Lijepi su susreti ljudi koji po citavu godinu putem ovih sprava komuniciraju a onda se i sretnu. Naravno nista ne moze zamijeniti licne susrete pa su oni utoliko i vrijedni i vazni. Ovaj put je Mustafa bio pravi domacin, kao i uvijek, a gostima nije nista drugo preostalo nego da nakon ovakvog gostoprimstva ponesu lijepe utiske pa ih i ovako javno iskazu. Moram na pocetku odmah reci da ni ja ni Muta nismo bas neki eksperti za rostilj ali nam je sve ispalo kao da smo profesionalci. Bar tako kazu oni koji su se davili nasim specijalitetima sa rostilja.

 Na nasoj stranici je potekla ideja da predstavimo nase Rogaticane koji se bave raznoraznim djelatnostima. Naravno da svima njima zelimo uspjeh u radu a ovo je i jedan vid podrske i reklame za nase ljude koji nam stoje na raspolaganju. Rogatica je imala uvijek dobre majstore u raznim oblastima. Nazalost oni vise nisu u Rogatici ali ma gdje bili imaju nasu podrsku. Zato Rogaticani ukoliko zelite kvalitetne usluge javite se nasim sugradjanima.

Cudne su sudbine ljudi a jos cudnije kako svaka prica nadje svoj put  do javnosti. Vrlo cesto slucajno, ali istina uvijek izadje na vidjelo. Ovom prilikom cu vam ispricati pricu o nestanku dr. Adila Mehica u Rogatici te ratne 1992. godine, koju mi je prilikom slucajnog susreta na Ilidzi ispricao njegov brat Kasim Mehic, dugogodisnji prijeratni vozac u Tehnotransu a sada privatni autoprevoznik u Sarajevu. Iako napisah da sam pricu slucajno saznao, na ovom svijetu se nista ne desava slucajno.

Porodica Mehic je porijeklom sa Duba koji je pripadao opstini Rogatica. Prilozene slike je sacuvala sada vec rahmetli Adilova i Kasimova majka koja je usljed ratnog vihora morala bjezati u Gorazde.

Jos jedna povratnicka prica iz Brcigova,ovoga puta prica ispricana u avliji naseg povratnika Hajdara Hajde Muslica.  

Ja sam Hajdar Muslic rodjen 16.05.1930 godine u Kraljevini Jugoslaviji, selo Brcigovo, Srez Rogatica, Okrug Sarajevo, zapocinje svoju pricu starina Hajdar pa nastavlja:

“To smo morali znati prvi dan kada smo dosli u skolu. Sta ces taki vakat bio. Za ovih mojih 78 godina svasta sam vidio, svasta dozivio a bogami i svasta naucio.

Danas je nedelja, u Rogatici ništa posebno, dan kao i ostali dani, vrućina i narod bježi u hladovinu. Odlučih popodne otići na Plandište i obići naše povratnike.

Laganom vožnjom kroz grad sa sinom Mirzom dođoh do trafo stanice na Šupljoj gromili, skrenusmo desno, pogledah. Objekat koji se nekad zvao Jasmina, pa onda Kamin, stoji postojano i svjedoči o druženjima Rogatičke raje u kasnim satima. Nema više rah. Saida Guse, prvoga vlasnika Jasmine,ali ima braće Hadžibulića, Huse, Ćamila i Omera.