Nasa mahala bijase puna djece, sucur Allahu. Nas dvojica smo se druzili od malih nogu i ubrzo postadosmo najbolji jarani. Kao mala djeca ljeti smo se cesto kupali na pralu ispred njegove kuce, dok je jos teko potok kroz nase basce, a jednom opisah i nasu avanturu kad smo koku kalabardicu od mog brata ucili da pliva i ugusili je. Osnovnu zavrsismo skupa pa se upisasmo i na isti zanat i zavrsismo ga skupa.
1961-1992
Zlatni ljiljan
Obecah jednom da cu se potruditi da nadjem sliku naseg gazije Dzevada
i da cu napisati o njemu, i evo ispunjavam obecanje.
Zvali smo ga Dzed, Celo, Pametni…..
Odrasli smo u istoj mahali, ulici Mice Sokolovica, ja na broju 24, a on na broju 32.
Nasa mahala bijase puna djece, sucur Allahu.
Nas dvojica smo se druzili od malih nogu i ubrzo postadosmo najbolji jarani.
Kao mala djeca ljeti smo se cesto kupali na pralu ispred njegove kuce, dok je jos teko potok kroz nase basce, a jednom opisah i nasu avanturu kad smo koku kalabardicu od mog brata ucili da pliva i ugusili je.
Osnovnu zavrsismo skupa pa se upisasmo i na isti zanat i zavrsismo ga skupa.
U svim tim godinama zajednickog skolovanja uvijek sam bio ponosan na Dzeda.
Najjaci i najpostovaniji u generaciji a ja uzivo uvijek posebnu zastitu.
Niko nije smio ni pomisliti da mi sta nazao ucini.
Jedne prilike, bijahosmo osmi osnovne, pomisli jutarnja smjena da imaju ravnog Dzedu
i zakaza se odmjeravanje snaga na Musali.
Njihov predstavnik bijase onaj podebeli sin Pere sa Krmcica.
Marisana potraja dugo i zavrsi se pored oluka biblioteke na Musali, gdje je protivnik osto da lezi krvava nosa, a mi smo se okupili oko naseg pobjednika ne dajuci mu da predahne.
Pomalo smo znali biti i nestasni kad smo postali momcicci
pa jedne prilike napravismo nekakav belaj.
Nedugo poslije toga zaustavi Ismetaga, Dzedov babo, mog starijeg buraza govoreci mu:
Slusaj ti klipane nemoj da mi zavodis onog maksuma.
A burazer se bio prepo i onako u strahu ce:
Nisam ja Bogami Ismetaga on ti se druzi sa mojim mladjim bratom i oni su to uradili.
A ha a ja mislio da si ti, sta ce Ismetaga i pusti ga.
A Ismetaga onako krupan, bio i strog pa smo ga se svi pomalo bojali.
Dzed je isto tako izgledo opasno.
Onako sirokih pomalo povijenih ledja i nekako nabranih obrva.
A iza toga se krila plemenita dusa.
Nikad nikome nije nista nazao ucinio i ni mrava nebi zgazio.
A ako bi mu se neko zamjerio, e, onda ne bi nikome vise pozadugo.
Jaranismo se godinama sa Mumom, Kerimom, rahmetli Halcom, Sefom….
Imadosmo srecu pa Rusidbeg kupi Mumi novog tristaca pa kao raja, krajem sedamdesetih, imadosmo i auto.
E iz tog vremena datira Dzevadov nadimak Pametni.
Kad podje raja namore, sa tristacem, tad veli Mumina mati Nura:
Dzevade, ti si najpametniji pa nek pare budu kod tebe.
Zavrsavajuci zanat mastali smo da idemo skupa u vojsku.
Posto je bilo nemoguce u isto mjesto onda da nam je makar u isto vrijeme.
Medjutim ja se zaposlih godinu poslije skole u TPR a Dzed ode u vojsku.
Taman kad se on vraco iz vojske ja odoh na sluzenje.
Kad sam i ja osluzio svoje vratih se u TPR na poso a u to vrijeme i Dzed se zaposli isto u TPR.
Tako se nastavi nase jaranstvo narednih godina…..
Negdje u drugoj polovini osamdesetih odlucise Dzed, Ciko i Semso Zivalj otici u Njemacku.
Zvase i mene ali ja nehtjedoh.
Kasnije su dolazili, vracali se pa opet odlazili.
Uvijek bi mi Dzed kad dodji tutni u ruku po “saku maraka”, onako zguzvanih.
Od njegovog zadnjeg odlaska u Njemacku nismo se vise nikad vidjeli.
Kad je rat poceo nije Dzed mogo drugacije nego da se vrati, iz Njemacke, u Bosnu i brani je.
Jednostavno takav je bio, rodoljub koji nije mogo sjediti i gledati sta dusmani prokleti Bosni rade.
Vratio se nas gazija, stigo i do Gorazda gdje se hrabro borio protiv cetnickih dusmana braneci Bosnu i njen narod kom je prijetio nestanak.
Ko je cito, sjetice se onog dijela iz mog ratnog puta kada sam stigo u Zepu i nasavsi Benu na radio stanici upito ga da li zna gdje je Dzed Sejtarija i Edo Bogilovic ?
“Pogino je”, bio je odgovor u oba slucaja.
Hvala ti Dzede za sve…..