Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Kujundžijevička raja

Lijepo rogaticko selo koje se nalazi na padinama prije sela Kukavice. Nanize ispod Rogatice poslije ulaska u stijene kanjona Rakitnice cekas prvu mogucnot da skrenes desno. U medjuvremenu si proso Djevojacku stijenu i stigo na prosirenje na kom je dole lijevo na Rakitnici bio Brkin mlin. Od kako je uradjen magistralni put za Gorazde i Visegrad do Brkina mlina se dolazi desnom obalom Rakitnice a ranije nije bilo tako. Poslije ulaska u stijene odmah dole nize je bio Prvi most koji se prelazio i onda se islo lijevom obalom dole do Drugog mosta kojim se vracalo ponovo na desnu obalu Rakitnice, kod Brkina mlina.

 

E na tom mjestu se odvaja put u desno i vodi gore u Kujundzijevice. Mogo si ti i brze pjeske do Rogatice, tamo preko Matina brda mescin. Nisam nikad iso ali mi tako izgleda.
Pitomo selo sa jako dobrim, druzeljubivim, radnim i vrijednim narodom.

Na Kujundzijevicima je bilo 29 kuca ,21 bosnjacka i 8 srpskih, familije koje su zivjele na Kujundzijevicima su: Suse,Feriz,Ferizovic,Bajic,Kaljanac,Alic -Kozic,Sredojevic,Andan,Jevdjevic,Ikonic

 

Kad si vec u Kujundzijevicima onda se prelijep pogled pruza na sve strane, daleko u daljinu. Na koja se mjesta odavde pruza pogled mozete procitati ispod slika koje sam postavio u ovoj mojoj prici. Postavio ih a pozajmio iz albuma (i to bez pitanja) nase Mirsade Cakisic rodjene Bajic, naravno iz Kujundzijevica. Mozda bih je i pito kad bi znao da li su se Cakisici vec vratili iz Bosne. A mozda i nisu jos. Tu su jos dvije pozajmljene stare slike, i to jedna iz albuma od Senije djevojacki Susa i druga od Murisa Suse…

Dobro, raspisah se ja ali mi je ipak cilj napisati koju o Kujundzijevicanima sehidima koje sam poznavao:

Ramiz Susa, sin Ramin rodjen 1952.
Ko se nesjeca onog krupnog momcine kamiondzije, krupan ko i kamion mu. Teska kategorija, ako ne i najjaci na dzadi, metar preko ledja a dusa mu mehka, dobra, postena i za mehlema sto bi rekli. Miran i tih koda ga i nejma, takav je bio. Da li je ono vozo varburga privatno, nesjecam se vise, ali sam se znao naci cesto u drustvu sa njim. Volio je svakoga bez imalo hile a meraklija pravi. Tako bih se znao pokadkad svratiti kod Hadzibulica u Gracanici kad bi vidi da se drustvo okupilo.
Jedne prilike smo se svi dobro smijala situaciji u kojoj se neocekivano naso. Nesta ga boljela desna ruka, jel bilo poslije loma il sta drugo nesjecam se vise, Bogami. Sjedili mi tako kad izbi nas jaran Sef. Sef je uvijek bio srdacan u pozdravljanju i stegno bi ti tuku jako, onako muski. Neznajuci za Ramizovu muku pitajuci se sa svima tako i sa njim. Dok si reko sta bi Ramiz se nadje ispod stola na koljenima, pomazuci iz sveg glasa. Sva raja se iznenadjena Ramizovim pomaganjem odjednom okrenula prema nasem stolu. Prvo iznenadjeni u cudu su svi gledali u pomagajuceg grdosiju na podu na koljenima i onda smo svi istovremeno prasnuli u dugi zestoki smijeh i kasnije u zafrkanciju.
Dugo se prepricavo taj dogadjaj...

Muaz Susa, rodjen mislim negdje pri kraju pedesetih.
Kolko se sjecam da mu je tako pravo ime bilo mada su ga zvali i Mujo. Velika raja i za svakoga bi ucinio sve. Kako je volio drustvo i druzenje nije onda ni cudo da je bio cesto na radnim akcijama. Mogo raditi ko rijetko ko i snazan u rukama.
Sestra mu Devla isto tako, pa ja volim reci da je ona jedna od Rogatickih Heroina. U agresiji je bila uvijek rame uz rame sa svojom rajom, suborcima na gorazdanskom ratistu. Spominjo sam njenu hrabrost u mom ratnom sjecanju opisujuci Zebinu sumu. Cujem da je nasa heroina nesta obolila i da prezivljava nekako negdje u Hrasnici. Ako je to tako onda je moramo pronaci i jednom obici da vidimo mozel joj se sta pomoci.
 Muaz Susa-Mujo je umro od srcanog udara u ratu u Gorazdu.

 

Nezir Susa, sin Hasimov rodjen 1959
Jedan od preko sedam stotina mojih kolega TPR-ovaca, dobar majstor varioc. Zanat je zavrio u Rogatici i odmah se zaposlio u TPR gdje je i radio do pocetka agresije. Agresija ga zatice u njegovim Kujundzijevicima koji bivaju napadnuti od strane cetnika 9 jula ’92. Nezir i jos nekoliko momaka se pokusavaju oduprijeti da bi spasili narod i izvukli ga do Kukavica, sto im i uspijeva. Ostaje u Kukavicama dok mu porodica odlazi za Gorazde. Nemogavsi se oduprijeti stalnim cetnickim nasrtajima poslije par dana se povlace za Brcigovo gdje Nezir i ostaje sve do svoje smrti 16 avgusta ’92 na Jacenu. Bio je ranjen i nije uspio da se izvuce. Sledeci dan su ga pronasli nasi borci i otac ga je prepoznao samo po bradi jer mu je lice bilo unakazeno mucenjem od strane cetnickih placenika. Na tijelu je imao samo jednu prostrelnu ranu sto pokazuje da je ziv uhvacen i mucen do smrti. Nezir je bio ozenjen i imo je dvoje djece, kcerku od 11 godina i sina od 7...
I Nezirov babo Hasim gine samo 15 dana poslije njega i to na putu za Gorazde. Hasim je radio jedno vrijeme u Sarajevu i poslije prelazi na Ciglanu odakle cetiri godine pred agresiju odlazi u penziju…
Godinu dana kasnije tj. ’93 u Gorazdu umire i majka Camila, umire od tuge i zalosti za svojima najmilijima sinom Nezirom i suprugom Hasimom…

Nasim sehidima da dragi Allah podari lijepi dzennet,
Elfatiha


Pogled od Brkina mlina na Djevojacku stijenu


Ovce na Mramorju


Mirsada sa povratnicama Hasnijom i Timom


Stara tabla


Pogled sa Kujundzijevica na Gornje Kukavice


Pogled sa Kujundzijevica na Tusine i Jacen


Pogled sa Kujundzijevica na Bojista i Kuletu


Pogled sa Kujundzijevica na Tucin potok, Omedzak, Sastavke, Tusine, Jacen pa u Brcigovo


Pogled sa Kujundzijevica preko Grebaka i Herina Dola na Trovrh


Pogled sa Kujundzijevica na Surove


Mirsa u svjim Kujundzijevicima


Rahmetli Nezir Susa


Stoje sa lijeva: Dzmeila, Sejo, rahmetli Camila i Samija
Cuce sa lijeva: Aida, Safet i rahmetli Hasim


Stoje sa lijeva: Mesud, Muris, Aziz i ?
Sjede sa lijeva: Devla, rahmetli Mujo i Sabiha

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version