Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

MEJRINA ČETENIJA

 Vračajući se iz Kozića, gdje bijaše neko vrijeme u prijateljima, stari Huso vukao je lijeno nogu za nogom. Nigdje mu se nije žurilo, nigdje nije imao namjeru odocniti, kad god stigne kući dobro je mislio je idući putem. U ruci je imao ceker, a u cekeru, flašica vode, malo sira i jabuka, bez toga Huso nije nigdje krettao na put.
Znao je da ima povišen pritisak, a i šećer mu se povećavao iz dana u dan. Doktore nije volio, pa ih nkad nije ni obilazio, a ni za tablete nije mario, liječio se lijekom iz naroda i uvjek govorio: Dok je vijeka dotle i lijeka dragi moji.

Volio je Huso po djahkad i da popije po koju, pa kad bi se naso sa ahbabima znao je i malo vise da povuce iz sise. Volio je prirodu, volio je ljude, volio lov i ribolov, bio zaljubljenik i cuvar prirode, pohodio sve vrhove i brda u Jugoslaviji, bio je strastveni planinar.

Od tranzistora se nikad nije odvajao, bio mu je stalno u dzepu, kao i srebrni sahat koji je visio o lancicu i strpan u mali dzepic od kaputa. Gdje god bi se pojavio pronaso bi po nekog prijatelja ili druga. Sklapao je prijateljstva i imao prijatelje u svakom gradu u Jugoslaviji. Omiljen medju ljudima zbog sala i viceva na svoj i tudji racun. Nikad se ni sakim nije zavadjo, i kad vidi da je neki covjek ters i da nije u pravu rekao bi u sebi, ma popusti Huso pametniji popusta, i tako bi zavrsio brze nezeljne razgovore.

Huso ljudina dobre duse i cista srca i obraza, bio je omanjeg rasta, po kosi mu bijese pobadalo inje, a on je to vjesto pokrivao francuskom kapicom. Na vrh nosa bi mu uvjek stajale naocatre, kako mu sta nebi moglo promaci, salio se na svoj racun kad bi ga neko upitao za naocare.

Razgledao je usput Huso svaku novu kucu, pa zastojao ko da ih broji i svaki put kraj svake kuce ponavljao isto, masala, masala, samo nek se grade kuce i neka se kraj razvija.



Hodajuci tako zadubljen u svoje misli, nije ni primjetio kako vrijeme brzo prolazi i kako se priblizavao Pasic Kuli. Dosavsi do vrela pogleda kroz naocare, ko da hoce da se uvjeri, dal’ je bas to ono njemu poznato vrelo na Pasic Kuli. Otpuhnu zadovoljan sto je tako brzo stigao do kule. Pridje cesmi, spusti ceker, kapu i naocare na zid pa sa bismiletom opra ruke umi lice, izvadi iz dzepa maramicu obrisa se i prouci fatihu neimaru koji sagradi i podize hair cesmu. Sjede na kraj betonskog zida i poce da reazgleda i zagleda selo i svaku kucu u selu.

Znao je Huso cija je cija kuca u po dana u po noci. Znao je sve domacine, sa svima se druzio mada je vec dugo godina zivio u Rogatici. Najednom mu pogled zastade tamo daleko gotovo na kraj sela gdje se vidjela kuca od njegovog ahbaba Ibre. Eh moj dobri Ibro rahmet mu dusi prozbori Huso i poce da mu uci fatihu. Po zavrsetku mlitve spusti ruke a sjecanja pocese da naviru, bas ko voda sa izvora.

Nasmjesi se Huso, razvuce svoje usne, zavrti glavom, ko da htijede nesto da kaze, pa onda onako polahko mahnu rukom. Sjeti se Huso teferica i provoda, asikluka i sejtanluka koje je radio i u maladosti i starosti, jer je vazio za jednog od najvecih saldjija u seheru. Sjeti se druzenja sa Ibrom i ostalim momcima, a sjeti se i dana kad se udala Ibrina najmladja kcerka Mejra.

Pri toj pomisli se trze i protrlja ruke. Sjeca se Mejre bas ko da je sad gleda . ona lijepa mlada, a momci sa svih strana navalili. Dolaze i prosci, a Ibro pravi domacin svakog doceka i isprati svakog saslusa i svakog prosca vijesto odbije govoreci kako je njegova mezimica mlada, te da nije spremila ruho i nije za udaju. Jos je rano za njenu udaju govorio bi svakom proscu.

Mejra je bila mezimica, a dvije sestre joj se vec odavno bijehu udale, pa ona skocila na policu. Dani prolazili a Mejra izrasla u pravu ljepoticu, da bi joj i gorske vile na ljepoti zavidile.Valahi je tako i dan danas je lijepa i ako je i unuke pozenila, prozbori Huso onako ko za sebe. Pa se ponovo prepusti sjecanju i lijepim trenutcima provedenim sa momcima.



Bijese Januar 80 te godine, snijeg napado ko nikad do tada u nasim krajevima, a mraz priteze li priteze, i usi odgorjrvaju od mraza sjeca se Huso te hladne noci koju dok je ziv nkad nece zaboraviti. Te Januarske nooci u Ibrinoj kuci je sijelo, koje je Mejra sazvala, a povod je bilo sto je bog zna koji po redu cilim izatkala.

Zovnula je prijatelje, komsije i rodbinu, te cure i momke iz svih sela oko Rogatice. Ibro pravi domacin svakog je doceko i svakom se znalo mijesto u velikoj prostranoj domacinskoj kuci.

U jednoj sobi su bili ljudi, u drugoj zene, u trecoj djeca a momci i cure bijahose u kuhinji, tako da su bili na ocima ovim starijima. I dok se sjeckao komad po komad rese od cilima, momci su pijevali, djevojke se salile, djeca zaokupljena svojom igrom, stariji su pijuckali rakiju uz bogatu trpezu mezeta koje Ibrina zena Hana vec bijase propremila, i kad cilim bi gotov, po obicaju se pristupi dogovoru da se napopravi cetenija i da se to proslavi.

Momci se povukose u ugao kuhinje, donese se sinija sa verande, utom udje Mejra noseci lavor i ibrik sa vodom. Posto sve cure posjedase oko sinije, Mejra im posu da operu ruke, te dade peskir da obrisu i uz pijesmu sa bismiletom krenu pravljenje cetenije.

Sjeca se Huso kako je njemu bilo sakrivenom u podrumu kuce, sa dvojicom mladica, sa Nurkom i Abidom, jer za njih trojicu niko nije smio znati, oni su tu noc planrali ukrasti ceteniju.

Djevojke su veselo pijevusile ne sluteci sta ce se desiti, momci ih zaditkivali, isaretom zakazivali sastanke namigivali i saputali u kojoj koj cura sobi spava, da se moze doci pod pendzer.

Uh blago ovim momcima u kuci govorio bi Huso Nurki i Abidu, mi se mrznemo a oni uzivaju. Zatim Nurko izvadi sibicu i tri drvceta te ponudi prvo Husi da povuce, najveca rekose krade ceteniju a ostale dvije da cuvaju strazu.

Povuce Huso i ko da je znao rece: Ma nisam ni trebo tegliti, znao sam da ce mene zapasti. U tom se otvorise vrata verande iznese se ista ona sinija a na siniji je stajala tepsija sa cetenijom.

Momci zapijevase i pocese se igrati zaloga i prstena, djevojke se pocese saliti na racun cetenije, hoceli ispasti dobra ili ne, i dok je bio svak zaokupljen svojom zabavom, Huso je razmisljao kako da ukrade ceteniju. Polahko vjesto i necujno prisunjao se verandi, otvorio mala vrata da nebi slucajno zaskripala, jer bi tad plan propao zgrabio je brze bolje tepsiju sa sinije i potrco do podruma.

Nije mogao da se zacudi od iznenadjenja u podrumu kuce gdje su se sakrili nije vise biloi ni Nurke ni Abida. Pogleda iz kuce i nevjerujuci vrteci glavom pita se kao da su u zemlju propali. I dok je Huso trazio Nurku i Abida, na drugom kraju kuce do spaiza odvijala se prava drama, po dogovoru Abid je postavio merdevine ispod spaizskog pendzera, dok je Nurko pridrzavao Merdevine da Mejra sto brze sidje niz njih. Cim je Mejra sisla trcecim korakom njih troje se uputise prema uskom sokaku koji je vodio prema Rogatici.

Taman sto Huso htijede ponovo da proviri iz podruma zacu se Hanin glas, Mejro, Mejro, pa hrsuzi opet ukralai ceteniju.

Na to na vrata pohrlise i momci i cure da se uvjere da cetenije nema, ali posto se ni Mejra ne pojavi potrazise je po sobama i vidjevsi da je ni tamo nema izadjose pred vrata odakle se orila pijesma gorom jezde kiceni svatovi.

Tu Huso malo zatade izvadi iz djepa kutiju Ibra, potrazi u drugom dzepu mustiku i faicag te priplali cigaru, pa kroz gusti dim se zamisli.Valahi ni dan danas mi jasno nije sto mi Nurko ni Abid ne rekose tu vece svoj plan, more bit sto sam bio dobar ahbab sa Ibrom, ili su se bojali da se gdje ne izlanem, a tako je bilo valahi, ja vratih curama ceteniju i uljegoh u kucu, vise da se ugrijem i rasplozim svog ahbaba Ibru, jer se uvijek smijao mojm salama .

Pogleda Huso jos nekoliko puta niz selo, napi se vode s cesme, stavi kapu na glavu, uze ceker u ruku i zaputi se u pravcu Rogatice.
 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version