To ljeto ’92 god. naso sam se u Visokom. Izbjeglica je bilo od svakle i vise se nije znalo gdje smjestiti toliki narod, tako da su se pocele otvarati srpske kuce za ljude sa ulice. Dobio sam kucu u Topuzovom Polju gdje je relativno mirno, naravno ostalo je mnogo srba lojalnih tako da tu granata jos nije pala. Sam teret da udjem u srpsku kucu za mene je bio dovoljan, a da ne pricam da se moram pokriti njegovom dekom, jesti iz njegovog tanjira, me potpuno paralizovala, da sam taj dan bio izgubljen.
Nisam mogo odbiti tu kucu jer sam se moro negdje smjestiti, a nesto jace u meni me gusilo pri pomisli da u njoj zanocim.
Ujutro rano smo usli u kucu,tri porodice. Zene su odmah uzele da otkuhavaju sude koje cemo koristiti, prepiraju deke i jednostavno sve sto se moze vodom ocistiti. Oko pet sati poslije podne pala je granata u neposrednoj blizini kuce i nastala je panika. Shvatili smo da smo meta al sta raditi,gdje se sakriti kad ti je prvi komsija striko gazdin, ili ujko,ne znam tacno jer nemadoh vremena ni da ih upoznam.
Posto kuca nije imala podruma , nejac smo zatvorili u banju koja je bila na suprot Cekrcicima i rekli him da nemicu iz kade a mi ostali smo se zavukli pod unutrasnje stepenice, izlozeni njima al eto zaklonjeni. Jos jedna dvije granate su pale previse blizu, al sljedeca je bila pun pogodak. Usutilo je dvije tri minute i ponovilo se isto. Poslije druge granate, nakon dvije , tri minute vrata su se otvorila i samo je neko poviko: „bjez’te ljudi vamo“. U momentu nisam razmisljo ko nas zove,samo smo se trzli iz tog jada i svi potrcali za njim. Uletili smo u podrum. Narod je sjedio, nijemo se zgledo, po koje djete je plakalo a cula su se i jedan dva muska glasa,koji su psovali neuzubilah Boga, “hocel i nas pobiti”. Slutio sam gdje smo dosli,al mi svjest nije mogla sve da razabere.
“Ja sam Bosko,striko gazdin,(da ga tamo njega Bog)!”
“Znaci dojava?”
“Dojava nego! Preci Miletu njegovi zidovi nego i stricevi i sva rodbina sto mu je ovdje”!.
Tako smo ostali tu dok se granatiranje nije smirilo i taj dan mogu zafaliti samo Bosku sto ostasmo zivi,a po Miletu………
Po Miletu ni kuce,ni nas a Bogami ni njegovih usput.