Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Na Djurinom brijegu

Vec duze rijeme imam zelju da napisem par racenica o jedinom povratniku na Djurin brijeg,ali eto nije se dalo.Obaveze,problemi covjeka odvuku u stranu,a mene evo skoro dva mjeseca.

Zivaljevina naselje iznad koga dominira Ljun,iznad Baraka,iznad TPR-a,prostorno veliko ali i naselje, dobri ljudi.Kad se krene iznad TPR-a uz
Šehovinu,asvaltiranim putem sa lijeve strane odmah su imanja Krajina,Sejde i Hamde a.r.,pa dalje gore su Kozadre.Gledam porodicnu kucu Kozadra,insan se sjeti dobrih vremena,Sjeti se Nail-age a.r.,Paše-hanume a.r supruge Nail-age a.r.,njihove djece,Brice,Djemile,Muhameda,Zuhre a.r.,Nijaza.Slika za slikom kao na filmskoj traci ,Rezervar i sve to bi nekada dobra staza za kuletaricu koju smo svi iz drugih mahala pohodili.

A danas,neki drugi ljudi,nepoznati bore se sa svojom mukom i svojim problemima,sta ce te i to je ziviot,al kakav.
Popeh se na Djurin brijeg,gdje dominiraju dvije kuce u istoj avliji,velika kuca od Mirsade rodj.Krajina udato Lemezan i porodicna kuca junaka ove price Velije Krajine.

Velija Krajina je rodjen daleke 1934 godine.U Rogaticu se vratio po drugi put.Jos kao mali djecak,izgubio je oca kojeg nije zapamtio.Bilo je to ono vrijeme kada je tifus harao ovim prostorima.Borio se i izborio,ostao i opstao dosljedan sebi,svoj na svome.Cijeli radni vijek je radio u Sjemecu kao majstor-stolar,gdje je zaradio i penziju.

Kako zivi danas Velija,upitah ga.Zivim kako zivim,kako moram.Ne uzdam se ni u koga nego samo u sebe,i ovo malo zdravlja sto imam.Tu smo ja i moja Fatima(Satorovka) pa zajednicki dijelimo i dobro i zlo.Bogu sucur nikad nismo sami .Tu su moje kcerke,zetovi i unucadi.

I zbilja kad sam dosao zatekao sam njegovu stariju kcerku Mirsadu i zeta Fadila Lemezana.Mirsadu mnogi znaju Rogaticani,ona je radila u Sarajevo-osiguranju na Trgu.Danas je nezaposlena,tesko se dolazi do posla,ukljucuje se Mirsada u razgovor pa dodaje:I svo svoje slobodno vrijemeprovodim sa svojim roditeljima,valja dug oduziti preme roditeljima,kakvih niko na dunjaluku nema.Moj babo je cijeli zivot radio i borio se da nama stvori i ucini.Stvorio je i ucinio i previse,ali i dan danas on vodi racuna o nama.Moj muz Fadil,dok je gradjevinske sezone radi kao majstor,ali cim zapuse i zahladni nema posla.I on dosta vremena provodi sa mnom ovdje na Djurinom brijegu.Slusa babo kcerkine rijeci pa mu krupne suze krenuse niz obraze,malo me to iznenadilo u momentu,ali sam osjetio kolika je to roditeljska ljubav,ljubav prema svome djetetu,i tacno sam znao sta misli u tom momentu i koja mu je misao u glavi,i on tada progovori:Da je babo,samo malo zdraviji,pomogao bih ja njima jos vise,prem da moje kcerke nisu nikada bile sa velikim prohtjevima.Bile su uvijek svjesne vremena i situacije.Moja druga kcerka Suada,rodjena je 1961 godine ovdje u Rogatici,zavrsila je fakultet,danas je Ing.tehnologije.Prije rata radila u Sarajevskoj pivari,danas je bez posla.Mnogo puta se obracala i javljala na konkurse u pivari ali nikad nije bila primljana.Znam da u pivari radi dosta nasih Rogaticana,ali eto niko od njih se ne nadje da zaposli moju Suadu.Dace Bog da se i moje dijete zaposli.Povratnicki dani u Rogatici teku jos od 2000 godine.Imam svoje obaveze,radi se na imanju,oko kuce.Obaveze u stali,imam kravu.Ali eto nemam kosacicu koja bi mi vrijedila zivota,ono sto se kaze.Izdaje me snaga,nemoze se vise kositi kosom.Imali Bosnjaka da obilaze Zivaljevinu upitah ga.

Ima,dodju ljudi obidju,vide i odu.Eno tamo kod Azizovica stara porodicna kuca Sulje a.r..Snaha dolazi,sije,zagradjuje,cisti,zena od Djeme a.r. Merima Azizovic.Njoj je zbilja potrebna pomoc,kada bi bilo kakve nafake da se ona kuca prekrije i malo uljudi iznutra,vratila bi se ona tu da zivi.Cesto dodje i moj Muhamed Krajina,obidje me,ohrabri,da mi podrsku.Pretezno su prodali oni koji dodjose prije rata na Zivaljevinu.Recimo Muhamed Kozadra nije prodao porodicnu kucu niti dozvoljava bilo kakav razgovor o prodaji.U komsiluku zbilja nemam nikakvih problema,s vremena na vrijeme odemo jedni drugima i eto tako.Meni je nekako tesko sto mi nema mojih Ramo i Rasim Krajina a.r.,ali sta ces i to je zivot koji moras da zivis.Posebno me hrabri cinjenica da moje Krajine nisu prodale ni jedan caperak zemlj.Kreni iznad TPR-a pa do Djurina brijega,i nada da ce se neko od njih nekad vratiti.

Ja ovom prilikom zelim jos jednom da se zahvalim,nasim Rogaticanima koji nam uprilicise Bajramske pakete.HVALA him,i da him dragi Allah da sve najbolje u zivotu ma gdje bili.Neka nasih ljudi svuda,ali bi najvise volio da nas ima i u nasoj Rogatici.

 


   

 

 

 

 

  

 

 

 

  

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version