Home Sekcija tekstovi Kazivanja Sa rajom iz Mahale
Sa rajom iz Mahale PDF Ispis E-mail
Autor Kaza   
Petak, 20 Juni 2008 18:10

Jos jedna prica iz Rogatice. Ovaj put je nas Zambi posjetio nase povratnike u Mahali. Kroz svoj zivot ljudi pricaju istoriju nase Rogatice. Ove price su meni posebno drage jer te ljude jako dobro poznajem. Dolazeci u Mahalu kod mog prijatelja Hase Suvalije, vrlo cesto sam imao priliku da prelomim koju sa svojim imenjakom. Haso ga je zvao po nadimku koji se eto ne spominje u ovoj prici. Karaman mu je bi nadomak a odakle je dosao ne bih znao reci. Mozda nam nekom drugom prilikom Mehmed objasni i porijeklo tog nadimka.

A sada slijedi Zambijevo pripovijedanje iz Mahale.

 

Subota je, lijep i suncan dan. Podne je, uobicajeno u Rogatici subotom. Nista novo. Setam carsijom. Malo je raje na ulici. Laganim korakom prodjoh pored Kosarke do Mahale. Iduci prema Mahali gledam prkosni LJun, kotu spasa i zivota. Stoji gordo i dominira iznad carsije. Mnoge slike prolaze kroz datoteku koja je pohranjena negdje u podsvijesti .Slike lijepe, slike ruzne, ali eto kada se sve sabere i oduzme sve je to zivot. U takvom razmisljanju i raspolozenju dodjoh do naseg dragog sugradjanina Mehmeda Musanovica-Mese.
Avlija puna mirisa od prelijepih ruza i cvijeca. Miris se siri sve do Hamzine kuce.
Sta li ce to biti, koji tebe vjetar nanese, rece ovaj dragi covjek pa nastavi:”Bogami ko da si izvirivo,evo kahva gotova”, a na terasi sjedi jos jedna ljudska velicina i legenda naseg grada, Abdulah-Avdo Muftic-Mace.
Sa svojim karakteristicnim osmijehom legenda ustade i poselami se sa mnom. U momentu dok smo se pozdravljali zacu se ezan sa Carsijske dzamije. Raja sa Mahale se izvinu, uzese avdest i odose klanjati podne.
Sjedoh i prepustih se lijepim mirisima koji su dopirali svuda oko meine. Zbilja lijepa avlija, lijepo uredjena i pravo mjesto za odmor.  
Mehmed Musanovic je rodjen u Rogatici 12.05.1936 godine. Osnovnu skolu je zavrsio u nasoj carsiji a na zanat je krenuo 14.09.1950 godine. Zavrsio stolarski zanat, iako u penziji uvijek je na usluzi stari majstor svojoj rogatickoj raji.
Djetinjstvo, kako kaze, je proslo nekako kao ruzan san. Drugi svjetski rat, muhadzirluk u Sarajevu pa povratak u porusenu Rogaticu. Uzrastanje i stasanje je proslo u teskom zivotu, neimastinji, ali se eto ostalo zivo.
Vrlo su interesantna kazivanja ovih ljudi koji kroz svoj ljudski vijek prodjose kroz mnoge mecave i oluje i opstase. Sa koliko mudrosti i postovanja govore o proslim vremenima. Kroz  razgovor Mehmed govori i oslikava vrijeme 1950 godine. Vrijeme kada je krenuo na zanat. Pominje zakrpljene pantalone, jer kako kaze, drugih nije bilo. Prica o nacinu zivota koji je iako tezak, kako kaze, bio  sladak. Bilo je to vrijeme izazova, izgradnje porusene zemlje, skolovanja, prvih ljubavi i nestasluka.
Pa evo nekoliko anegdota iz tih vremena.
Mi raja iz Mahale, Canovca, Zorlovca smo se igrali na LJunu. Poslije igre,obavezno je bilo svuci naramak drva kuci i uvijek kada bi vukli drva neko bi zaviko: „Eto ga“. Ma koga! Eto Zmaja (sumara). Mi bi se tada razbjezali, ostavljali naramke ali nikako sjekire. Zmaj (sumar) bi nas ganjao i po carsiji ali nas nikad nije mogao uhvatiti da bi nam uzeo sjekire. Ali nekako od sve te raje najvise je ganjao moga brata Avdu Pitica-Rumasa, kako ga je sva rogaticka raja zvala dok je igrao fudbal za nasu Mladost.

Eto vidis on je Pitica proganjao i nikad ga nije uspio stici.
Pricajuci ovu anegdotu prisjecao se Mehmed mnogih veselih stvari iz tog perioda pa i nekih za koje je cuo od svoga babe a.r.. Tada pomenu i Rasima Handzica, starog kavgadjiju ali, kako rece, humanistu.
Volio je taj div od covjeka svoje Rogaticane ali nije bas bio raspolozen prema strancima. Pa onda pomenu Hilmi-bega Arnautliju, poznatog aksamliju. Bio je poznat po tome sto je volio aksamluke, ali bjese poznat i kao veliki poguzija. Ostala je anegdota i sala koju su mu namjestili nasi stari Rogaticani a.r. Rasim Cohodar i Nezim Lihic.
U pitanju je bilo meze, pa je to meze bilo tesko za zvakanje. Tada je Beg u ljutnji pitao, ma koji je ovo   . . . . . , a oni uglas odgovorise: Beze volovski .....“.  

Pomenu tada i Duru Ciganina starog kovaca koji je bio izuzetno jak i snazan covjek. Znao se dobro i marisati tako da protivnik pored njega nije imao ama bas nikakvh sansi. Tako jedne prilike prije drugog svjetskog rata vozio Duro nekakva drva sa konjima, i negdje u Seljanima bjese nekakva vojska na koritu. Pojili konje. Naidje Duro i fino se izvine vojnicima i ono korito puno vode prenese svojim konjima i napoji ih. Zabezeknuti vojnici se samo zgledali, ko vele sta ovo bi. Eto takvi su ti bili Rogaticani. Kazu da je Duro Ciganin imao dva srca.
O ovom vaktu bi se moglo pricati danima a da se sve ne isprica.

Nas Mehmed se vratio u Rogaticu po drugi put 07.05.2002 godine.  Zivi svoje penzionerske dane u Mahali,gdje je postovan,sto zbog godina ,sto zbog svog odnosa prema komsiluku.

 

 

 

 

 

 

Komentari
Pretraga
ponekad ovdje   |Publisher |2008-06-20 21:14:04
Krasna prica, Zambi. Prelijepo docaran subotnji dan... meni dragi Ljun, koji mi je doduse bio iza zgrade, ali uvijek prisutan kao da je sa moje strane...divna cista bosnjacka kuca, avlija, cvijece... Sve blista bez obzira na pojedine oronule dijelove...cini mi se da taj miris osjecam cak ovdje...
Gračanica   |99.229.198.xxx |2008-06-21 01:01:45
Odlicna prica,vrlo interesantna kazivanja sa anegdotama.
Zambi svaka cast.
webmaster   |SAdministrator |2008-06-21 01:06:28
I od mene cestitke za ovaj tekst...
Behar   |Registered |2008-06-21 08:38:26
Divan tekst, divni ljudi, divne slike, jos jednom Zambi pun pogodak - svaka cast.
Efendija   |Author |2008-06-21 12:02:04
I od mene sve cestitke za naseg vrijednog Zambija
Teva   |Publisher |2008-06-21 20:42:31
Ne kaze se dzaba:
Nepitaj kakav je ko domacin nego mu pogledaj oko kuce i samo ce ti se reci.

A kako je ova avlija sredjena i sva u cvijecu reko bi da je ovo avlija nekog iz Gracanice.
Al eto i u Podljunu je bilo izuzetaka.
Samo registrovani korisnici mogu ostavljati komentare!

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

Ažurirano Subota, 21 Juni 2008 07:52
 
Rogatica portal, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting