Nasi sugradjani, sehidi, rahmetli Asim i Ferid su sada mirni. Nikakva nepravda ovog svijeta ih ne moze dotaci i tako je dobro. Nepravdu nazalost moramo da trpimo mi koji smo ostali na ovom dunjaluku a koji nismo zaboravili nase sugradjane.

Zajedno su zivjeli u istom gradu, zajedno su odvedeni i ubijeni. Zajedno su baceni u jamu Paklenik i tu dugo godina do otkrivanja lezali . Zajedno su exhumirani i zajedno im je obavljena dzenaza. Danas su oni zajedno sa svim ostalim zrtvama iz jame Paklenik ali su jedini koji nisu dobli sehidske nisane koji su ih slijedovali.

 Zasto !!! 

Pitanje na koje je tesko odgovoriti. Zapravo nema odgovora jer svaki odgovor bi bio neljudski. Jedini normalan odgovor bi bio da su njima takodjer trebali biti podignuti nisani.

Mi smo diskutovali vec o tome prije vise od godinu dana. Trazli smo da se ta nepravda ispravi. Htjeli smo jednostavno da i oni mrtvi steknu pravo na ono sto su  njihovi sugradjani, zrtve, vec dobili. Na zalost nismo uspjeli ali smo cvrsto odlucili da pokazemo onima koju su tu nepravdu ucinili da nisu u pravu. Ovi ljudi nisu imali mogucnost cak ni da budu mobilizirani kako bi se organizovano branili jer je ova drzava, kasno kao i uvijek, proglasila mobilizaciju, kad su oni vec bili mrtvi. Trazili su ih po spiskovima koji su poslije njihovih smrti pravljeni. Kakva podlost, kakva birokratija, kakva nepravda. 

Nasa stranica je planirala i zeljela u septembru ove godine , bez drzave, koja zaboravlja svoje sinove, ispraviti nepravdu. Nadali smo se da na nasem putu vise niko nece stajati pa cak ni porodica od koje smo morali traziti saglasnost da ovu nepravdu mozemo ispraviti. Nasa namjera je bila postena i utoliko smo zadovoljni sto smo bar imali namjeru i pokusali. 

Saglasnost od porodice nismo dobili.

 Postujemo pravo porodice da o tome odlucuje i protiv te odluke ne bi nikad bilo sta poduzimali. Dobili smo obavjestenje od njihove sestre da je porodica u situaciji da im sama podigne nisane i da ce to uraditi slijedeceg ljeta.  

Time ce mozda ova prica biti zavrsena , ali tamna mrlja na savjesti ove drzave, ako drzava moze imati savjest, ce ostati za sva vremena.

A drzava su ljudi , sa imenima i prezimenima, krojaci ljudskih sudbina i zivota. 

Oni koji su svoj zivot ugradili u temelje ove drzave su zasluzili bolju drzavu.

Mi zivi, na ovom dunjaluku nismo. 

Pravde na ovom svijetu i nije nikad bilo. Pravda je „gore“ i nase rahmetli Asima i Ferida ne treba  niti da interesuje, niti interesuje, ovozemaljska pravda. Oni su vec odavno na pravednijem i boljem svijetu.