Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Žepljak iz Visokog kojeg je nemoguće zaboraviti

Seid Zimić Žepljak je osoba koja je poznata gotovo u svim krugovima koji se tiču književnosti i obrazovanja u Visokom (ali i šire), a plodovi njegovog uspjeha i dobrog rada u prosvjeti vidljivi su i danas, 20 i nešto godina nakon što je ovaj Žepljak stigao u Visoko.

 

 

 

Žepljak iz Visokog kojeg je nemoguće zaboraviti

Ljudi su u najlon kesama unosili vodu u logor. Bio sam malo krut, mogao sam više pustiti omladinu da živi

 

Seid Zimić Žepljak je osoba koja je poznata gotovo u svim krugovima koji se tiču književnosti i obrazovanja u Visokom (ali i šire), a plodovi njegovog uspjeha i dobrog rada u prosvjeti vidljivi su i danas, 20 i nešto godina nakon što je ovaj Žepljak stigao u Visoko.

 

Ratne (ne)prilike su natjerale ovog skromnog pisca i profesora Bosanskog jezika i književnosti, koji u intervjuu za Source.ba portal za sebe reče da je „jedna uredna i pozitivna seoska baraba“, da napusti svoju rodnu Žepu, te prvo ode za Sjedinjene Američke Države, a nakon toga dođe u Visoko.

Seid Zimić Žepljak je na vlastitoj koži iskusio sve moguće strahote rata i pokolja koji se desio tokom devedesetih godina prošlog vijeka, bio je u logoru gotovo godinu dana, ali to ga nije zaustavilo na njegovom prosvjetno-društvenom putu na kojem je napravio rezultate koje će malo ko u krajevima, o kojima pričamo, ikada ponoviti.

Danas, od Trebinja do Orašja, da upitate bilo koga ko se nekada školovao na području centralne Bosne, u okolini Visokog, ko je Seid Zimić Žepljak i šta misli o njemu, nećete dobiti nijedan negativan/pogrdan odgovor. Profesora Zimića je teško zaboraviti i mnogima se urezao u sjećanje, te će ga pamtiti do kraja svog bivstvovanja na ovom svijetu.

Da poneko pravilo ima izuzetak, primjer je ovog skromnog prosvjetnog radnika kojem je princip majka svih majki, te kojem je jedini cilj u njegovom dugogodišnjem prosvjetnom radu, ali i pisanju, bio da od ljudi napravi ljude.

Seid Zimić je rođen prije 55 godina u Žepi. U Visoko je stigao u ljeto 1996. godine, nakon boravka u zatočeništvu (logoru), te kratkog boravka u SAD-u. Predavao je Bosanski jezik i književnost u OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ u Gračanici kod Visokog, a dugo godina je radio i kao profesor u Medresi „Osman-ef. Redžović“ u Velikom Čajnu kod Visokog. Danas, kada više nije nastavnik/profesor, radi u biblioteci spomenute osnovne škole u Visokom. Napisao je dva djela, „Ukus zemlje“, te „Istočnije od današnjice“.

U nastavku pogledajte/poslušajte intervju sa čovjekom zbog kojeg mnogi, i dan danas, sanjaju kultnu rečenicu „Sjedi, jedan!“, ali nikada niti u najluđim snovima nisu pomislili bilo šta loše o čuvenom Žepljaku, pa makar svaki dan bili glavna uloga spomenute rečenice. Upravo ta rečenica je od običnih praznih glava napravila moždane strojeve koji su danas rasuti po cijeloj Bosni i Hercegovini.

 

Novinar: Haris Ahbabović

Snimatelj: Almir Biber

Montaža: Almir Biber

 

http://www.source.ba/clanak/Haris/459776/dt

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version