Bajrami u mom kraju
Posebno lijepa atmosfera bi vladala u nasoj kuci u danima pred i za vrijeme samih bajrama.
Vec heftu ranije bi mati pocela sa velikim pospremanjem kuce i prala je sve sto se oprati dalo i brisala prasinu sa svega i svacega po kuci.
Mi bi se trudili da sto manje smetamo i da ne zanovijetamo puno.
Iz ormara bi vadila store, vezeni stolnjak, kao i razne vezene ukrase koje je metala po ormarima, ispod radija, televizije, po stolicama i svuda gdje bi nasla pogodno mjesto.
A sve te vezove, rukotvorine je sama vezla i cuvala ih za posebne prilike.
Po prozorima bi zasjale nove stora a stakla bi se zacaklila na suncu onako dobro oprana i izglanjcana novinom…..
A mi djeca ushiceni i nestrpljivi radovali smo se podjednako i ramazanskom i kurban bajramu.
Tokom cijelog ramazana bi ketili i cekali kad ce se upaliti kandilji i uz povike, enooo hiiii, bi letili svako svojoj kuci i pravo sjedali za sofru koja je vec bila postavljena.
Sirio se mahalama miris raznoraznih ukusnih domacih jela koje su nase majke posebno spremale tokom ramazana.
Sjedali bi i pocinjali bi brzo jesti ne znajuci sta bi prije kasikom zagrabio, pa bi izgledalo ko da smo stvarno postili iako nas kao malu djecu nisu gonili nasi stari.
Postili bi i mi samo sto bi”presivali” po nekoliko puta dnevno.
A stari bi se smjehuljili onako gledajuci nas.
Za njih je iftar pricinjavao citav obred i posto bi se omrsili hurmom jeli bi polahko, uz prijatne razgovore, prvo slana pa onda slatka jela i na kraju zahlada koja bi cesto bio kompot jal kaka druga tursija…..
Uoci samog bajrama bi nas mati pokupaj svu trojicu brace pa bi onako cisti legni u mirisljavu postelju sanjarili dok nebi pospali.
Ujutro bi se budili raspolozeni i pravac babi i majki cestitaj bajram, poljubi ruku pa je stavi na celo i vec bi pao prvi bajramluk.
Onda bi obidji nekolko prvih komsijskih kuca, ucini isto i vec bi u dzepu zveckala pofina kamarica onijeh bijelijeh aluminijskih para (para se i zvala) a bila bi i pokoja banka (ona mesingana).
Utome bi i pristizali oni koji su bili na bajram namazu i vracali se kucama a znali su da ih mi raja iz mahale cekamo na sokacicu.
Nako bi zaredom bajrambarecola, poljubi ruku pa na celo a onda dobijes koju paru pa je strpaj pravac u dzep kod ostalog bajramluka.
Najvise bi se ipak obraduj rahmetli Suljagi Mehmedovicu jer nam je on najvise davo bajramluka, a Bogami se sjecam kad se bajramluk od njega popeo na 5 banki, onako svima isto.
Kad bi i to bilo zavrseno onda bi nas trojica burazera pravac u Tekiju, tetkama.
Ako bi koga usput sretni opet isto cestitanje bajrama, znao ga neznao.
Prvo bi redom svrati kod tetke Pase i tetka Osmana Hodzica.
Tu bi popi serbe, pojedi ruzicu i poslije propitivanja kreni dalje kod tetke Fadile i tetka Ahme Dzike.
Tu bi opet serbe i hurmasice a onda u istoj avliji kod tetkovog brata Ibre i njegove Amire.
Kod njih je bila i Majka.
Iako je ona prava majka Ahmi i Ibri svi smo je uvijek zvali Majka i ona je imala posebno postovanje kod sviju.
Boze mili kako su to lijepi obicaji bili i kako smo upijali svaku njenu rijec i svaki njen savjet.
Odatle bi kod tetke Adile i tetka Hrustema Agica.
Vise ne bi mogli serbeta ali bi pojedi nazor baklavu.
Stave tetke po dvije, tri ali mi mudri pa pojedemo samo najmanju jer valja taj dan na dosta mjesta jesti slatko.
Odatle dalje za Kruscicu kod tetke Behke i tetka Muhameda Muftica.
Zvali smo ih tetka i tetak zato sto su godinama bili blizu nasih roditelja, nesto mozda mladji, a u stvari Behka je nama teticna.
Hele nejse tu bi dzep vec poceo da odvaljuje pa bi kasnije trceci kuci drzali rukama da nam pare ne ispadaju…..
A ako bi jos bio kurban bajram onda bi ostavi pare kuci i kreni dijeliti kurbane.
Do kasno u noc bi brojali, po ko zna koji put, dobijeni bajramluk.
Jah bijahose to dobra vremena…..
