Danas na Alidjun 02.08.2008 godine odoh u posjetu povratnicima u MZ Kozici,selo Cubrici,da ispunim zelju mojim Rogaticanima koji me zamolise da obidjem i tu MZ.
Krivudavim asvaltnim putem od Rogatice,prodjoh Pasic Kulu koja vrvi od zivota,usput Bjelogorci,Kosovo,Kozici pa Cubrici.Lijepo brate nema sta,priroda,tisina cista hava i studena voda sa Pasic Kule.Pa ovo nema nigdje,gdje god pogledas ljudi pokosili i strpali sijena,mnogi polijegali u hladovini pod orahom,jabukom kako se ko snasao.Tisinu prekine ponekad samo zvono od ovaca i nista vise.Nema auta da dizu prasinu,jednostavno Nirvana.Dragi Boze kako insan odmara mozak i dusu.I eto tako laganom voznjom i razgledanjem nasih krajolika dodjoh do kuca nasih povratnika i junaka ove price,brace Dzananovica Ðeme i Lutve.
Insan ne zna gdje ce prije pogledati,da li mlin,pcele,zito,hambar,avliju,pa se pitas da li je to moguce.Bogme moguce je.To su ljudi radnici,tezaci,domacini. Gledam sa puta sjedi famelija Dzananovica za stolom u avliji. Sjedi Ðemo, Lutvo, Ziba Ðemina hanuma ,bratic, njegova djeca. Ima li bujruma na Mejtef, upitah sa vratnica.U glas svi rekose: Ima, ima hajde bujrum. Upitah nako s nogu moje domacine:sto se ovo mjesto zove Mejtef ?
Vidis odgovara mi Ðemo:Ovdje je nekad bio Mejtef, prije I svjetskog rata koji je pohodio i moj djedo a.r. Jakuf Dzananovic, kako tada evo i sada mi sa ponosom i punih usta kazemo da smo sa Mejtefa.Meni se ucinilo ili stvarno radi onaj mlin,je li se melje zito u onom mlinu? Jasta nego melje nastavlja Lutvo.Vidis onaj mlin ima svoju istoriju, istina je da su ovdje bila jos dva starija mlina a ovaj je najmladji i eto on i danas radi.Ovo je jedini mlin na vodu u nasoj opstini.Dragom Allahu fala da je to tako. Moj babo a.r. Asim je prenio ovaj zanat mlinara na mene,ja sam to zavolio jos od malih nogu i evo nastavljam tradiciju svojih predaka.
Dolaze ljudi da melju psenicu,kukuruz,raz,heljdu,traze da kupe sve vrste brasna,dolaze bogme da kupe zdravlje. Ovaj mlin je valjao nasem narodu u onim nesretnim vremenima,ljudi su tada donosili po kilu,dvije da samelju kako bi djeci mogli napraviti hljeb. Ja sam bio tu dan i noc prisutan kako bih pomogao nasem narodu,pa svakodnevno mi je glava bila u pitanju ali Svevisnji me sacuvao. Mozes li zamisliti da su nasi ljudi na Strmcu u to vrijeme mljeli zito u kahvenim mlinovima,nije bilo lahko ali eto prezivilo se.Kad sam se vratio na svoje odmah sam izvrsio popravku mlina i doveo ga u ispravno stanje.
Ovdje sve mora biti milimetarski tacno,u ovome poslu nema odstupanja.Nesmijes dopustiti da kamen trlja od kamen, treba sve podesiti. Dotok i protok vode, ma ima tu dosta posla,neka ima ja sam ponosan na svoju vodenicu, pogotovo sto sam zanat naucio od moga babe a.r.
Pa dobro Lutvo osim mlina vidim imate dosta pcela Imam ih dosta Bogu sucur, i tu ljubav prema pcelama sam naslijedio od svoga babe a.r..Kad smo se vratili ja i moj brat Ðemo nasli smo roj pcela u sumi u jednom drvetu. Donijeli ga, uljudili, ishranili. Pcela je takva, hoce sve na vrijeme. Postujuci njene potrebe, izrojile su mi dosta i Bogu hvala imam uspjeha u tom poslu. Domaci med nema cijenu, ma zdravlje nema sta da ti dalje govorim on ti je haman lijek za svaku boljku. Pa evo zbog pcela sam na mijestu gdje je bila psenica posijao heljdu ovih dana.Heljdu nisam posijao zbog prinosa nego da docekam da ona procvjeta i da pustim pcele da odrade svoj dio posla.Da bi imao uspjeha u ovome poslu moras postovati i potrebe pcele. Lutvo je interesantan insan,spreman za razgovor,i vidi se da ga zivot nije mazio,vidi se po njegovim rukama,licu. Cvrst i stamen covjek.
Gledam Ðemu kako mirno sjedi i slusa sta govori njegov brat,sto je karakteristicno i nesto sto na daleku nema,to je postovanje i odnos medju Dzananovicima. Nema suvisnih rijeci,nema upadanja i prekidanja razgovora dok jedan govori.Zbilja ta atmosvera je zadivljujuca ,s kolko postovanja i ljubavi govore o svojoj braci,o familiji Dzananovica.Gledam to pa sam sebi dajem odgovor,pa nije ni cudo sto ovako dobro zive. Od te sloge sve ide naprijed i imanje i blagostanje.
Ðemo Dzananovic je rodjen 16.09.1952 godine ovdje u Cubricima dijelu koji se zove na Mejtefu.Izuzetna osoba je nas Ðemo,on je veliki borac za narod (povjerenik).
Ðemo pocinje svoju pricu:
-“E Bogami smo prezivjeli sve i svasta.Sa Mejtefa smo otisli 16.09.1992 godine.Moralo se ,ali bogu hvala vratili smo se opet 2002 godine ,dodijalo brate hodanje od nemila do nedraga.Od Gorazda do Sarajeva.I eto tako vratili smo se u satorsko naselje jer su kuce i prateci objekti bili poruseni.Mili insanu vratio se na svoje,velika zemlja i zirat.Valjalo je ovo sve dovesti u red. Znas kako je to bilo zaraslo, prljavo.Trebalo je snage,vremena.Ali uz Boziju pomoc i to se savladalo.Ja sam imao priliku da odem u Australiju,ali ne odoh.Mogao sam ziviti u Sarajevu,i to dobro ziviti, imo sam svoj traktor,tako da sam sa njim zaradjivao i solidno zivio sa porodicom.Ali nije to to.Ja sam samo htio na svoj Mejtef i tacka,nigdje dalje od moga Mejtefa.Kada se sjetim kada sam te 2002 godine orao da posijem psenicu, pjevo sam koliko me grlo nosi. Dragi Boze niko nije bio sretniji od mene na dunjaluku cini mi se. Nije bilo nikoga da mi kaze bizi tamo,ovo je moje,nemoze ovdje.Vjerujes mi da sam prvo pravio stalu da imam gdje stoku zatvoriti,pa je onda dosla donacija za kucu. Bilo je i tada teskih momenata i situacija.
Recimo bilo je situacija kada nisam mogao nasuti litar goriva u traktor,ali i to se prezivilo.Kad to pomenuh ne mogu a da ne kazem i ne spomenem moje rodjake Kadric Muhameda i njegovu bracu koji tada u tim momentima dodjose i dadose mi pare za 10 ovaca,podmiru mi kupise. Pa covjece jedna ako dodje moja do dragog Allaha oni ce biti najsretniji ljudi na svijetu. Evo danas nakon toliko godina opet kazem velika im fala, da ih dragi Allah nagradi sviju redom. Evo danas imam dvije dobre krave, 50 ovaca,dosta pcela,mnogo se zemlje obradjuje i ima se dragom Allahu fala na njegovom davanju.Sve sto smo ja i brat Lutvo stekli i za ovo vrijeme je plod zajednicke borbe i zalaganja nas, mojih bratica, kcerke i zeta, Vjeruj svi su oni podjednako ucestvovali i zrtvovali za ovo danas sto vidis. Moja supruga Ziba je prava domacica i velika radnica.Ona stigne na sve strane,sve je na vrijeme i na svome mjestu. Vjeruj da od ovoga nista ne bi bilo da se mi Dzananovici medju sobom ne uvazavamo,postujemo i slusamo.”
Ðemina supruga Ziba je rodom iz Kalimanica pa poziva svoje rodjake i komsije iz Kalimanica da dodju i zastite svoje zirate u Kalimanicima i kako rece :Da se drugi ne siri po njhovim babovinama.Evo ovih dana kako Ziba rece pocinje izgradnja dzamije u Kalimanicima. Innsallah
O ovim vrijednim ljudima bi se moglo pisati zbilja na dugo i na siroko,toliko toga ima ,ali oni su skromni u svojim zahtjevima i zahvalni na nasoj posjeti.
Ðemo porucuje nasim Rogaticanima: -“Vratite se ljudi na svoje,produzite sebi zivot,da zivite zdravije,bez stresova i ugodnije. Da zivite zdravije od domace hrane,ciste vode i nase Bosanske ciste have.Neka vas sreca prati,dobro zdravlje i napraedak.”
Amin
