Rogatica.com ove godine kreće sa temom:

 "Sedmica sjećanja na stradanja Rogatičana u junu 1992. godine."

Narednih sedam dana ćete čitati tekstove ljudi koji su preživjeli taj masakr, njihove muke i preživljene traume. Kroz ove priče ćemo se vratiti u to vrijeme i pokušati osvježiti pamćenje jer ovo se ne smije nikad zaboraviti. Rogatičani, govorite o ovome našoj djeci koja odrastaju daleko od naše Rogatice, učite ih ovome kao što ih učite da hodaju i govore. Nikada ne zaboravi...

Evo da i ja napišem par riječi o jednom našem sugradjaninu koga srećem veoma često. Ja živim na Dobrinji i rijetko idem u grad. Od stana do radnje to mi je omiljena maršuta. Ali jednog Naseg sugradjanina vidjam jos cesce. Taj nas je brate navozao posteno. Hamdija Hodjic -Konobar. Otisao u penziju ali nasao drugu zanimaciju. U Godimilju posije dosta krompira a plasira ga samostalno u Sarajevu. I moram reci da mu je kvalitet izvrstan a i cijena super. Ima jos negdje kod Visokog i plastenik tako da imas svasta da se podmiris kod njega. Vidim da je i u ovome nasao sebe. Skoro svaki dan je tu na Dobrinji A i ono sni der Hadzija sad cu ja to odvuci do stana da ne nosis. Srecemo se i na Dzuma Namazu jer dolazi u Dobrinjsku Dzamiju. Meni ga je veoma drago vidjeti, jer smo i radili zajedno a i pazar kod njega uvijek traje po pola sahata najmanje

Rogatica,16.06.2010 godine.
Da u iskrenom nijetu i Svevišnji pomaže dokaz je i današnji dan.
Rogatički behar,Elvedin Salan -Keva došao je u svoju Rogaticu,svoj Podljun ,na svoju Galibovinu-očevinu.

Muaz Pašić medju posljednjima je izašao iz Rakitnice, gledajući ulazak srpske vojske u selo u kojem mu ostaje cijeli njegov život.

- Morao sam četvoronoške ići jer snajper je pucao sa susjednog brda. Plačući sam izašao kad sam vidio kako gore kuće, crijep pada. Majka mi je ovdje ubijena. Imala je 85 godina i ne znam ni gdje joj je grob - prisjeća se Muaz...

Kovanj,14.06.2010 godine

Danas je Komisija Instituta za nestale osobe BiH počela sa traženjem nestalih osoba na lokalitetu Kovanja. Zbog nepristupačnosti terena odlučeno je da se  17.o6.2010 godine nastavi sa aktivnostima.

Žepa je poznata po tome da je narod koji živi ovdje jako gostoljubiv i da su ovdje svi dobrodošli, ali predstavnici grupacije SOL po ovom pitanju više nisu dobrodošli u Žepu.