Caffe Toplik bijase smjesten na Tabhanama i vazio je za nas raju kao nasa druga kuca i u njemu smo provodili najvise slobodnog vremena.
Nekad davno tu bijahose smjesteni auto dijelovi a kasnije i slasticarna koju nakon nekoliko godina preuredise u kafic.
Zadnji vlasnk, ujedno i sin vlasnika objekta, bijase Daca.
Veliki okrugli sank u sredini i naokolo kifle,koje smo mi tako zvali, a u svaku se moglo komotno smjestiti cetveroclano drustvo.
Nekako je bilo nepisano pravilo da prva raja koja udje poslije otvaranja sjeda u onu kiflu u cosku do ceste a to iz razloga jer odatle imas najbolji pogled gore na samu carsiju.
Okupljala se raja raznih uzrasta od takoreci djece do onih malo starijih od kojih bi spomeno starog Ristanovica.
Stanovo je u zgradi robne kuce i bio je svakodnevni gost. Nikad nije bio puno pricljiv nego navrati onako popije po jednu, dvije, zovne turu raji i ode.
Bio je gospodin covjek koga smo jako cijenili.
Zajednicko svoj raji koja se tu izlazila su bili muzika i slicni pogledi na zivot.
Dolazio si tu ne razmisljajuci imas li ili ne za pice jer je uvijek neko od raje imo i dobijo si pice a mogo si uzeti i na fisek u svako doba.
Bila je jedna sveska u koju si mogo i sam da upises sta si popio a platio bi kad sta para saletis ili u najgorem slucaju kad bude plata.
A sluso se najvise dobri stari rock mada se u neko doba znalo udariti i po sevdahu, hevi metalu il necem drugom.
Izbor muzike je bio sirok a uvijek bi neko donosio nesto svoje pa smo apsolutno bili na nivou sto se tice zbivanja muzike u svijetu.
Imo si tu i izvanredne poznavaoce muzike: Cobera, Mirhu, Adonisa…..koji su znali ne samo imena clanova bendova nego i njihove licne podatke kao i nazive i godine izdavanja svih albuma.
Nemoze o Topliku a ne spomenuti Motore koji su bili mozes reci inventar jer je uvijek bio neko od njih prisutan.
Samo za koga sve reci da je pripado Motorima kad smo se svi tako nekako osjecali.
Cesto bi od nekog od uzeg kruga Motora uzimo jaknu onako u zajam do sutra.
Ono ko fol prodaju mi jaknu, da bi imali za pica, a sutra kad donesu pare vratim im nazad.
Nekako sam im svima bio pored jarana i nesto kao stariji brat.
Festali smo kod nas kuci cesto a uvijek su neki ostajali i spavati.
Cesto bi vikendom svirali i uzivo clanovi bivse Sosane, Dzemo je znao tako zapjevati da ti se dusa odmah otvarala i oblivala te neka milina, a znali smo i Kimetu ponekad umoliti da nam razgali dusu.
Sviralo se zimi unutra a ljeti u basti na samom potoku.
Boze mili da li je moglo ljepse biti nego za sutona ljetnog vremena sjediti metar od potoka Toplika, slusati ga kako zubori a uz to i meki Dzemin glas koji pjeva nesto od legendarnih Bitlisa.
Uz sve to imas kikiriki i kospice, kupljene kod Mikija, na hastalu i dofatis pice iz studenog Toplika.
A zivili smo za to da obradujemo i razveselimo jedni druge, disali jednom dusom.
U ljeto ’89 se ja ono iznenada ozenio, izasli navece i zbrisali iz Roge, a kad smo se vratili pripremila nam raja iznenadjenje.
Sve pripremljeno da nismo pojma imali, prosli smo kroz kafic iduci na terasu a tamo, okupila se sva raja i samo nas cekaju.
Sve organizovano od strane moje raje i cak i instrumenti i razglas spremni.
Cestitanja onako jaranska, zestoka, sa cvrstim zagrljajima i pravac za sto koji je bio za nas rezervisan.
Prvih nekolko pjesama je Dzemo otpjevo po nasoj zelji a kasnije je sve orelo, gorelo.
Mlada se u neznani oprzila sibicom koju je imala cijelo vece u rukama onako potpuno izgubljena ne vjerujuci da tako nesto moze da organizuje raja za raju.
Sjecanja na tako lijepe dozivljaje nikada de umiru i covjek jos uvijek osjeti neku toplinu i milinu kad mu naompadnu.
Tu vece se festalo duboko do u jutro…..
Caffe Toplik je na pocetku agresije zapaljen, ali ce sjecanja na lijepa vremena i na raju iz Toplika ostati zauvijek u nama, jel tako Kemo….. 