Vec duze vrijeme imao sam nijet napisati par recenica o nasem komsiji i sugradjaninu Hadzi Sabitu Ajanovicu.Ali kako nam nacin zivota diktira dinamiku nasih obaveza,tako i meni,danas,pa sutra,i tako dan za danom prolazi.Ali eto veceras na iftaru u Carsijskoj dzamiji,iskoristih priliku da porazgovaram sa ovim tihim i nenametljivim insanom,iz koga zraci dobrota,jedna pozitivna energija.
Iz njegovog osmijeha covjek osjeti tu dobrodoslicu,osjeti tu gostoprimljivost i spremnost za razgovor,spremnost da ti uputi roditeljski savjet.
Nas dragi Hadzija Sabit Ajanovic rodjen je 25.03.1938 godine u Sljedovicima,MZ Kozici.Osnovnu i srenju skolu zavrsio je u Rogatici gdje je proveo i najveci dio zivota.Formirao je porodicu,ima suprugu Hadzinicu Belkisu i tri kcerke koje su sretno udate i podarile su svojim roditeljima sedmero unucadi.
Hadzija Sabit i Hadzinica Belkisa vratili su se u Rogaticu 2005 godine poslije rekonstrukcije porodicne kuce.Ovo je njima drugi povratak u Rogaticu,prvi povratak je bio poslije zavrsetka drugog svjetskog rata.Nas Hadzija i Hadzinica su obavili skupa Hadz 10.01.2004 godine.
Upitah naseg Hadziju Sabita da mi kaze nesto o vremenima nekad,Ramazan nekad i sad.Govori Hadzija Sabit:
Svaki Ramazan je docekivan sa radoscu,puna srca,pune duse. Ono vrijeme,za razliku od danas, se mnogo razlikuje.Ali Bogu sucur, adeti se provode,iftari i teravije.
Za vrijeme Ramazana,Ramazanske veceri su bile nesto posebno,nesto sto se ne moze nikad zaboraviti.Poslije teravih-namaza omladina se skupljala,sjedilo se do Sehura.To vrijeme su provodili uceci casni Kuran,razgovaralo se o lijepim i dobrim stvarima.Znalo se Bogami i zapjevati i zaigrati,evo sad kada ovo spominjem nesta mi zaigra oko srca.Tako je to bilo nekad,a sada mi to dosta fali,ako imam dosta godina,ipak dusa mi je jos mlada.Danas toga nema,znam,jasno mi je sve,ali sta ces,evo koliko nas ima cuvamo te adete i provodimo ih uceci vas mladje da vam to ostane u naslijedje tako da i vi preneseta to na svoje potomke i ne smijemo dozvoliti da se to zaboravi.Gledam ovu ljudsku velicinu dok govori,sa koliko duse i ljubavi i pripadnosti govori o dobrim bosnjackim adetima i vremenima kada nas je bilo mnogo vise.Hadzinica Belkisa posmatra Hadziju sa puno sjete,pomno slusa njegove rijeci.Iz njenog pogleda se moze vidjeti kako odobrava i potvrdjuje svaku izgovorenu rijec.
Hadzija Sabit je dugo godina radio u Zavodu za zaposljavanje,mnoge ljude je uhljebio,mnoge je 70-tih godina proslog vijeka zaposlio i poslao na rad u Zapadnu Evropu.Danas su mnogi zivi i zdravi i uzivaju penzije,danas kada Hadzija Sabit ide carsijom sa svih strana ga ljudi pozdravljaju i klanjaju ovom tihom i nenametljivom covjeku sa velikim pijetetom i postovanjem.I ovo je jos jedna cinjenica koja govori o velicini ove ljudske gromade. Nije ni cudo sto je takav odnos ljudi prema njemu,koliko je samo dobra napravio.Cesto me znao nasavjetovati,i vjerujte ti su mi savjeti uvijek dobro dosli,kada sam se ja vratio u Rogaticu tada mi je rekao:Moj sine,vodi racuna kada ides putem,racunaj da se istim putem trebas vratiti.Veoma jak savjet ne samo za mene,nego za sve nas.
Svaki vikend u kuci Ajanovica na Polipi je veselje.Dodju kcerke,zetovi i unucadi.Nana Belkisa rasirenih ruku docekuje svoju djecu,kako ih ona sviju osjeca i voli.Od nje nikada neces cuti moj zet,nego moje dijete.Kcerke Nermina,Dina i Elma podarile su im sedmero unucadi,i ucinile im da svoje godine sa lahkocom podnose.
Uz svoju djecu i casni Kuran moji dani su upotpunjeni,govori Hadzinica Belkisa.
O Hadziji Sabitu i Hadzinici Belkisi moglo bi se pisati na dugo i na siroko,ali ja napisah samo nekoliko skromnih recenica,o jednoj porodici,o jednom nacinu zivljenja,o osjecanjima koja vladaju u dusama ovih dragih ljudi u toku casnog Ramazana.
Nase Hadzije sellame nase sugradjanine,moleci dragog Allaha da ih nagradi sa svim ovosvjetskim dobrotama i ljepotama.Posto je za dva dana i Bajram, oni koriste ovu priliku da cestitaju Bajram nasim sugradjanima islamske vjeroispovijesti,kao i sugradjanima koji ne slave nas praznik zele im sve najbolje.
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN
