Kakva je onda pozicija onih koji se i pod najmanjom poteškoćom danas odriču islama, te se međusobno napadaju ili čak vode otvorene ratove? Neki su muslimani potpuno izgubili svoj identitet, pa ih ni po vanjskom izgledu, a posebno životu i ponašanju ne možemo razlikovati od nemuslimana. Muslimani koji žive u nemuslimanskim sredinama ili zemljama, svojim neislamskim ponašanjem daju ružnu sliku o islamu i muslimanima, jer nemuslimani kroz njih gledaju muslimane, kao: zaostale, neodgovorne, nečiste, podmitljive i td..
POŽRTVOVANOST NA PUTU ISLAMA
Braćo i sestre u islamu! Danas 11. džumade-l-ula 1429.h., što odgovara 16. maju 2008. godine, hutbu sam naslovio sa «Požrtvovanost na putu islama».Islam je potpuna vjera i njega je Allah, dž.š., pripisao Sebi, pa u 19. ajetu Sure Ali Imran kaže:“إِنَّ الدِّينَ عِنْدَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ وَمَا اخْتَلَفَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ إِلَّا مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَهُمْ الْعِلْمُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ وَمَنْ يَكْفُرْ بِآيَاتِ اللَّهِ فَإِنَّ اللَّهَ سَرِيعُ الْحِسَابِ” (سورة آل عمران:19)
“Allahu je prava vjera jedino islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati!” (Suretu Ali Imran:19)
Islam je stoljećima označavao smisao života šire ljudske zajednice, on je ljudima donio blagostanje i protegao se na istok i zapad, jug i sjever. Bio je svjetlo koje je vodilo čovječanstvo putem, sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. Zamijenio je strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su postali ravnopravni. Označio je novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. Stoljećima je gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Očigledan dokaza za to je da su jedino muslimani nakon Inkvizicije u Španiji primili Jevreje pod svoju zaštitu, kada su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni im u posljednjih šest decenija za to dobročinstvo uzvraćaju genocidom i etničkim čišćenjem.
Mi smo braćo i sestre potomci našeg pradjeda Ibrahima, a.s., ali i drugih časnih poslanika koji su dolazili poslije njega, kao što stoji u 13. ajetu Sure Eš-Šura:
“شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّى بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى وَعِيسَى أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ كَبُرَ عَلَى الْمُشْرِكِينَ مَا تَدْعُوهُمْ إِلَيْهِ اللَّهُ يَجْتَبِي إِلَيْهِ مَن يَشَاء وَيَهْدِي إِلَيْهِ مَن يُنِيبُ” (سورة الشورى: 13)
«On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi i ono što smo naredili Ibrahimu, Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju, da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.» (Suretu Eš-Šura: 13)
Naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je najodabraniji poslanik, kojeg poznaje ljudski rod i on je posljednji Allahov Poslanik. Njegovim dolaskom su se prema ljudima upotpunile Allahove, dž.š., blagodati i ljudi su bili u prilici da izađu iz tmine na svjetlo, iz nevjerstva i višeboštva u pravo vjerovanje, iz neznanja u znanje i iz neprijateljstva u bratstvo. O slanju Muhammeda, s.a.v.s., Allah, dž.š., kaže u 164. ajetu Sure Ali Imran:“لَقَدْ مَنَّ اللّهُ عَلَى الْمُؤمِنِينَ إِذْ بَعَثَ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْ أَنفُسِهِمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُواْ مِن قَبْلُ لَفِي ضَلالٍ مُّبِينٍ” (سورة آل عمران: 164)
«Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.» (Suretu Ali Imran: 164)
Pa budimo istinski sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., kroz slijeđenje njegova sunneta i trudimo se da zaslužimo njegov šefaat, na Sudnjem danu!
Allah, dž.š., nam preporučuje da se držimo Njegove vjere i da slijedimo Poslanika, s.a.v.s., pa u 153. ajetu Sure Al-An’am, kaže:“وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُواْ السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ” (سورة الأنعام: 153) «I doista, ovo je moj pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova! Eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (Suretu Al-An’am: 153)
Braćo i sestre, pred nama je put islama, a to je put: istine, prosperiteta i spasa, pa ga se čvrsto držimo i ne skrećimo sa njega! Nema niti jedne pozitivne i humane stvari ili pitanja, a da nas na njih ne upućuje naša vjera, pa činimo dobro! I nema niti jedne zabranjene stvari, a da nas naša vjera od nje ne odvraća, pa se čuvajmo zabranjenih stvari!
Pravi mu’min ne prihvata drugu vjeru mimo islama, bez obzira na iskušenja i napade neprijatelja. Mu’min pred svim izazovima ostaje postojan i čvrst u svojoj vjeri, a mnogo je primjera požrtvovanosti muslimana, od kojih ću navesti neke:
1) Sjetimo se Bilala Ibn Rebbaha, r.a., kojeg su mnogobošci mučili na način da su ga vezali na uzavreli pijesak i stavljali veliki kamen na njegova prsa, kako bi ga prisilili da napusti islam, pa je on ostao čvrst, izgovarajući: «Ehad, ehad.» (Jedan, Jedan), dok pored njega nije naišao Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., i uz veliku sumu novca, kao otkupninu, oslobodio ga ropstva i mučenja. On nakon toga postaje jedan od najvjernijih ashaba Muhammeda, s.a.v.s., i prvi mujezin u islamu.
2) Habibu ibn Rebii’, r.a., govori Musejlema El-Kezzab: «Reci: Nema drugog boga sem Allaha!» Pa on odgovara: «Nema drugog boga sem Allaha.» Kaže mu Musejlema: «Reci: Svjedočim da je Musejlema poslanik.» A on odgovara: «Nisam čuo.» Musejlema mu je sjekao dio po dio, a on je ostao čvrst, dok nije ispustio svoju dušu.
3) Abdullah ibn Huzafa Es-Sehmi, r.a., je bio zarobljen od strane kršćanskog vladara, koji mu je kazao: «Slijedi me, pa ću ti dati dio vlasti!» Abdullah to odbija, govoreći: «Ne želim zamjenu za Muhammedovu, s.a.v.s., vjeru.» Vladar užari bakar u vatri i proključa vodu, kako bi ga mučio. Tada zaplaka Abdullah ibn Huzafa r.a., pa se vladar obradova, misleći da se želi odreći islama. Upita ga: «Hoćeš li me slijediti i ostaviti vjeru?» Reče Abdullah, r.a.: «Ne plačem iz straha za moj život, već zbog želje da imam života, koliko imam dlaka na glavi, pa da nakon toliko mučenja na Allahovu putu, zaslužim da uđem u džennet, bez polaganja računa.»
4) Ammar ibn Jasir, r.a., njegov babo i majka Sumejja, r.a., bili su mučeni od strane mušrika Meke, sa ciljem da napuste islam, a oni su se čvrsto držali, pa je Poslanik, s.a.v.s., prolazeći pored njih, govorio: «Strpi se Jasirova porodico, vaš svršetak je džennet!»
5) Habab ibn Eret, r.a., je od strane mušrika mučen na način da su ga bacali na rasplamsalu vatru, koju bi on gasio svojim tijelom, ali je ostajao čvrst u svojoj vjeri.
6) Šehid Sejjid Kutb, autor Tefsira “Fi Zilali-l-Kur’an” je pred izvršenje kazne vješanjem (29. avgusta 1966. godine) kazao: “Kažiprst kojim u namazu svjedočim da je Allah jedan, nikada neće napisati niti jedan harf kojim priznaje diktatora (Džemala Abdun-Nasira). Ako sam zatvoren kao nedužan, ja sam zadovoljan sa ovom presudom, a ako je suprotno, ja sam veći od toga da tražim milost od jednog pokvarenjaka!” Šejh El-Mevdudi je toga jutra u trenutku kada je ubijen šejh Sejjid Kutb, osjetio gušenje i tegobu…
Braćo i sestre, ovo su lijepi primjeri ustrajnosti muslimana, koji nisu podlegli mučenjima mušrika i nevjernika. Oni su se na Allahovu, dž.š., putu borili imecima i životima, u želji da postignu vječnu nagradu. Sve su to činili nakon spoznaje da je islam nenadmašna vjera. Islam je u njihovim srcima zauzeo mjesto: ljubavi prema samima sebi, porodicama i imecima. Neki od njih su govorili: «Kada te zadesi nevolja, onda žrtvuj imetak, prije života, a ako se iskušenje pojača, onda daj život prije vjere!»
Kakva je onda pozicija onih koji se i pod najmanjom poteškoćom danas odriču islama, te se međusobno napadaju ili čak vode otvorene ratove? Neki su muslimani potpuno izgubili svoj identitet, pa ih ni po vanjskom izgledu, a posebno životu i ponašanju ne možemo razlikovati od nemuslimana. Muslimani koji žive u nemuslimanskim sredinama ili zemljama, svojim neislamskim ponašanjem daju ružnu sliku o islamu i muslimanima, jer nemuslimani kroz njih gledaju muslimane, kao: zaostale, neodgovorne, nečiste, podmitljive i td..
Na kraju hutbe vas podsjećam na to da su u nedjelju, ponedjeljak i utorak inša-Allah Bijeli dani, koje je Muhammed, s.a.v.s., redovno postio, pa u cilju slijeđenja njegova sunneta postimo i mi te dane!
Braćo i sestre! Budimo od onih koji žive i rade u skladu sa islamskim propisima i čuvajmo svoju vjeru, ne bojeći se prijekora prijekornika.
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji su za islam spremni založiti svoje živote i imetke, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga Imena, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 11. džumade-l-ula 1429.h. Hutba: Džamija «Kralj Fahd» 16. maj 2008. god. Nezim Halilović Muderrisوَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!