Ponekad ljude nije potrebno predstavljati imenima, nadimcima, mjestom ili poznanstvom preko nekog.
Ponekad je nekog dovoljno vidjeti, ili cuti i sve se samo kaze o njemu.
Kad sam poceo izucavati mudrosti , jedna od njih, kratka i jetka, zauzima vazno mjesto u mojim mislima a koristim je u besjedi i odavanju slike o nekom, je ova: ” Mnogi bezumni ljudi sto govore o drugima, uglavnom kazu to o sebi”
Korijen ove mudrosti mozda lezi u kazivanju “najvecih knjiga” Bogom kazanih-gdje se veli: “Ne sudi-sudice ti se”.
Poruka Bozja nam veli da se ustrucavamo suda i sudjenja ljudima ako smo (a jesmo) gresni.
Ponekad se lomim u odluci da li su fotografi dotakli brijeg umjetnosti? da li su umjetnici kad kliknu na nekog ili nesto i samo nam slikom vele………… ” ziku ovo”!
Kad god se pojavim u Gorazdu sretnem naseg Kaleta iz Rogatice. Uvijek zelim da ga sretnem, a kad ga ugledam negdje u Gorazdu, ugleda i Kale mene. Brzo predje na moju stranu ulice, namjesti se i ceka da ga upitam :”djesi Kale?”-a on odgovara cuvenim- “evo me!” Ovog puta ga sretoh dva puta i pao je neki baksis, a kad ga je Huso Mrkulic trazio da ga dariva kao komsiju i kao svaki put – trocifrenom dolarskom novcanicom, nismo ga sreli.
Htio sam slikati i zabiljeziti klikom. Nije nam se dalo, iako prilog ceka naseg Kaleta.
Onda smo opet sreli nanu i ja je zamolih za fotku.
Veli nana -“samo ti slikaj sine”
Evo je , nasa , vasa , ako je niko ne poznaje onda nek je moja, samo moja.Malo smo pricali o kolicima i duhanu, ali ne s prijekorom i osudom, vec onako. Uglavnom kolica pomazu , a duhan se mora i to bas onako junacki. Lemi se, ko u stara vremena , jedna od drugu. Selam nani i mnogim nanama sirom Bosne, a duhana ce biti dok kolica mognu hodati.
