Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Lutvo Jamaković, sjećanje na raju

iVec dugo vremena mi se vrti po glavi i kanim se napisati jednu pricu o dobrom insanu, velikom gaziji a nasem sugradjaninu rahmetli Lutvi Jamakovicu. Kao covjeka progoni me nesta jer do sada to niko nije ucinio a on to zasigurno zasluzuje kao jedan od onih Velikih, jedan od onih koji su prvi pruzili otpor agresoru

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Lutvo Jamakovic, sjecanje na raju


(15.07.1945 – 05.07.1992)



Vec dugo vremena mi se vrti po glavi i kanim se napisati jednu pricu o dobrom insanu, velikom gaziji a nasem sugradjaninu rahmetli Lutvi Jamakovicu. Kao covjeka progoni me nesta jer do sada to niko nije ucinio a on to zasigurno zasluzuje kao jedan od onih Velikih, jedan od onih koji su prvi pruzili otpor agresoru i domacim cetnicima te stali u odbranu naseg grada i zastitu naseg golorukog naroda onda kada su nas bez ikakvog razloga napale nase dojucerasnje komsije srbi podpomognuti zlocinackom jna... ako ne i prvi jer to zakljucih poodavno iz mnogobrojnih razgovora sa mojim starim ahbabima i raznim nasim sugradjanima. Nisam bio te “srece” da me agresija zadesi u nasem rodnom gradu vec daleko tamo na Gradini vlasenickoj pa potraja mjesecima dok ne uspjedoh doci do naseg naroda na teritoriji rodne nam opstine Rogatice. Opisah to sve prije nekoliko godina na forumu prve web stranice nase rogaticke, www.rogatica.com a u mom ratnom putu naslova: ... preko Cerske, Srebrenice, Zepe, Gorazda...
Znaci bice ovo prica o velikom covjeku i gaziji Lutvi Jamakovicu te nasoj raji Edi Bogilovicu, Emiru Teskeredzicu Tezgi, Dini Kahvedzicu i ostalima a koji su prvi, na ovom dijelu nase opstine, pruzili otpor agresoru i domacim cetnicima nanoseci im velike gubitke i zarobljavajuci ogromne kolicine oruzja i municije koji ce nam kasnije i te kako valjati i dobro pomoci u odbrani nase Bosne i naseg napacenog naroda...


Lutvo Jamakovic a.r. je bio ozenjen Azrom stasitom i lijepom Visegradjankom i u sretnom braku su rodili dvije kcerke, stariju Sanelu i mladju Lejlu. Zivjeli su u skladnom braku za to vrijeme modernom, onakvom kako to zivi danas vecima nasih u svijetu a Bogami i u Bosni. Brak u kojem se zena smatra ravnopravnom i ucestvuje skupa u donosenju odluka dok to nije bio slucaj u brakovima nasih roditelja gdje je babo imo glavnu rijec i gdje je moralo biti onako kako on to kaze. Lutvo, jedini visoko skolovani policajac u stanici milicije Rogatica u to vrijeme, tacnije visoko skolovani kriminolog. Medjutim ni u Titino vrijeme nije bas bilo kako se to danas prica pa razne cucule i slicni nisu dali Lutvi pozadugo da napreduje i najvisa funkcija koju je obavljao bila je, ja mislim, zamjenik komandira stanice mada je bio, da jos jednom napomenem, jedini visoko skolovani policajac...
Pocetkom agresije na nas rodni grad Rogaticu oni koji su trebali da nas okupe i organizuju pa da branimo nasa ognjista su poprilicno zakazali, tacnije povukli su se iz grada a za njima i dio stanovnistva mada je ogromna vecina ostala iza njih u svojim kucama pa cesto i neznajuci da su ostavljeni na milost i nemilost pomahnitalom agresoru i domacim cetnicima. Lutvo je oko sebe okupio nesto nase mlade raje i krenuli su odvazno u odupiranje dusmanima zadajuci im odmah na pocetku zestoke udarce nanoseci im velike gubitke i zarobljavajuci ogromne kolicine oruzja i municije a kojeg su ovi imali izobilja dobivajuci ga nemilice od agresorske jna. Jos jedan cilj ovog mog pisanja a koji mi je svakako i najvazniji je da kazem pravu istinu o Lutvi i ostalim nasim sehidima, sa tog dijela ratista, a koje evo vec godinama pokusava srpska strana da okarakterise kao zlocince. Jedina prava istina je da je njihov “jedini zlocin” taj sto su prvi stali na put i zaustavili horde cetnickih zlocinaca koji su mlatarajuci krvavim kamama ubijali i paleci unistavali sve sto je nase muslimansko. Po koji put vise, ohavizaj se nas dobri narode Bosnjacki...
U nastavku neka od svjedocenja a koja sam uspio naci na nasoj web stranici rogatica.com i neka koja sam zapamtio iz prijasnjih muhabeta. Vrijeme cini svoje pa se zaboravlja a i rijetki su susreti kokad smo razbacani diljem dunjaluka:


Svjedocenje 1
detektiv, forum web stranice rogatica.com, citat:
Dosli smo na Pokrevenik da cuvamo porodice Lutvicu, Osmanovicu i Alajbegovicu a da nasi najmiliji ostadose u gradu nezasticeni.
Dogovorili smo se da se vratimo u grad prvom prilikom koja nam se ukaze.
Trinaestog juna kuhar koji je dijelio veceru obavijestio nas je da je iz grada dosao Lutvo da povede one koji hoce da se vrate u grad. Ujutro se spustismo u selo. Posto je bio prvi dan bajrama domacice nas posluzise slatkisima. Nisu ni slutile zasto smo svi sisli sa polozaja. Okupise se i domacini i posluzise nas icem i picem a domacice jos i kafom. Otpocesmo sa razgovorom. Upitasmo domacine da li je istina da je stigo Lutvo iz grada. Odgovorise da je Lutvo stigo juce i treba danas da se vrati. Tako kroz pricu zamolismo jednog domacina da pozove Lutvu. Pola sata kasnije pomolise se domacin i Lutvo. Kad nas je Lutvo video osmijehnuo se i nazvao nam selam. Rukovao se sa svakim od nas. Mi mu rekosmo da mi zelimo da se vratimo u grad zajedno sa njim. Odgovorio nam je:
Dobro dosli Rogaticani moji.
Domacini i njega posluzise i pocese da nas mole da ostanemo na polozaju da ce nas oni hraniti malo bolje i da ce ispuniti sve sta trazimo. Nisu ni slutili da smo donijeli cvrstu odluku i da tu odluku ce mo ispuniti. Odgovorili smo da je odluka konacna i da je necemo ni po koju cijenu promijeniti. Mi borci iz grada da drzimo polozaje a narod iz sela ni da pomene da bi trebali i oni sa nama da drze polozaje. Blizilo se podne i Lutvo nas obavijesti da ce mo krenuti oko jedan sat. Svi smo ponijeli sa sobom ono sto smo i donijeli. Tacno u jedan Lutvo naredi da stanemo u dvojni red.Poslije postrojavanja Lutvo stade na celo kolone i mi krenusmo za grad. Isli smo u razmaku jedan od drugog. Morali smo da se krecemo oprezno da ne bi slucajno naletili na cetnike. Iduci polako sa velikim oprezom stigli smo pred sami aksam u Zlatni do. Tu smo zastali da se dogovorimo kako ce mo u koloni da se spustimo u sami grad. Jedan red ide sa desne strane a drugi sa lijeve strane regionalnog puta Pasic kula-Rogatica. Stigli smo oko pola deset navece do kuca Vatresa na Biljinu polju. Iz kolone izadjose dvije sestre Sanija i Nina i odose kuci da obidju svoju porodicu.
Nisam ni slutio da mi je to poslednji put da vidim Saniju (Slavnicku). Ona je kasnije poginula, kako sam cuo, spasavajuci svog ratnog druga Rikija koji je bio ranjen negdje kod Kukavica. Da im dragi Allah obadvome podari lijepi Dzennet.
Mi nastavismo sa jos vecim oprezom da idemo prema gradu. U Gracanicu stigosmo negdje oko dvadeset dva sata.
Na ulicama nas docekase mladi koji su ostali u gradu i stariji.


Svjedocenje 2
(moje sjecanje iz poslijeagresijskih muhabeta sa rajom)
Lutvo rahmetli bio jedno dva sata sa Azrom i djecom u Zlatnom dolu i otisao je prema Madjeru, tacnije u Sljivno. Poslije nekog vremena je rekao raji da ode da odvede porodicu pa ce se vratiti. A raja je kontala da je suplja, samo da mahne. I Bogami treci dan Lutvo se vratio i onda su pricali o pokusajima probijanja prema Rogatici. Vrtili su se po tim selima Sljivno, Dub, Orahovo, Pokrivenik i pade dogovor da se kao formira malo ozbiljnije i da se pokusa suprotstaviti cetnicima koji pale sela sve jedno po jedno ubijajuci gdje koga stignu. Bilo je i prijedloga da za naziv grupe raje koja evo vremenom prerasta u jedinicu. Zenge, Vukovi, Orlovi, predlagano je na sta je Lutvo rekao: Nikako, samo da mi sta uradimo ka cilju prema Rogatici i jos je dodo: Ko nam nedao Bog pogine neka bude po njemu. Izvrsen je napad na cetnicke linije na Vodicama, ranom zorom. Ubijeno je 5 cetnika a ostali su se razbjezali i po tragovima se znalo da su 4 cetnika ranjena pobjegla. Krenulo se u hajku za njima. Velike bukve bile su dobar zaklon ali pogodi Lutvu u donji dio stomaka, vjerovatno u onu glavnu arteriju sto vodi ka lijevoj nozi tako da je izdaho poslije nekoliko minuta. Tu pedesetak metara od njega pogodi i Adila Lutvica u glavu, dobro ga okrznu i on je za dva, tri dana umro u Gorazdu. Poslije je Husi Hadzibulicu predlagano da jedinica dobije naziv LUNA, LUtvo i NAil, ali nebi od toga nista. Lutvi se nije dalo da nastavi dalje sa rajom jer je on vise bio i vjerovo raji nego policiji koji su takodje bili na tim terenima. Nije bio sa njima stalno vec je vrijeme provodio uglavnom sa obicnom rajom. Imao je dobar automat Zagi...
To je bilo kretanje raje po selima od Madjera pa do Lubardica do prvih akcija. Lutvo je u drugoj akciji i poginuo a raja su do tada bili na divlje ono ko ih gdje zovne idu u to selo a najvise zbog hrane i najcesce ih je vodao Imsir, rahmetli Muhamed Imsirovic...


Svjedocenje 3
(moje sjecanje iz poslijeagresijskih muhabeta sa rajom)
...poslije zestoke borbe 27 oktobra ’92 na Starcicima, ako nije Djurdjevo brdo, cetnicima su naneseni veliki gubici i oni su poceli bjezati ostavljajuci sve sto su imali. Nasi nisu imali gubitaka dok nisu cetnici poceli gadjati haubicama iz Rogatice. Neko je rekao da je Edo Bogilovic pogoden i da ga treba izvuci. Emir Teskeredzic je odmah rekao da ce on, nedajuci priliku nikome drugom. Nazalost odmah se cula granata koja je pogodila hrabrog Tezgu tako da su ih nasi obadvojicu iznijeli sa tog podrucja. Sutradan su se nasi vratili po silu naoruzanja koje su cetnici, bjezeci, ostavili...
Dino Kahvedzic je poginuo 31 jula ’92...
Imsir, Muhamed Imsirovic je stradao 2009 godine sletivsi autom sa sinom Adnanom u Pivsko jezero...
Molim sve one ciji su najblizi takodje bili sudionici ovih dogadjaja a dali su svoje mlade zivote, da mi halale jer zaista sam spomeno one nase sehide za koje znam da su dali svoje zivote za nasu Bosnu a na ovom dijelu ratista...


Svjedocenje 4
Sanela Jamakovic Cagalj
14.maj ,tacno prije 24 godine smo napustili Rogaticu ,to su bili zadnji dani provedeni sa tobom tata ,to su bili dani kojih ni dan danas nisam svjesna,puni nevjerice ,strepnje,straha a i tuge ...odlazimo a ne znamo gdje i sto je najtuznije rastavljamo se od nasi najmiliji s nadom da cemo ih opet sresti ...e moj tata da si samo imao druge vizije u zivotu ...ali znaj nisam ljuta na tebe ...ponosna sam ...svaki put kada ti ime spomenem i djeci pricam o tebi puno mi je srce ,dusa ...jeste da je ovaj zivotni put bio tezak ,trnovit bez tebe i dan danas je i uvijek ce biti ali borim se jer znam da bi se i ti borio i nikada ne bi posustao ...ti si svoj zivot dao da bi mi mogli zivjeti u nasoj lijepo Bosni i hvala ti ....nek ti je lahka bosanska zemlja ...ja znam da si ti uvijek sa nama ..volimo te ❤️


Lutvi, Edi, Tezgi, Dini, Imsiru, kao i svim nasim sehidima da dragi Allah podari lijepi dzennet a nama ostaje da ih u srcu nosimo i sa ponosom da ih se sjecamo...
El-Fatiha


P.S. Cilj ovog mog sjecanja je da vratim iz zaborava ove nase velike gazije i da napomenem da je zasigurno napravljena velika greska da nijedan od njih nije dobio bilo kakvo odlikovanje i da smatram da za to jos uvijek nije kasno te da u najmanju ruku oni zasluzuju, ako nista drugo a onda, jednog zajednickog Zlatnog ljiljana... mi sutimo dok druga strana uporno pokusava da ih okarakterise kao one koji su cinili zlocine. Naprotiv, prava istina je da su oni bili ti koji su pokrenuli Cudo Bosnjackog Otpora...
Jos da kazem da sve ovo gore napisano i nemora da bude do u detalje tacno jer sam to napiso iz mog sjecanja na price koje sam sluso u godinama neposredno po zavrsetku agresije...

Nedim Cengic Teva
Tilburg, 02 juli 2016

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version