Podizanje svijesti Bošnjaka je jedan od najprioritetnijih zadataka

Prof. Nezim ef. Halilović Muderris, hatib džamije kralja Fahda i savjetnik u Vakufskoj direkciji u Sarajevu 

Podizanje svijesti Bošnjaka je jedan od najprioritetnijih zadataka 

Autor: Hamza Subašić 

Nezim ef., cilj ovog vašeg gostovanja u Njemačkoj je promocija dvaju novih izdanja izdavačke kuće Bookline iz Sarajeva. Možete li nam ukratko kazati o kakvim djelima je riječ i u kojim Bh džematima su održane promocije? 

EF. HALILOVIĆ: Moj dolazak u Njemačku ima dva povoda: prvi – Promocija knjige „Etničko čišćenje u Palestini“, autora Ilana Papea, jevrejskog historičara i predavača na predmetu Političke nauke na Univrezitetu Haifa i direktora Istraživačkog instituta za mir u Givat Havivi; drugi – Prisustvo i aktivno učešće, u vidu predavanja na godišnjem mevludu u bošnjačkom džematu Dortmund. Sa mnom u društvu su i Asmir ef. Salihović, imam u džematu Podlugovi – Ilijaš, Munira Subašić, predsjednica UG „Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe“ i g. Edin Bećirović, direktor izdavačke kuće „Bookline“, koji promovira knjigu „Intervencije“, autora Noama Chomskog i pravi paralelu između sadržaja ova dva djela i stanja u Bosni i Hercegovini. Promocije su pored ove u džematu IZ Stuttgart, 02. maja, poslije džume namaza, održane u džematima Ulm, u Berlinu 03. maja, u džematu Dortmund i u džematu u Kelnu.  

Unaprijed izvinjenje za sljedeće pitanje, naime, uz dužno poštovanje i saosjećanje sa teškom situacijom palestinskog i drugih naroda, ali nismo li i sami u teškom stanju i stalnim iskušenjima i nije li se možda potrebno više baviti samim sobom u smislu održavanja tribina i korisnih razgovora koji bi doprinijeli podizanju svijesti našeg naroda? 

EF. HALILOVIĆ: Palestinsko pitanje je u posljednjih šest decenija najteže pitanje ummeta, koje je ispit za ummet i čovječanstvo. To je pitanje kojim se i mi Bošnjaci trebamo baviti i dati svoj skromni doprinos u njegovu rješavanju ili makar prezentaciji pravoga stanja. Islamski je princip: „Ko se ne zanima problemima muslimana, nije od njih.“ (Hadis)Stanje Bošnjaka je također veoma teško, ali se između ta dva pitanja može povući ozbiljna paralela i iz svega izvući pouka. Zadatak podizanja svijesti Bošnjaka je jedan od najprioritetnijih zadataka koji se postavlja pred IZ-u kao najstariju instituciju Bošnjaka, ali i pred druge bošnjačke institucije.U tom smislu se ja kao hatib trudim da teme mojih hutbi budu posvećene upravo ovim pitanjima.

U intervjuu za Web site Šadrvan.com, književnik Hadžem Hajdarević prilikom nedavnog boravka u IZ Stuttgart, reče kako je postdejtonska Bosna najzapuštenije društvo i da se jedino promovira teferička kultura! Isto tako naš drugi književnik Nedžad Ibrišimović u sličnoj prilici reče kako „u Bosni vlada razbojništvo u svim segmentima života“! Slažete li se ili kako komentarišete ove izjave naših intelektualaca? 

EF. HALILOVIĆ: Stanje u Bosni i Hercegovini je po svim segmentima veoma teško i toga su se dotakla i ova naša dva velika književnika. Ključni problem nas Bošnjaka u BiH i bošnjačkoj dijaspori je što mi kao narod još uvijek nismo uspostavili pravu dijagnozu našega stanja, a posebno terapiju, kako bi što bezbolnije izašli iz ovog stanja. Kao narodu nam fali strateški plan, na svim nivoima i svim poljima. Nadam se da ćemo konačno sa teorije preći na praksu.   

Nedavno je jedna srpska pjevačica na svom konceretu napunila dvoranu u Sarajevu. „Obožavaoci“ su bili uglavnom bošnjačka omladina. Koncert je održan poslije svega što nam se desilo, a neko je tim povodom rekao: “Svih stotinu imama sarajevskog medžlisa zajedno ne mogu sakupiti ovoliki broj muslimanske omladine na jednom mjestu“! Zabrinjava li ovo?! 

EF. HALILOVIĆ: Prošle sedmice je srbijanska pjevačica Seka Aleksić napunila dvoranu Skenderija, što je prava sramota za Sarajevo, glavni grad BiH, gdje je u toku oružane agresije na BiH u periodu 1992-1995. godina palo 10000 šehida, među kojima je oko 500 djece. Sličnih koncerata, koji su u suštini pravi šund i ne predstavljaju nikakav kulturni događaj je u Sarajevu i drugim gradovima u BiH mnogo, pa čak i u danima dva bajrama. Šta se to dešava sa našim društvom, a na prvom mjestu Bošnjacima, koji su izgubili minimum dostojanstva i koje je zahvatio sindrom gubljenja pamćenja? Na prošloj hutbi sam kritizirao ovaj događaj i kazao da je apsurdno „da stotinu imama Medžlisa IZ-e Sarajevo nisu u stanju, na džuma-namazu okupiti toliki broj omladine“.   

U ovom teškom stanju međubošnjački odnosi su, sasvim je to vidljivo, uveliko poremećeni i opterećeni raznim egoizmima, sujetama, zavidnošću, mržnjom i netrpeljivošću. Stiče se utisak da Bošnjak Bošnjaku sve može oprostiti, ali uspjeh nikako! Kako to komentarišete? 

EF. HALILOVIĆ: Bošnjaci su udaljavajući se od islamskih normi ponašanja i međusobnog islamskog ophođenja zahvaćeni raznim anomalijama ili kako to hadis kaže „bolestima“, koje se moraju liječiti, a najbolji lijek je islam. Fali nam prisnije i iskrenije komunikacije i spremnosti da se žrtvujemo za zajedničke ciljeve, što bi trebalo da je naša obaveza, jer je cijena Bosne i Hercegovine veoma visoka.  

Vi ste jedan od onih muslimanskih i bosanskih intelektualaca koji gotovo neprestano pokušava uspostaviti kontakte i povezati pokidane niti unutar svih tih nesretnih različitosti. Podstičete povratak, pomažete i osvješćujete. Kako se lično i u funkciji koju obavljate u svemu tome snalazite i osjećate? 

EF. HALILOVIĆ: U ime Allaha, dž.š., pokušavam od sebe uložiti maksimum napora na polju osvješćavanja Bošnjaka, a kroz Vakufsku direkciju i džemat Kralj Fahd na prvom mjestu pomažem povratnicima, kroz materijalne i nematerijalne vidove pomoći. Prošle godine smo kao džemat organizirali pet odlazaka u Istočnu Bosnu, gdje smo fizički pomagali povratnicima, te od prošle godine učestvujem na redovnim mjesečnim druženjima u Rogatici i Žepi i rado se odazivam na sve manifestacije koje se održavaju u džematima u manjem BH entitetu.Na hutbama i javnim nastupima, a posebno u kontaktu sa mojim Žepljacima govorim o važnosti čuvanja i kultivisanja naših imanja, te upozoravam na opasnost poklanjanja, zamjene ili prodaje naše imovine i stalno podsjećam na obavezu učlanjenja u naše izvorne džemate iz kojih vodimo porijeklo, jer na taj način pomažemo normalnom funkcionisanju povratničkih džemata.   

Savjetnik ste u Vakufskoj direkciji Sarajevo, a do skoro ste bili direktor Vakufske direkcije i ako dozvolite jedno pitanje u tom smislu, naime, ako je tačan podatak da je 26 % Bosne i Hercegovine (bio) fakufski posjed, kad će se ostvariti pretpostavke za povrat vakufske imovine i radi li neko uopšte na tom planu? 

EF. HALILOVIĆ: Vakufska direkcija Sarajevo od oživljavanja svoga rada 1996. godine insistira na donošenju Zakona o restituciji, kojim bi se djelimično ispravila historijska nepravda, po kojoj je nasilnim metodama u tri protekla društveno-politička sistema oduzeto 95% vakufske imovine. Taj naš zahtjev je legitiman i u skladu je sa međunarodnim pravom i mi ćemo na istom permanentno ustrajavati. Vijeće ministara BiH je prije dvije godine formiralo Komisiju za denacionalizaciju, koja je sačinila Prijedlog Zakona, koji bi nadamo se uskoro trebao da bude predmetom rasprave na Vijeću ministara, a potom bi se dao u parlamentarnu proceduru. Taj Zakon bi trebao da bude okvir za donošenje entitetskih zakon o restituciji. Godišnja materijalna šteta koju trpi IZ-a u BiH, zbog nedonošenja ovog zakona je oko 25.000.000,00 KM, a šteta u posljednjih pedeset godina prelazi milijardu KM. Logično je bilo da se prije donošenja Zakona o privatizaciji donio Zakon o restituciji i na taj način bi se olakšao i proces privatizacije.Jedan od razloga nedonošenja Zakona o restituciji su i lični interesi pojedinaca u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti, koji su korisnici vakufskih prostora i stanova, kao i ostalih otetih vakufskih dobara. 

S tim u vezi, u agresiji na BiH porušen je i uništen veliki broj džamija i drugih vakufskih dobara i imovine. IZ BiH je pokrenula tužbu protiv RS-a za nadoknadu te velike materijalne štete, radi se o milionskim ciframa i vrijednostima, po Vama realno može očekivati od te tužbe? 

EF. HALILOVIĆ: U toku agresije na BiH od 1144 džamije, do temelja je uništeno 614, dok ih je sa znatnim oštećenjima 307. IZ-a u BiH je očekivala rješavanje pitanja naknade štete kroz pozitivnu presudu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore, ali se to na žalost nije desilo. U toku je sudski proces pred Sudom u Banja Luci, po tužbi IZ-e u BiH protiv RS-a za rušenje 17 banjalučkih džamija. Konačna pozitivna presuda se očekuje ovoga ljeta. Slične tužbe su pokrenute i od strane još nekih medžlisima IZ-e. Presuda u Banja Luci će biti veoma bitna, jer bi po tom receptu trebale da budu riješene i druge tužbe. Materijalna šteta koja je nanešena IZ-i u BiH rušenjem džamija i drugih vakufskih objekata se procjenjuje na oko 2 milijarde KM, a nematerijlana šteta i duševna bol nanešeni IZ-i i vjernicima su daleko veće.  

Šta biste rekli o aktualnoj odgovornosti intelektualaca muslimana u vremenu u kojem živimo, posebno naših i onih intelektualaca u Evropi poput Tarika Ramadana, Murada Hofmana, Abdul Hadi Hofmana i drugih? Da li bi se moglo i moralo učiniti više? 

EF. HALILOVIĆ: Smatram da pomenuti intelektualci u granicama svojih mogućnosti čine što mogu, ali muslimanima općenito fali koordiniranih aktivnosti na prezentaciji islama. Mnogo je različitih muslimanskih institucija i udruženja, ali su na neki način sa ograničenim dijapazonom djelovanja i bez nužne komunikacije i korištenja savremnenih metoga djelovanja. 

U Evropi živi oko 35 miliona muslimana, islam je u mnogim evropskim zemljama druga vjera po redu, u nekim je islam priznat kao državna religija, a u nekim još uvjek nije. Šta je potrebno (u)raditi kako bi se Evropa uvjerila da joj muslimani nisu neprijatelji, stran i nepoželjan faktor, već njen sastavni dio i nezaobilazan faktor? 

EF. HALILOVIĆ: Muslimani su u Evropi vjerska manjina, koja je na našu veliku žalost slabo organizirana i ista ne predstavlja važan faktor. Većina tih muslimana vjeru doživljavaju kao tradiciju, a ne kao koncept življenja i loš su reprezent islama. Velika nada je u evropljanima koji prihvataju islam i trude se da ga istinski žive. Kada muslimani u nekim evropskim zemljama budu postali politički i ekonomski faktor, bojim se da će tada postati nepoželjnim i da će im se oduzimati državljansta i da će biti protjerivani u matične zemlje. Opća islamofobija koju svakodnevno podgrijavaju mediji je veliki problem sa kojim se suočavaju muslimani na Zapadu i ne nazire se skora promjena kursa u tom pogledu.Na muslimanima je da maksimalno koriste sve vrste medija u prezentaciji islama u pravom svjetlu i na taj način bi makar djelimično amortizovali trenutno stanje.   

Odgoj i obrazovanje. U Islamu jedno bez drugog ne može. Šta u tome smislu imate poručiti Bošnjacima, posebno mladima pred kojima stoje svakodnevni izazovi? 

EF. HALILOVIĆ: Islam odgoju i obrazovanju posvećuje posebnu pažnju, a dokaz tome je i što su prvi ajeti Objave upravo u formi imperativa za učenje, izučavanje i studiranje. Žalosno je da su muslimani danas najnepismeniji i najzaostaliji na svijetu. Negativan uticaj medija i kokompleks niže vrijednosti muslimana su dva velika neprijatelja današnjih muslimana. Preporučujem mojim Bošnjacima, a posebno mladima da se vrate islamu i islamskim vrijednostima, te da se trude da budu najbolji učenici i studenti i korisni članovi uže i šire zajednice. 

Poznati ste kao osoba koji dobro i kreativno zapaža, uviđa, komparira. Šta ste, prilikom svih vaših boravaka novo uvidjeli, osjetili i primjetili na svome putu po Njemačkoj i drugim zemljama, posebno kad su u pitanju naši džemati. Šta nedostaje Dijaspori?

 EF. HALILOVIĆ: U posljednjih nekoliko godina sam elhamdu lillah bio u prilici da obiđem mnoge naše džemate u dijaspori. Svaki od tih džemata su isto kao košnice pčela, koje su potpuno različite i jake, odnosno slabe, u ovisnosti od matice, imama, ali i pčela radilica, džematlija. Islamsko djelovanje u dijaspori je specifično i ono zahtijeva nove metode i ulaganje maksimuma napora da se Bošnjaci, razasuti po svijetu uvežu u jedinstvenu Zajednicu, kako bi živili islam i prenosili ga na svoje potomke. Raduje me evidentan napredak u mnogim džematima, koji su obezbijedili optimalne uslove za rad. Konkretno u Njemačkoj je sve više džemata koji su kupili prostore, koji zadovoljavaju savremene standarde i omogućavaju normalan rad sa: djecom, omladinom i odraslima.

Poznato Vam je da je u IZBNJ izvršena reorganizacija i da je u tom projektu bilo izvjesnih ozbiljnih problema? Da li postojeći koncept i kadar mogu odgovoriti izazovima, potrebama i okolnostima ove sredine? 

EF. HALILOVIĆ: Reorganizacije IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj je izražena kao potreba i želja IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj i za tu aktivnost je data saglasnost Sabora IZ-e u BiH i Rijaseta, kao najviših organa IZ-e u BiH. Smatram da se IZ-a Bošnjaka u Njemačkoj treba kadrovski ojačati, kako bi mogla odgovoriti na postavljene zadatke i ciljeve. Mišljenja sam da se sva krucijalna pitanja, pa i problemi moraju rješavati unutar Zajednice i kroz ustanovljene procedure, bez toga da se javnost, a posebno džematlije opterećuju i na kraju dovode u sumnju.U našem predanom radu u okvirima IZ-e trebamo i praktično pokazati kako se izvršava imamska dužnost, kao poseban vid emaneta, koji smo preuzeli na svoja pleća i kroz međusobnu komunikaciju i uvažavanje.  

Sukob ili susret civilizacija. Na čijoj su strani veće šanse i mogućnosti? Kuda ide čovječanstvo?!

EF. HALILOVIĆ: Ja sam više za teoriju „susreta civilizacija“, a ne njihova sukoba. Pred muslimanima i islamom je inša-Allah svijetla budućnost. Islam, kao čista vjera je sveobuhvatni koncept življenja i kao takav će bez sumnje biti predmetom najvećeg intersovanja širih masa. Islam je po mišljenju nepristrasnih analitičara „vjera budućnosti“, bez ozbiljnih konkurenata. 

Ako uzmemo u obzir situaciju i okolnosti u kojima se nalaze Bošnjaci, nije li možda začuđujuća i zabrinjavajuća naša nemarnost, imate li strah za našu budućnost. Da li iko razmišlja o, recimo, nacionalnoj strategiji sela, mahale, džemata, da ne kažemo čitavog našeg korpusa?

EF. HALILOVIĆ: Na nama je da se trudimo, a rezultati su kod Uzvišenog Allaha. Mislim da naša strategija treba da se gradi na zdravim osnovama odozdo, na nivoima: porodica, džemat, džamija, škola, medžlis i td., uz korištenje zakonskih prava i dosljedno ispunjavanje svojih obaveza.  

Obzirom da nam nedostaje mislećih i patriotski izgrađenih političara u Bosni, s jedne, i da već imate određena iskustva u tom pogledu, s druge strane, da li razmišljate o eventualnom aktiviranju u politici, ili recimo o nekoj ulozi strateškog lidera u Bošnjaka?

 EF. HALILOVIĆ: Ja sam od početka formiranja SDA, još od studentskih dana bio njen član, a potom i član Glavnog odbora i Izvršnog odbora SDA i član Parlameta BiH. U posljednjih nekoliko godina nisam niti u jednom od pomenutih nivoa, ali sam i dalje aktivni član SDA i mišljenja sam da se SDA na prvom mjestu treba kadrovski ojačati sa mladim i perspektivnim kadrovima. To je i naš dug prema Stranci koja je bila političkom kičmom BiH, posebno u odsudnim trenucima odbrane od agresije i etničkog ćišćenja. Nemam aspiracija da postanem liderom u političkom i vjerskom smislu, jer ovo vrijeme nije vrijeme lidera, već vrijeme institucija i sistema. Ovo je vrijeme timova, a ne pojedinaca i vrijeme zajedničkog rada, a ne individualnih poduhvata, koji ne mogu dati očekivani rezultat.

 Hvala Vam što ste odvojili vremena za ovaj razgovor i želimo Vam mnogo uspjeha u vašem budućem radu. 

EF. HALILOVIĆ: Hvala i Vama što ste mi pružili priliku da na ovaj način iznesem svoje stavove i želim Vam puno uspjeha u radu, uz molbe Allahu, dž.š., da se slijedeći put inša-Allah uskoro sastanemo u novom Bošnjačkom centru u Strutgartu!