Petak 17.10.2008 godine
Stara je poslovica koja kaze: “Po jutru se dan poznaje“. Ne mora bas uvijek znaciti da je to tako. Jutros bi bas lijepo i suncano vrijeme, lagani vjetar tjera lisce sa drveca, jesenska idila. Eto tako bi cijelo jutro. Ali se vrijeme promijeni oko 10.30 casova, poce sipiti kisa koja tokom dana pojaca intezitet i sada lije ko iz kabla.
Bas u to vrijeme krenuh iz opstine sa Kordinatorom za povratak u Istocnu Bosnu gospodjom Sevkom Palo, clanom komisije Heljic Oljom u obilazak rogatickih sela. Cilj posjete je pomoc povratnicima u potrebi (Stale,motokultivatori, pa i kuce).
Planiran je obilazak sela: Kukavice, Borovsko, Kramer Selo i Socice. Na ovakav teren se ne ide bez foto-aparata, malo papira i olovke, prilika da snimim i zapisem interesantne momente.
Obidjosmo ova lijepa sela oko Rogatice, jos bolje ljude,vrijedne i radne tezake, koji od nista, svojom jakom voljom stvorise nesto. Odusevljena komisija biljezi, upisuje potrebe, razgovara sa nasim povratnicima. A na njihovim licima osmijeh, i covjek vidi i osjeti olaksanje na njihovim dusama. Nesto razmisljam o ovim ljudima iz komisije, koliko samo snage, zivaca, upornosti i htijenja da se nasim povratnicima pomogne, koliko samo sevapa oni zarade u svojoj misiji. Ovi ljudi koji rade ovaj rudarski posao su u zasjenku, nema ih u javnim medijima. Nema izvjestaja o njihovim naporima, njihovom radu, njihovim uspjesima. Postavlja se pitanje zasto? Ali nema odgovora.
Oko 13.15.casova stizemo u Socice, zaseok Budaci. Kisa lije ko iz kabla, ulazimo u veliku avliju u kojoj dominira velika kuca, nedaleko veliki sijenik, pa onda velika stala. U avliji traktori i poljoprivredne masine. Na kucnim vratima zatekosmo domacina, povratnika, velikog borca i radnika. Stoji postojano i prkosno nas povratnik Fikret Puhalo, osmijeh na licu nam pokaza da smo dobro dosli u ovu avliju. Posto kisa lije ko iz kabla komisija udje u kucu a ja sa foto-aparatom pravo gdje je sjenik i stala da napravim nekoliko snimaka. Veliki sjenik, otvorena vrata a unutra parkirana prikolica od traktora, puna krompira. Dok to slikam, cujem glas starijeg insana kako govori: „Bujrum sine,dobro doso“. Bolje te naso moja nano. I ako joj je vise od 70 godina nana Razija je vitalna, lahka na nogama a bogami i vrijedna i radna. Zatekoh je kako prebira i klasira krompir, kako rece: “Sad ce djeca u Sarajevo pa da ga povuku da ga prodaju, naruceno je, sta ces mora se ali i rijec je rijec,ako obecas to i izvrsi. Slikam stalu, zbilja je velika i prostrana, boksove i telad u ovoj stali se zatvara vise od 100 grla krupne stoke i oko 150 ovaca. Posto sam napravio nekoliko snimaka udjosmo u kucu. Nana Razija blagosilja nas dolazak i nasu posjetu. I ako je cio zivot u teretu nana Razija se neda, okupila svoje sampione oko sebe. Vidis ti ove ljepote i bogatstva, govori nana Razija pokazujuci na svoga sina Fikreta, snahu Senu Kramerku, dva unuka Edina i Kerima a treci unuk je u skoli u Sarajevu, srednjoskolac.
Bogu sucur kad ih nana ima, ima nana cime da se ponosi, sa svojim sampionima, da mi ih dragi Allah sacuva, da im dadne dobro zdravlje i pamet i da ovo odrze sve poslije mene. Oni sine ne znaju za odmor. Skola i rad, da nije tako nebi se imalo sto se sada ima.
Impresivna i idilicna slika, zdrave porodice, sve je na svome mjestu. Svak zna svoj posao i to funkcionise ko svajcarski sat. Impresivno je i to sto troje djece svaki dan ide u skolu u Sarajevo i vraca se u Socice. Nije lahko tim insanima, ali ta cvrsta volja, odnos prema svojim roditeljima te djece je nesto sto se rijetko gdje moze vidjeti.
Fikret Puhalo je rodjen 1962 godine, bas ovdje na ovom mjestu, Budaci, cio zivot se bavio uzgojem stoke i to mu zbilja ide od ruke. Sa porodicom se vratio na svoje rodno ognjiste 2001 godine kako rece ti dani su bili i radosni i teski, veliko imanje, sve odgradjeno, nema ko da ti pomogne da se zagradjuje, izgradnja puta prema Federaciji u duzini od 12 km (put prema Hrenovici) ali eto sve se naduralo, Bogu fala sada je mnogo drugacije, dosta se radi i mora se. Bez mnogo price, miran i tih, nenametljiv takav je nas Fikro. Ne mora mnogo ni da prica, njegovo djelo se vidi na svakom koraku.
Majka Sena je rodjena 1966 godine u Kramer selu, djevojacko prezime Dugalija. Rodila je tri sina i ponosna na njih. Ali vjerujte da ima na kog biti ponosna. Vrijedna i radna domacica, vedra duha, komunikativna.
Sina Edina rodila je 31.05.1988 godine u Sarajevu. Rodila majka sampiona. Vjerovali ili ne Seniorski prvak u teskoj kategoriji u boksu za 2008 godinu u BiH, srebrena medalja sa drzavnog prvenstva ove godine odrzanog u Bijeljini.
Edin je student prve godine na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Boksuje za BK Zlatni Ljiljan Sarajevo. Trener mu je stari as Pasic Hajrudin koji je dok se bavio aktivno boksom dobijao i meceve protiv najtrofejnijeg boksera BiH Marijana Benesa.
Sina Kerima rodila je 04.01.1995 u Gorazdu. Vice prvak u boksu u kategoriji pionira za 2008 godinu, srebrena medalja sa drzavnog prvenstva odrzanog ove godine u Vogosæci. Trenutno je sedmi razred osnovne skole, kako mu brat Edin rece: „Od njega moze postati veliki bokser jer je na vrijeme poceo da trenira, ja akcenat pored boksa dajem na fakultet a moj Kerim ima vremena da napreduje i usavrsava se u boksu.
Pozeljeh im mnogo uspjeha na polju sporta. Na polju skolovanja, vrijedna djeca i vrijedna paznje nema sta.
A nas Fikret je isto sampion, mnoge diplome i nagrade za uzgoj prvoklasne stoke, nagrade sa mnogo sajmova.
Sve u svemu na kraju sta reci nego „Porodico Puhalo svaka cast“. Nema covjek toliki fond rijeci da to sve napise, zbilja porodica vrijedna paznje ali i cinjenica da nema nigdje vrednijih ljudi od nasih Rogaticana.
Porodica Puhalo selami i pozdravlja sve Rogaticane sirom svijeta,sa zeljom da nasim Rogaticanima bude dobro gdje god da su, da ih prati dobro zdravlje, da im raste imetak i da nezaborave svoju Rogaticu.
