Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Spasvajući kravu izgubila život

U maloj varosici u okolini Rogatice, tacnije u Mesicima , bijase prava industriska zona. Nadjose tu zaposlenje ljudi sa raznim zanimanjima i skolskom spremom. Zaposlise se mjestani okolnih sela a bogami i iz drugih krajeva Jugoslavije. Neki raise u rudnku, neki na kamenolomu, neki na elementari, neki na ciglani, neki na pilani. bijase i onih sto zaposlenje nadjose na elektrani, krecani, u skladistima raznim te prodavnicama, posti skoli, ali ipak najvise ih se zaposli na zeljeznici.Jurio je tad dobri stari ciro uskotracnom prugom od priboja do Sarajeva prevozeci ljude i razne druge potrebsine, ne ostavljajuci nikog.

 

Pa se tako i na zejeznickoj stanici u Mesicima zivot odvijao puna dvdeset cetiri sata. Sve je vrilo ko u kosnici. Ljudi su putovali u razne pravce, vracali se, a uvjek bi se nasao neko da na stanici saceka svoje prijatelje i rodbinu.Cekaonica za putnike u Mesicima bila je cesto puta pretjesna za sve ljude koji bi se tu nasli, pa su mnogi od njih odmor potrazili u obliznjem restoranu kod Brace. Braco dobri covjek , uvjek je ljude docekivao sa osmjehom. Bio je visok, sa malim brcicima, uvjek nasmijan i vedrog lica, spreman da usluzi i zadovolji gosta sa najistancanijim ukusom. Bilo mu je zadooljstvo gledati djecu dok ispijaju hladnu serbesu i saliti se i na svoj i njihov racun.Volio je upustati se u price sa lovcima i ribarima, pa ih onda danima zadirkivati, jer znao je Braco svakom covjeku naci damar.

 

Voljeli ga ljudi, bio cijenjen zbog dobrote i postenja. Znao je po nekad planuti i naljutiti se kao ris na probisvjete kako ih je nazivao , koji bi tu navratili pojeli , popili i pobjegli ne plativsi racun.Poznavo je Braco dosta ljudi, pa je radnicima davao i na versiju, uvjek govoreci ,ma ako je covjek platice svoj dug. Tako je i ovog suncanog dana Braco brisuci stolove i pepeljare u basti vidio nanu Adviju , kako pored pruge napasa krave. Uctivo je pozdravi, upita je hoceli sok ili kahvu ili mozda casu vode, nasta se nana odluci za casu hladne vode , koje joj Braco sa zadovoljstvom dodade i onako seretski rece. Znas nano vec dugo godina te posmatram ides uvjek u isto vrijeme sa svojim kravama i napasas ih uz prugu, nije li te malo strah, kad prolazis kasno kroz tunel sa kravam, jer ovi vozovi u posljednje vrijeme vala bas kasne i nikad se nezna kad i odakle ce koji da naidje.A bogami daleko je Dub rece on onako za sebe.

 

Emoj sinak znam ja vozni red danasnjih vozova bolje od i jednog sefa stanice i otpravnoika odavde do Sarajva, i nije me strah, ma sto bi me bilo strah, naucila ja tako. Cim sabah , ja potjeram krave i zavida se vratim kuci, , ma cista hava , a usput nekog i sretnem pa malo popricam i dani prolaze , nastavi nana svoju pricu. Ma imam ja bolan gdje napasati krave , nego naucila ja i djaba ti , znam se ja zimi zaputiti istim ovim pravcem po mecavi , samo da nisam sama kod kuce, kad sam sama sppadnu me neke crne misli i slutnje. Tu nana malo zastade, pogleda u Bracu pa rece, hvala ti sinko na vodi i razgovoru, nego odoh vratiti krave odoso na prugu i zapiuti se starica prema pruzi.

 

Dugo je Braco gledao ovu dobrocudnu staricu povjenih ledja sa samijom na glavi i opancima na nogama, u rukama joj bijase drveni stap vise radi podstapanja , nego sto bi udarala i plasila krave. Bila je mrsava i njeno naborano lice jos preplanulo od sunca cinilo ju je puno starijom nego sto je bila.Poslije smrti muza joj Abida koji pogide kako miner na kamenolomu, nehtjede se vise udavati , ma da je imala i prosaca i musterija finih ljudi, ostade uz svoje dvoje djece , d se o njima brine i stara, bila im je i otac i majka , skolovala ih od penzije koju naslijedi poslije muzeve smrti. Imala je nana i vocnjak i nesto zemlje, a i kuca je bila fina i lijepo uredjena.

 

Dani prolazili djeca rasla, skolovala se i izrasla u dobre i skolovane ljude, prave domacine , koji za svojim poslom i srecom odselise u grad. Odselise djeca za svojom srecom govorila bi nana komsijama, ali se svakog Petka vracase na svoje ognjiste i obilazise majku. Uvjek bi se Advija radovala dolasku dijece i tada nije izgonila krave na pasu , vec bi po obicaju pripremala probrana jela dijeci , koja su oni najvise voljeli.Donosili bi i sin i kcerka majci poklone i po nesto para, ali ona bi govorila, neka djeco , meni to netreba ja sve imam, fala bogu. Samo nek me zdravlje sluzi, a ja sam naj sretnija kad vi sve imate, sjetite se amaneta koji vam je rahmetli babo dok je bio ziv govorio. Mislite u mladosti na starost , sparajte dijeco, nek imate za crnre dane govorila bi.

 

A u istinu imala je nana svega i svacega puna kuca je uvjek bila i mrsa i voca i povrca i svega sto bi insanu dusa zazeljela. Imala je nana i para da plati radnike da joj saberu ljetinu i nikad ni od kog nista nije posudjivala niti je sta kad kome dugovala. Imala je ustedjevine , pa je nekom prilikom i komsinici rekla da je ustedjela para dovoljno za nedaj boze smrti, da joj niko netreba ama bas nista djaba uciniti. Voljeli su ljudi nanu Adviju bila je dosta stroga i pravicna zena, postena vrijedna i radna. Jedino se po nekad znala naljutiti na komsijsku dijecu sto joj polome grane od oraha i tresnje. Nije bila lukava, nije branila djeci da se veru po vockama, uvjek bi im govorila, berite djeco do mile volje , samo nemojto lomiti grane, grehota je sinovi moji.

 

Voljela je nana uz kahvu po nekad i da zapali, nosila bi sa sobom uvjek kutiju Drave, koju je jos nazivala parmakusom, nikad mi nece biti jasno zbog cega.Nije bila strastveni pusac , ali bi uvjek govorila ma hocu jednu da prizdijem valahi, nek oci vide kud dim ide. Znala se nana saliti na svoj racun, pogotovu na vremensku progmnozu. Nosila je sa sobom uvjek tranzistor i viska baterije , kaze nek se nadju za nedaj boze. Znala je nana sve pijevace tada i koju pijesmu koji pijeva, a znala je i kad ce kisa, evo kaze mene ledja bole sutra ce kisa. pusti ove sa radija oni nista neznaju govorila bi i smijesila se kad bi meteorolozi pogrijesili u prognozi, a njena prognoza se obistinila.Nikad se ni sakim nije posvadjala niti zavadjala , pa je kod svih komsija uvjek bila vrlo rado vidjen gost, i kod svakog dobrodosla, mada nana i nije bila ljubitelj sjedeljki i nije marila za prazne price. Nervirali su je najvise laz i tracevi , pa je i zbog toga vise vremena provodila ceprkajuci zemlju poo svom cvijetnjaku ili basti,ili pak cuvajuci krave.

 

Kad bi je neko upitao za neki trac, rekla bi, ja valahi nista ni vidjela ni cula , citav dan isla napasati krave pokraj pruge , i time dala do znanja sagovorniku da je price o drugima ne interesuju. Tako je nana Advija i ovog toplog Avgustovskog dana posmatrala krave kako cupkaju travu pokraj pruge i bila zaokupljena svojim mislima. Sutra ce joj kuca biti puna gostiju, stici ce joj snaha i sin, te kcerka i zet, pa sutra nece izgoniti krave vec ce se dati na posao , da pripremi najbolja moguca jela kako bi obradovala djecu. Pocela je i glasno nabrajati neke namirnice koje ce usput kupiti kad se bude vracala u obliznjoj prodavnici , jer znala je da joj nista nesmije zafaliti, pogotovu kad su dijeca tu. Kcerka joj bijase u po odmakloj trudnoci pa se nana radovala unuci ili unuku i vec pocela da smislja koje bi bilo najbolje ime ako bude zensko, a koje ako bude musko.

 

Iz tog slatkog razmisljanja trze je klopotanje tockova od zahuktale cirine lokomotive koja je izlazila iz tunela. Pogleda niz prugu i ugleda svoju kravu na sredini tracnica. Potrca koliko su je noge nosile da spasi kravu od udara teretnog voza koji je dolazio iz pravca Visegrada, i tek sto je cini mi se krocila na prugu zacuo se tup udarac. Masinovodja Ramiz pokusao je sve kako bi zaustavio zahuktalu masinu, ali za nanu Adviju vise spasa nije bilo.

 

Poginula je spasavajuci zivot kravi.

 

Nakom sprovedene istrage , pokazalo se da masinovodja nije bio kriv , niti je mogao da pretpostavi da ce nana istrcati pred zahuktali voz .Plakao je tada masinovodja Ramiz kao malo dijete, jer je bio pred peziju, nikad do tad nije imao ni najmanji incident, a evo nisam do sad vidio stravicnijeg prizora govorio je.

 

Nakom obavljene dzenaze ljudi odlucise da postave spomen obiljezje na mjestu gdje poginula nana Advija. Pa vise tunela postavise i natpis tunel nane Advije.




ZELJEZNICKA STANICA U MESICIMA.


VAGONI OD STAROG DOBROG CIRE.


STANICA U MESICIMA.

 

Sead Makas u subota, Februar 26, 2011

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version