Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Pod Aganovom kruskom

Brcigovo,23.08.2009 godine.

Vrijeme je casnog mjeseca Ramazana,i imadoh nijet napisati nekoliko recenica o Ramazanima nekad i sad,ali nekad i ne bude onako kako insan nijet ucini,vec drugacije.
Ovo je prica o povratniku u Brcigovo, Mustafi Barcu rodjenom 1944 godine u Sarajevu.Rodjeni Sarajlija a povratnik u Brcigovo, malo nelogicno za pocetak ali nastavak slijedi....

 

Mustafa Barac je povratnik na svoju djedovinu, harizmaticna licnost, veliki poznavalac svojeg korijena i dolaska Baraca na ove prostore, vrlo impresivna prica. Naime u davna vremena,za vrijeme turske
vladavine, izvjesni Sidran Barac je dosao u sukob sa tadasnjom vlasti na prostorima Crne Gore, tacnije u Kolasinu odakle poticu Barci. U tom sukobu Sidran Barac ubija sluzbenika tadasnje vlasti i bjezi na prostore BiH, u dolinu Neretve, gdje se vjesto skriva i u medjuvremenu se zeni.U tom braku dobija i cetiri sina. Kako zlo ne ide samo, nesretni Sidran biva ubijen od strane tadasnjih komsija. Dva sina ostaju u Bosni, a druga dva sina odlaze u Tursku,i tako se loza Baraca razvija i siri na prostorima BiH i Turske,samo sto se ovi u Turskoj prezivaju Cetin i veoma su velika porodica i dosta uticajna u svim sverama zivota u sadasnjoj Turskoj. U kratkim crtama nas Mustafa mi isprica o genezi svoga prezimena.

Na pitanje:“ Otkuda Barci u Brcigovu“?  Mustafa nastavlja:

1946 godine moj babo a.r.Ahmet dolazi ovdje po potrebi sluzbe jer je bio zeljeznicar, javlja se u stanicu u Mesice i pocinje sa sluzbom.Vrlo brzo stice povjerenje i postovanje kod lokalnog stanovnistva I organizuje svoj zivot u Brcigovu, upravo ovdje gdje sada sjedimo. Moj babo a.r.Ahmet je bio zet Mahal-base Jakupa Sljive i od tuda sam ja ovdje i povratnik na svoju djedovinu-Jakupovinu.Dok sjedimo i pomno slusam pricu naseg Mustafe, na oko 30 metara od nas ispod kuce zubori potok Ljutaca, zubori jako i veselo, Bogme sam cesto na ovoj lokaciji ali nisam taj zubor Ljutace cuo u ovakvom intezitetu. Ma i Ljutaca veselija , vraca joj se narod. Jos samo da joj naprave ona dva mlina i ona ce biti jos zadovoljnija, veselija pa ce i ona  ispricati svoje price koje cuva od zaborava. Pricace nam ona vjekovnu istoriju i najtacniju, jer nju ne interesuju pobjednici, nju interesuje njen narod i dobrobit njenog naroda.

Prica Mustafa o svom dedi a.r.Jakupu,o njegovom zivotu,o covjeku koji je obiljezio jedan vakat, o svojoj nani Nurki a.r. o njihovom zivotu, o adetima i nacinu zivovanja na ovim prostorima.
Na moje pitanje :Dragi Mustafa imali nesto posebno sto ti je ostalo duboko u sjecanju?

Nasmijesi se Mustafa i odgovori: “Ima  ,Aganova  kruska,i nastavi:Moja nana Nurija-Nurka a.r. plaho se pazila sa svojim komsinicom Havom Alic rodj. Kaljanac i odmilja je zvala Kaljanka. Negdje u drugoj polovini 50-tih godina proslog vijeka, Agan i Hava a.r. napravise kucu gore visocije, i nekako tada im se voce posusi. I tako se Kaljanka zalila mojoj Nurki kako je ostala bez voca i da joj je zbilja tesko zbog djece. Slusala to moja nana Nurka a.r. i odmah joj odgovorila da ima rjesenje za taj problem, ustala i sa praga joj pokazala u svojoj avliji krusku koju ona daje Kaljanki i njenoj djeci. Od tada eno ona kruska se zove Aganova,i ako nema vise Agana, Kaljanke, moga dede, moje nane. Nema
Aganove djece i dalje je ta kruska od Aganovih unuka i praunuka. I dalje se zove Aganova kruska,i tako ce biti sve dok se sama kruska ne osusi. I dalje se ona bere od strane Aganovih unucadi i
praunucadi. Postuje se rijec moje nane Nurke a.r. postuje se amanet i tako ce biti i dalje.

Ovo me zbilja impresioniralo da sam bio primoran da ovo zabiljezim. Rijetkost je danas da se rijec postuje, amanet ali eto ima svijetlih primjera. Ovo je nesto sto se izgubilo iz svijetle tradicije
i adeta u nasem narodu. Svakako ovo je jedno podsjecanje na jedan vakat, na jedan nacin zivota,na merhamet naseg naroda, na brigu o svom komsiluku a danas...

Nas Mustafa je bio profesionalni vozac i za volanom je stekao penziju, krstareci drumovima sirom Evrope bez i jednog udesa. Sada Mustafa sa svojim suprugom Nezirom rodj Bisovic sa Vrazalica, sa svijim sinovima Galibom i Saudinom, snahama i unucadima vrsi rekonstrukciju kuce u Brcigovu od svojih sredstava , i ako narusenog zdravlja i on i supriga mu Nezira stojicki podnose taj teret ,trenutno u neuslovnim prostorijama, poste casni mjesec Ramazana,sa vjerom u dragog Allaha sa
casnim K uranom u rukama.  Zive svoje staracke dane pored Ljutace, raduju
se svakom danu na svojoj djedovini i cuvaju uspomenu na te ponosne i postene roditelje koji eto iza sebe ostavise dosta dobra. Svojim cuvenjem ostavise ljudski trag iza sebe i obavezu da se nikad
ne zaborave, pa Vas molim sve Vas koji procitate ove redove da proucite
Fatihu za sve gore spomenute.

Na kraju porodica Barac selami i pozdravlja sve Rogaticane sirom svijeta.  

 

Muslimanima cijelog svijeta zele  Ramazan Serif Mubarek Ollsun.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version