdje je ležao na kauču  bio je prekriven sa stotinama hiljada mrava... UŽAS..!!!

 

Sa velikom mukom su rastjerali mrave, sakupili su njegove kosti i sahranili ga na groblju pored kuće, tek onako da je sahranjen jer je ubrzo zapucalo pa su morali bježati u šumu...

 

Od nene nije bilo ni traga jer su sve kuće pregledali.. Nije je bilo ni u blizini kuća...

 

Kažu da ljudi sanjaju osobe koje vole, koje cijene koje poštuju.

 

I ja ponekad u snu vidim svoju nenu, baš onakvu kakvu sam je zadnji put vidjela. Sa katom i šamijom na glavi, blagu i nasmijanu kakva je uvijek bila.

 

Moja nena se vodi kao «nestala» ali kako insan može nestati. Kako neko ko je bio, ko je postojao i ko još u mislima i pričama postoji može nestati. Kako???

 

Voljela bih, draga neno mezar tvoj da vidim, mjesto gdje mogu doći da ti Fatihu proučim,....

 

Ono što mogu za tebe učiniti to je, da ja napisah ovaj tekst o tebi, i to da  zamolim sve one  koji ovo pročitaju da ti FATIHU prouče. Amin!

A zločinci, moža će izbjeći kaznu na ovom svijetu ali na onom drugom ako Bog da neće sigurno!

 

Draga neno, neka ti Allah dž.š. da lijepi dženet a molimo Allaha da se tvoji posmrtni ostaci jednoga dana pronađu, da ti se obavi đenaza i da nađeš svoj smiraj, jer si ti to zaslužila.

  

Tvoja unuka

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version