Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

TEKIJA GORI !

Prolomi se neciji glas ucionicom gdje nijemo iscekujemo svaki tren zivota " Tekija gori !!!" Kao ptica uzletih uz stepenice na zadnji sprat skole, a noge olovno teske. Drhteci se penjem na skolsku klupu ucionice juznog krila skole, skole znanja djecijih radosti, sad u ruhu pakla. Pogled se ukoci. Dah od uzasa mi zasta kao da mi je posljednji

 

 

 

 

TEKIJA GORI !

Prolomi se neciji glas ucionicom gdje nijemo iscekujemo svaki tren zivota " Tekija gori !!!"

Kao ptica uzletih uz stepenice na zadnji sprat skole, a noge olovno teske. Drhteci se penjem na skolsku klupu ucionice juznog krila skole, skole znanja djecijih radosti, sad u ruhu pakla.

Pogled se ukoci.

Dah od uzasa mi zasta kao da mi je posljednji.

Grlo suho steze, a suza nece.

Nedam da krene.

Nedam da mi pogled zamagli taj prizor sto me boli i dusu razdire. Kupim te slike uzasa urezujem u sjecanje duboko.

Jezici plamene azdahe se sire sve vise. Bas kao da me dohvacaju stresam se drhtim dok bolni srsi kroz kicmu se sire. U trenu kao krila da dobih poletih mislimima kao spas, spas ...a samo gledam.

Tekija, Gracanica gori.

Pucnjava, metez, krikovi zena, djece se razlijezu u ehu.

U tom bezumnom trku spasa pogodjeni padaju dok se miris krvi siri ulicama. Plamenovi se kao azdaje jezici vijaju, a kuce jece, pucaju, prolamaju se u sivilu i zgaristu

Tezak miris izgoretine sto kuca sto ljudskih izgorijelih tijela se sve vise siri. Dusa me boli sto letim k'o spas. A koga sad da spasim iz tih kandzi pakla, kandzi tih bezdusnih dusa sto ljudima ih nemogu zvati. Tih zvijeri sto lome mi krila dusu kidaju u bezdan bacaju.

Pogled mi se magli.

Ipak suza na svoj tezak put krece.

Nevidim vise ni kuce, ni svoje komsije, ni prijatelje sugradjane svoje. Ni nekadasnju veselu djeciju graju necujem . Samo jezivi krici bola se razlijezu. Svijam polomljena krila da uzletim sama da se vratim, a gdje.

Gdje je to moje gnijezdo? Posljednji pogled bacam na zgarista i mirise paljevine i mrtvih tijela i krvi kupim. Nezelim da zaboravim ni jedan lik i krik. I bog posla kisu. Kisu tako jaku da azdaha jezike povuce. Kisu tako cistu da spere mucenicke grijehe i kristalno ciste nevine duse vinuse se onako olaksane, visoko u nebo.

Na tren utihnu sve.

Onako polomljenih krila sletih medju svoje.

Medju zive.

Drhtavim glsom pocinjem da pjevam pjesmu..... "Ne, nelomite mi krila dok letim .."

 

Kimeta Šošo

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version