Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

PJESICE ROGATICA - SARAJEVO I NAZAD

 

Nije rijedak slucaj da se o ljudima, njihovom ponasanju i osobinama  cijeni na osnovu toga gdje su rodjeni i sa koga kraja dolaze. Te karakterne osobine se vrlo cesto prislanjaju uz konstataciju da su oni Visegradjani, Gorazdaci, Focaci, Rogaticani,...  

Vrlo cesto sam slusao price o Focacima koji su bili dobri trgovci a uz to poskrti, pa su sa tih krajeva eliminisali i Jevreje koji su bili poznati kao dobri trgovci.

Sta reci o nama Rogaticanima?

 

 

Sta god rekao bice mozda subjektivno a i nije moje da o sebi pricam posto eto i ja po rodjenju pripadam toj grupaciji.  Ono sto posigurno znam , a to se dokazuje i do danasnjih dana, je to da smo pored ostalih osobina  onako malo ters. Je li malo ili malo vise prosudite iz ove istinite price iz davnina o jednom nasem Rogaticaninu.

 

Naravno pricu je sacuvao od zaborava nas sugradjanin Hakija Muftic i objavio je u svojoj knjizi “Fragmenti zivota”

 

Bas bi bilo interesantno da u svojim komentarima Rogaticani progovore  o ovoj nasoj, izgleda, zajednickoj osobini.

 

 

PJESICE ROGATICA - SARAJEVO I NAZAD

 

Fijakerdzija Dervaga Cohodar bijase snazan, hrabar, pokretan i ponosan, a znalo

se da je odvec ters naravi. Nije mnogo govorio, ali je bilo onako kako on kaze. Malo je trebalo da ga huja obuzme, a svojeglavo je, bez razmisljanja, reagovao u trenu, najcesce na svoju stetu. Kao i svaki dan, predvece je zavrsio rad i dosao kuci; petak je, pa malo i ranije. Raspremio i smjestio konje u stalu i zeni s kucnih vrata dade zembilj i rece:

 

- Evo sam donio meso, odmah mi nekoliko komada stavi u tavu i koji put prevrni, nek sto prije bude gotovo, gladan sam.

 

- Nemoj se ljutiti - rece Dervaginca - moram u mahalu prvo po tavu, odnijela je Hanka da se posluzi.

 

- Ne razumijem sta sve zene mogu da urade! Sude koje ti svaki dan treba dati u mahalu - nisam znao dosad da to neko razuman radi! - ljutito ce Dervaga.

 

Naglo skoci na noge, oko njega sve kao da se trese od srdzbe, svi se sklanjaju. On frkce; uzima laganiju obucu, u torbu stavi hljeb i sir i naglo izadje iz kuce. Zena za njim doziva i pita kuda ce, ali on od svog burureta i tersa nista ne cuje. Nije mario ni sto ce noc vrlo brzo: ne razmislja on o tome, u drugom je on nemirnom, ruznom svijetu, koji ga potpuno obuzima: Sarajevo je njegov cilj. Ide on u Sarajevo, kupiti novu tavu koja nece ici u mahalu iz kuce!

 

Krenuo je malo putem, a dobar dio kraticama. Noc je, ali mu je mjesecina dobar saveznik, lakse se orijentise. Isao je zurno, cijeli put huja ga je drzala, ni umor je nije otjerao. Kad je u ranu zoru ugledao Sarajevo, laknulo mu je, a ono huje sto je ostalo iscezlo je! Na Bascarsiji ga doceka miris somuna i cahija koje su pekari vadili iz peci za prve kupce, zanatlije i trgovce. Malo se odmorio, kahvu popio, a onda pojeo cahije i somun. Ali zbog tave je dosao, pa odmah krenu po ducanima. Hadzija je imao najbolji izbor: kupio Dervaga tavu vecu i dublju. Kad je hadziji trgovcu rekao da je iz Rogatice dosao u Sarajevo, po tavu, iznenadio se trgovac i nije ga pustio iz radnje dok nisu popili kahvu! Odahnuo Dervaga, skinuo teret, vratilo mu se raspolozenje. Uz tavu, u torbu je stavio poznate sarajevske peksimete i cahije sa Bascarsije i krenuo za Rogaticu. Okrenuo se iznad Kozje cuprije da jos jednom pogleda Sarajevo. Putem je sretao seljake koji vode konje natovarene drvima za prodaju u gradu. Sada Dervaga putuje po danu pa se bolje vidi i vise kratica moze koristiti.

 

Dervaginica je sve to vrijeme sjedila i ucila dove: da joj se Dervaga ziv i zdrav vrati. Kako Dervaga to jutro nije u carsiju dosao sa fijakerom, saznalo se da je sinoc, u prvi mrak otisao prema Sarajevu. Nagadjalo se i sta je razlog: eto, njegova huja i ters narav nisu dali da saceka, da prenoci i sutra da kupi u rogatickoj carsiji! Bilo je i drugih prica, ali su demantovane cim je Dervaga ispod Lunja stigao nazad svojoj kuci.

 

         -Evo ti ova nova tava! Ovu ne daj nikom, cak i da ti rodjena majka trazi, po tu tavu sam isao u Sarajevo! – rece Dervaga.

 

Da je tada neko mjerio vrijeme, registrovao bi da je Dervaga Cohodar za nepuna 24 sata otisao iz Rogatice u Sarajevo i vratio se nazad, postigavsi rekord koji se pamti. Kad se u rogatickoj carsiji kod Mujke u kafani pojavio, docekan je kao pobjednik na takmicenju gdje nije bilo konkurenata njemu ravnih, ni tada, a ni poslije, do danasnjih dana. Dok je bio ziv, Rogaticani su trazili da im Dervaga prica o putovanju, posebno po noci kroz sumu, o strahu od zvijeri i hajduka na Romaniji o kojima se pricalo u to vrijeme.

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version