| Sa rajom iz Mahale |
 |
 |
 |
| Autor Kaza | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Petak, 20 Juni 2008 18:10 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
A sada slijedi Zambijevo pripovijedanje iz Mahale. Subota je, lijep i suncan dan. Podne je, uobicajeno u Rogatici subotom. Nista novo. Setam carsijom. Malo je raje na ulici. Laganim korakom prodjoh pored Kosarke do Mahale. Iduci prema Mahali gledam prkosni LJun, kotu spasa i zivota. Stoji gordo i dominira iznad carsije. Mnoge slike prolaze kroz datoteku koja je pohranjena negdje u podsvijesti .Slike lijepe, slike ruzne, ali eto kada se sve sabere i oduzme sve je to zivot. U takvom razmisljanju i raspolozenju dodjoh do naseg dragog sugradjanina Mehmeda Musanovica-Mese. Avlija puna mirisa od prelijepih ruza i cvijeca. Miris se siri sve do Hamzine kuce. Sta li ce to biti, koji tebe vjetar nanese, rece ovaj dragi covjek pa nastavi:”Bogami ko da si izvirivo,evo kahva gotova”, a na terasi sjedi jos jedna ljudska velicina i legenda naseg grada, Abdulah-Avdo Muftic-Mace. Sa svojim karakteristicnim osmijehom legenda ustade i poselami se sa mnom. U momentu dok smo se pozdravljali zacu se ezan sa Carsijske dzamije. Raja sa Mahale se izvinu, uzese avdest i odose klanjati podne. Sjedoh i prepustih se lijepim mirisima koji su dopirali svuda oko meine. Zbilja lijepa avlija, lijepo uredjena i pravo mjesto za odmor. Mehmed Musanovic je rodjen u Rogatici 12.05.1936 godine. Osnovnu skolu je zavrsio u nasoj carsiji a na zanat je krenuo 14.09.1950 godine. Zavrsio stolarski zanat, iako u penziji uvijek je na usluzi stari majstor svojoj rogatickoj raji. Djetinjstvo, kako kaze, je proslo nekako kao ruzan san. Drugi svjetski rat, muhadzirluk u Sarajevu pa povratak u porusenu Rogaticu. Uzrastanje i stasanje je proslo u teskom zivotu, neimastinji, ali se eto ostalo zivo. Vrlo su interesantna kazivanja ovih ljudi koji kroz svoj ljudski vijek prodjose kroz mnoge mecave i oluje i opstase. Sa koliko mudrosti i postovanja govore o proslim vremenima. Kroz razgovor Mehmed govori i oslikava vrijeme 1950 godine. Vrijeme kada je krenuo na zanat. Pominje zakrpljene pantalone, jer kako kaze, drugih nije bilo. Prica o nacinu zivota koji je iako tezak, kako kaze, bio sladak. Bilo je to vrijeme izazova, izgradnje porusene zemlje, skolovanja, prvih ljubavi i nestasluka. Pa evo nekoliko anegdota iz tih vremena. Mi raja iz Mahale, Canovca, Zorlovca smo se igrali na LJunu. Poslije igre,obavezno je bilo svuci naramak drva kuci i uvijek kada bi vukli drva neko bi zaviko: „Eto ga“. Ma koga! Eto Zmaja (sumara). Mi bi se tada razbjezali, ostavljali naramke ali nikako sjekire. Zmaj (sumar) bi nas ganjao i po carsiji ali nas nikad nije mogao uhvatiti da bi nam uzeo sjekire. Ali nekako od sve te raje najvise je ganjao moga brata Avdu Pitica-Rumasa, kako ga je sva rogaticka raja zvala dok je igrao fudbal za nasu Mladost. Eto vidis on je Pitica proganjao i nikad ga nije uspio stici.
Samo registrovani korisnici mogu ostavljati komentare!
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ažurirano Subota, 21 Juni 2008 07:52 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Jos jedna prica iz Rogatice. Ovaj put je nas Zambi posjetio nase povratnike u Mahali. Kroz svoj zivot ljudi pricaju istoriju nase Rogatice. Ove price su meni posebno drage jer te ljude jako dobro poznajem. Dolazeci u Mahalu kod mog prijatelja Hase Suvalije, vrlo cesto sam imao priliku da prelomim koju sa svojim imenjakom. Haso ga je zvao po nadimku koji se eto ne spominje u ovoj prici. Karaman mu je bi nadomak a odakle je dosao ne bih znao reci. Mozda nam nekom drugom prilikom Mehmed objasni i porijeklo tog nadimka.
I od mene cestitke za ovaj tekst...
