Rogatica Home Page

Switch to desktop Register Login

Ponovo kod mog brice Ismeta

Priču o mom brici Ismetu sam pisao prije tri godine na nasoj stranici, sjećajući se svojih studentskih dana. Nisam čak ni znao da li je moj brico živ, a po mojoj procjeni tada, morao bi već biti u poodmaklim godinama ako je živ. U priči nije nista preuveličano i samo je vjerno opisan moj doživljaj prilkom posjeta mome brici.

Nisam ni slutio da će nas ova priča povezati i da će mi se moj brico Ismet javiti.

 

 

 

 

Belma iz Sarajeva,bricina prva unuka, je citala tekst i u njemu odmah prepoznala svoga dedu Ismeta. Belma se javljala nekoliko puta nasem Webmasteru kako bi stupila u kontakt sa autorm teksta.Cudio sam se odakle Belma, sada vec clan nase stranice, da cita rogatica.com. Evo njenog objasnjenja:

 

     Citala sam razne tekstove na internetu,stalno trazim stare price i kazivanja.Volim te tekstove o necemu sto je nekad bilo.
      
Mozda je malo cudno za moje godine.Sve moje vrsnjake interesuje nesto drugo a mene proslost i sve sto se nekad desavalo.
       Neostvarena zelja mi je prosetati carsijom nekih 50-70-tih god...Uzivam i gledati stare slike.
       Dedu i nanu stalno ispitujem o svemu....odoh ja predaleko..
     
       Tako sam slucajno naletila na naslov vase price gdje mi je dedino ime skrenulo paznju,otvorila sam procitala i odusevila se.
       
Pogledala sam gdje je objavljeno i tako se registrovala iako jos nemam odgovora od stranice.
        Nemam ja veze sa Rogaticom,ali posjecujem stranicu zbog divnih tekstova.
       Poslije sam citala i druge vase price predivne su,sve pohvale.

        A ako vam treba informacija moj dedo nije rodjen u Sarajevu nego u Brckom,ovdje je dosao kao dijete da zivi sa svojom sestrom.
        Bio je na zanatu kod svog rahmetli punca gdje je i upoznao moju nanu i ozenio se.Nakon toga je poceo raditi u radnji o kojoj ste pisali.

 

 

 

Dedo Ismet sada vec u 78-oj godini zivota jos uvijek pomalo radi. Radujem se, ako Bog da, nasem susretu u Sarajevu. Posebno me obradovala njegova poruka i reagovanje na tekst koji mu je procitala njegova unuka.

 

 

 

Dirnut sam vasim rijecima i opcenito cinjenicom da me se neko sjetio nakon toliko godina.Nisam mogao vjerovati, malo je takvih ljudi pogotovo na danasnjem vremenu.Zao mi je sto vas se ne mogu sjetiti,kada bih barem vidio sliku mozda bih i mogao jer likove sam uvijek dobro pamtio za razliku od imena.
   Puno covjeku znaci kad cuje da je nekom ostao u lijepom sjecanju.

   Pretpostavljam  da je radnja u koju ste dolazili moja prva radnja u ul. Milosa O. na mjestu danasnje poste,ubrzo nakon toga ona je srusena i dobio sam  prostor  preko puta tog,  u vili Milosa Obilica.Tu sam opet sebi opremio brijacnicu i nastavio raditi, tu radim i danas.
   Nisam prekidao sa radom,u ratu sam bio star za puske pa mi je obaveza bila sisati nasu vojsku,i tada je radnja bila puna.Puna nasih ljiljana.
   Vrijeme je ucinilo svoje,starost je dosla.Sada je vrijeme tesko pa se zivotari ali elhamdulila. I danas je moja musterija u velikom broju omladina, vole da dodju i da koju promuhabete,i ja volim pricati s njima, imaju svojih bisera.

    Zivim u istoj kuci kao i 70-tih sa svojom suprugom, ona nije bas najbolje ali eto hvala Bogu jos imamo jedno drugo.
    Imam dvije kcerke,unucad a nedavno sam postao i pradedo elhamdulila.

    Unuka mi je rekla da ces dolaziti u Sarajevo pa bilo bi mi drago da te vidim,nadam se da ces me posjetiti.
    Volio bih da popricamo i prohodamo carsijom,popijemo kahvu...
   
   Eto moj student

 Nemam rijeci osim hvala na lijepim rijecima i hvala za paznju.

                    Selam tebi i tvijoj porodici od brice Ismeta

 

 

 

A evo sada ponovo price koja je ucinila da sam ponovo u kontaktu sa mojim bricom iz studentskih dana.

 

 

Tamo nekih davnih 70-tih godina Sarajevo je zivilo nekim posebnim zivotom.U to vrijeme su se desavale stvari koje ce ostaviti trajni pecat na one koji su bili sudionici svega toga, a eto sticajem okolnosti sam bio i ja jedan od njih. To vrijeme je obilovalo kulturnim i sportskim dogadjanjima.Indexi su slavili 15 godina postojanja i to obiljezili velikim koncertom . Bijelo dugme je bilo u punom zamahu a molba Dijakovoj Selmi da se ne naginje kroz prozor nas je jednostavno bacala u sentis. Slageri sezone na kojima su izmedju ostalog Ambasadori sa pjesmom „Zemljo moja „ izborili plasman za Euroviziju. Pa i pobjeda rahmetli Fadila Toskica na jednom od njih je izazvala skandal oko sumnji u kupovinu glasova. Bosna je u velikoj sali Skenderije bila bitke protiv Kicanovica i Dalipagica i njihovog Partizana , Slavnica i Zvezde.Rahmetli Mirza je na celu Bosne dizao Skenderiju na noge. Sarajevo i Zeljo su bili medjusobno bitke za prestiz a stadioni su se punili do posljednjeg mjesta kada bi , na Grbavici ili Kosevu, gostovao neko od velike cetvorke.

Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu „Stens“ je takodjer bio dogadjaj od velikog znacaja za grad. U to vrijeme se rastura Teska industrija a Seid Memic Vajta pokusava samostalno nastaviti karijeru.Islo se po igrankama na Masinstvu gdje je obicno svirala grupa „Formula 4“,

U disko na Steleksu, Ziroskopu na masinstvu, Kuk na medicini a pocesto bi se zaglavilo i u Hamam baru. U sitne sate poslije svih ovih dogadjanja bi se zavrsavalo kod Rese na puri ili kod Keme na Kovacima na ustipcima u kajmaku. U te sitne sate je carsija mirisala na frisak hljeb jer su upravo vrijedni pekari u to vrijeme pripremali hljeb za slijedeci dan. Friske lepinje su u sabah razgaljivale i vracale nas, vec pomalo umorne, u zivot. Jednostavno zivot pun tempa ali bez stresa. Ljepota ziva.

 

Ali pored svega ovoga ja zelim u svemu tome pomenuti moga bricu. Ne znam da li je jos ziv pa mu ne bih zelio rahmet predati ali ako jeste onda je on sada zagazio u duboku starost. Ismet Vilic bijase moj brico kod koga se nikad osisao nisam ali vrlo cesto sam isao na brijanje. U to doba je u modi bila malo duza kosa pa je nama studentima bas dobro doslo da se malo i na tome pristedi. E sad, vjerovatno cete se zapitati odkud studentu pare da ide kod brice na brijanje. Ko jednom dodje kod Ismeta na brijanje , taj ce dolaziti stalno. Ja nisam isao tako cesto ali taj ritual se obavljao bar dva puta u mjesecu.

Njegova brijacnica bijase u ulici Milosa Obilica , 200 m od tramvajske stanice na Bascarsiji, na raskrsnici koja je desno vodila na Kovace.Mala prostorija sa dvije stolice, ali nikad nisam dokucio zasto mu je ta druga stolica sluzila. Pa sve i da je imao pomocnika svi su cekali na njega i njegovu vjestu ruku, pa zbog toga vjerovatno i nije imao nikog tu, kao pomoc. Taj bi sigurno bio u toj radnji bez posla. A Ismet je bio pravi virtouz u svom poslu. Pocesto bi bilo u brijacnici svijeta koji je cekao na red a bilo je i onih koji su tu dolazili radi muhabeta, tako da je i cekanje kod Ismeta bilo interesantno.Tu sam naucio da su, i pored toga sto je fudbal najvaznija sporedna stvar na svijetu, sva desavanja na utakmicama bila vaznija od same igre. Naucio sam da se na utakmice ne ide samo radi fudbala nego da je to citav jedan splet dogadja koji tu manifestaciju cini interesantnom.Tu su se iznosile takve pikanterije koje nigdje , pa cak ni u zutoj stampi, niste mogli procitati.

 

A onda taj ritual brijanja. Uzeo bi cetkicu i vjestim pokretima pravio pjenu od sapuna koji se nalazio u maloj soljici. Zatim bi tu pjenu blago nanosio na lice i onda brzim pokretima cetkicom trljao po licu. Ali to nije sve. Tek tada dolazi masaza lica rukom kako bi brada potpuno omeksala. Nije Ismet nikad zurio radi guzve. Njegova musterija je morala biti zadovoljna a on je uvijek istim tempom obavljao tu vaznu operaciju. Ta masaza bi trajala par minuta. Svaki misic na licu bi se opustio i imao sam neki blazeni osjecaj zadovoljstva koji se tesko moze opisati. Zatim bi na red doslo brijanje. Britvu na tako pripremljenom licu ste osjecali kao neku djevojku koja vas miluje i samo sto vas nije poljubila. Osjecaj kao da niste ni imali bradu, nego on eto necim samo skida pjenu sa vaseg lica.

Druga faza tog rituala je izbrijavanje. Isprao bi soljicu sa sapunom a onda ponovo vjestim pokretima zamjesio novu rundu. Ponovo nanosenje pjene na lice a potom lagano izbrijavanje u suprotnom smjeru od prethodnog brijanja. Po zavrsetku bi Ismet blagim pokretima oprao lice sa vodom , posusio sa krpom a onda nanio mirisljavu kolonjsku vodu. Sve bi to bilo propraceno mahanjem sa krpom u raznim pravcima, tako da se jednostavno ta svjezina uvlacila u vas i davala vam neku neopisivu spokojnost. To mahanje bi potrajalo sve dotle dok lice ne bi postalo suho. Zadnja operacija ovog rituala bi bila nanosenje kreme “Solea” na lice a zatim dugotrajno utrljavanje uz masazu sve dok se krema ne bi sjedinila sa licem. To bi bio ujedno zavrsetak rituala poslije koga biste citav dan osjecali svjezinu , opustenost lica a pri dodiru biste imali osjecaj da gladite , sto bi rekli stari, po djecijoj guzi.

Eto zbog cega sam ja koristio svaku priliku , umjesto da pristedim, da odletim do mog brice Ismeta. Nije mi poznato, a da znam da je izucio kakvog segrta u Sarajevu, rado bih ponovo navratio na ovaj nezaboravni ritual.

 

 

 

 

Ucinimo nesto za nas grad... Ne zaboravi Rogaticu ... www.rogatica.com

Top Desktop version