Hadžija Abid Halilović, rodjen 27. aprila 1932. godine u Žepi, na Ahiret je nakon kraće bolesti preselio u Sarajevu, dana 12. marta 2008. godine, srijeda. Njegova želja je bila da se ukopa u rodnoj Žepi, pored svoje majke rahmetli Muse i u blizini svoga babe rahmetli Halila, koji je umro dok je njegovu sinu Abidu bilo samo 12 godina. Hadžija je lokaciju na kojoj se želio ukopati obilježio prije nekoliko godina. U četrdesetim godinama svoga života, hadžija je za sebe pripremio naslone i ćefine, tako da se više puta znalo desiti da iste pozajmi svojim komšijama za one koje je smrt pretekla prije njega, a vremenske prilike nisu dozvoljavale da ih obezbijedi sa neku drugu stranu.
Hadziju Abida zepljaci poznaju kao covjeka koji je bio simbol poboznosti iskrenosti i dobrote. Bio je visegodisnji mujezin zepske dzamije, predsjednik Odbora IZ-e Zepa i njegov clan. Hadzija se druzio sa dobrim i ucenim ljudima, pomagao je siromasima, nevoljnicima, muhadzirima i putnicima namjernicima, ucestvovao je u gradnji dzamija i za svakoga je imao lijepu rijec.
Od maja 2000. godine, pa sve do kraja 2004. godine, bez naknade obavlja imamsku i hatibsku duznost, na temeljima porusene zepske dzamije, a potom u temneljito rekonstruisanoj dzamiji.
Od 1985. godine, kada je u 54. godini života, obavio hadz svaki dan je ucio najmanje dzuz (20 stranica) Kur’ana, pa i na dan kada je 27. jula 1995. godine protjeran iz Zepe. U godini u kojoj je obavio hadz, dvoje djece su mu bili na fakultetima, a trece u srednjoj skoli, ali se on nije bojao za nafaku.
Hadzija je 51 godinu zivio u sretnom braku sa dobrom suprugom rahmetli hadzinicom Ajkom, rođenom Satrovic, sa kojom je izrodio petoro djece. Hadzinica je preselila prije pet godina.
Hadziju su sa gasalom “Pokopa”, čiji je vlasnik Mehmed ef. Omanovic, koji je 20 mjeseci (2005. i 2006. godina), bez naknade u Zepi obavljao imamsku duznost, ogasulili njegovi sinovi Ahmed i Nezim.
Dzenazu je u prisustvu nekoliko hiljada ljudi, dana 13. marta 2008. godine, poslije podne namaza ispred Begove dzamije predvodio njegov mlađi sine Nezim – Muderris, a u Zepi je dzenazu poslije ikindije namaza jos pred vecim brojeme klanjaca predvodio sin mu Ahmed, profesor arapskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Pored velikog broja zepljaka, dzenazi su prisustvovali: reisu-l-ulema, zamjenik reisu-l-uleme, muftije, dekan Fakulteta islamskih nauka, direktori medresa, profesori FIN-a, drugih fakulteta i medresa, glavni imami i imami, generali, ministri, nacelnici opcina i mnogi ugledni ljudi.
Ovako posjecenu dzenazu u Zepi ne pamte ni najstariji zepljaci.Neka je rahmet hadziji Abidu Halilovicu, a njegovoj djeci: Ahmedu, Suvadi – Mirsadi, Emini, Nezimu i Mejri i njihovim porodicama, te sestrama i njihovim porodicama, braticima i ostaloj rodbini, komsijama i prijateljima sabur!
Nezim Halilović Muderris
Molim Allaha dž.š. da mom dragom bratu, ahbabu Muderrisu podari sabura u ovim teškim trenutcima i da njegovom rahmetli babi oprosti grijehe.
Abdulah