Malo je ljudi koji nisu u minuloj agresiji na naš grad izgubili nekoga. Mnogo je tragedija i ličnih priča. Svaki insan je priča za sebe. Pročitah Beharovu pjesmu posvećenu Ruletu, pa mi u mislima proleti onaj specifičan Ruletov osmjeh svojstven samo njemu. Sjetih se tog Beharovog društva, njih bijaše osam-devet. Danas su živi samo njih dvojica. Svoje mlade živote izgubiše ničim izazvani – Rule, Bina, Šeha, Riki, Memica, Dino……. Neka ova pjesma ide za sve njih.
Svakog petog Maja ne mogu a da se ne sjetim meni jako drage osobe, mog dobrog jarana Rusmira Kartala – Ruleta, čovjeka s kojim provedoh najveći dio svoje mladosti. Ubijen 1992 godine, negdje na ulicama Rogatice, njegovo tijelo nije ni do dan danas pronađeno i nema groba na koji bih danas mogao položiti cvijet i proučiti Fatihu svom dobrom jaranu, danas na njegov 41-vi rodžendan. Rodjen 05.05.1967. godine u Rogatici gdje je zavrsio osnovnu i srednju masinsku tehnicku skolu. Bio izvanredan sportista , odbojkaš, planinar ali prije svega lijepo vaspitan i simpatican momak. Zarobljen 19.06.1992 na Holucu i od tada mu se gubi svaki trag. Nije bio porodican. Neka mu je rahmet vječni.
Prošetah se….
Prošetah se sokacima starim,
Kojim nekad ašikovah milo,
Grada rodnog nigdje više nema,
Ništa nije kao što je bilo.
Volio bih, eh kad bi se moglo,
Vratit vrijeme u te stare dane,
Da udahnem sa plučima cijelim,
I da duši ja zaliječim rane.
Pa da tako opijen merakom,
S mahalama korak ja podijelim,
Što se kite bijelim zambakom,
U mirisne bašće da zavirim.
Da naslonim ruku na kapiju,
Tamo gdje sam nekad dolazio,
Pa s jaranom bez imalo hile,
Da podijelim uspomene mile.
**BEHAR** 05-05-2008 ZA SVE VAS KOJI ČITATE OVE RETKE A ZNATE BILO KOJU INFORMACIJU O NESTALIM, JAVITE NAMA ILI PORODICI KAKO BI SE KOSTI NESTALIH KONAČNO SMIRILE.