Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Sjecanje na Jakuba Teskeredzica - Jupija

Ljudi zive tako dugo koliko se poslije smrti spominju kroz price i sjecanja onih koji su na “cekanju”. A svi smo mi na ovom dunjaluku na cekanju, dobivsi jos neodredjeno vrijeme da ucinimo nesto po cemu ce i nas spominjati ili odmah po preseljenju zaboraviti.

Prije par dana spominjasmo u nasim sjecanjima Jakubovog rahmetli sina Emira. Bas taj tekst sa naslova me asocirao da prenesem sjecanja na rahmetli Jupija, koja sam pisao davno nekad na staroj stranici.  

Klikova: 6011

Opširnije: Sjecanje na Jakuba Teskeredzica - Jupija

Kod nane Adile u Osovu

Imal jada,ko kad aksam pada.

Kad mahale fenjere zapale.

Sevdalinka opija srce i dusu,dok prolazimo kroz Seljane.Krivudavim asfaltom,putem sa mnogo krivina do Okruglog.Iako je mrkli mrak,u daljini se vide svjetla nasih povratnika,  beli Sabanica.Nastavljamo dalje prema Osovu,po neko vozilo naidje u susret.Sjedim u autu,slusam sevdalinku,pusim cigaru,onako opusten i razmisljam.Prodjosmo kroz Seljane,nekad Mirni krovovi,raja na izvoru,vriska i galama djece,neko rostilj,neko janje,slika za slikom.I eto tako lijepo se insan osjeca u momentima sjecanja na nekad, sve je to zivot.

Klikova: 6675

Opširnije: Kod nane Adile u Osovu

Sa Galibom Pezicem u Podljunu

Da zivot zna biti tezak, surov i okrutan, da covjeka stalno izlaze testiranjima i oprobava njegovu snagu i izdrzljivost, i nacin na koji covjek ostaje i opstaje procitacete u sljedecim redovima.

Ovo je prica o starom asu, vozacu iz plejade Harija Musanovica, Nusreta Makasa a.r., Rasima Zagorice, Ratka Jovicica i mnogih drugih, koji prokrstarise hiljadama kilometara sirom svijeta bez ijednog udesa, bez ljudskih zrtava. Prica koja se razlikuje od drugih prica, prica koja nas mladje moze nauciti kako se teske zivotne stvari mogu i moraju prevazici i kako se sa njima izboriti.

Prica je o Galibu(Nedzib)Pezicu koji je rodjen kao 11 dijete u porodici Pezic. Rodjen je daleke 1935 godine u Rogatici. Vrijeme u koje je rodjen,u kojem je proveo djetinjstvo bilo je dosta tesko,vrijeme koje je ostavilo bolne uspomene u njegovom srcu, njegovoj dusi. Od njih 11-ero djece ostaje samo Galib i brat mu Salim. 1941 godina odnosi sa sobom babu Nedziba, majku Nazu, dedu, nanu, 4brata i 5 sestara, u jednom jedinom danu u Gorazdu. Tekla je krvava Drina.

Klikova: 4845

Opširnije: Sa Galibom Pezicem u Podljunu

Veliko hvala svima

Nas Kaza se sinoc vratio iz Sarajeva. Pun je utisaka poslije ove iznenadne posjete Sarajevu i poslije svega sta se izdogadjalo sa njegovim bratom. Braco se hvala Bogu oporavlja i mozemo reci da je prosao tu kriticnu fazu. Kaza se na forumu obratio sa jednim tekstom gdje se zahvaljuje osoblju, doktorima, clanovima stranice, rogatici.com. Prenosim tekst u cijelosti…  

Klikova: 4613

Opširnije: Veliko hvala svima

Nostalgija kao reuma

 

Razlika između osjećaja da negdje pripadaš i da nešto tebi pripada jeste strašno važna. Da li negdje pripadaš ili ne pripadaš ne zavisi od tebe, tu odluku neko drugi donosi. Ali da bi ti nešto pripadalo, moraš da uložiš trud, moraš da tražiš i identifikuješ i upiješ stvari i mjesta i ljude koji ti onda pripadnu. Tvoj odnos sa gradom tako zavisi od tebe, a glavni čimbenik u uspostavljanju tog odnosa je aktivna ljubav - moraš da tražiš šta da voliš. U takvoj emotivnoj konstelaciji, gorespomenuti grad ti ništa ne dođe, a ako ne možeš da nađeš ništa što u njemu možeš da voliš, onda se lijepo iz njega ispišeš i prebaciš u drugi grad/državu i nikad se više ne okreneš.

 

Ovaj pasus koji sam izdvojio iz Hemonove price, lijepo se uklapa za sviju nas i nase gradove u kojima zivimo i u kojima smo zivjeli. Sto je za njega Sarajevo i Chicago to je za mene Rogatica i Aachen. I vi cete se svi sigurno naci u ovoj lijepoj prici. Zato je toplo preporucujem, da je procitate. Mnogi ce u njoj naci odgovore koje vec duze vrijeme traze.

Klikova: 3590

Opširnije: Nostalgija kao reuma

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version