Zvali su ga Pirgo. Neko ga je zvao Zuti a neko opet Crvenac, a pravo ime i prezime mu je Ramiz Jusupovic. Moje drugarstvo sa a.r. Ramizom pocinje negdje oko 1955-1956 godine. Sjucajno smo se sreli a postadosmo najbolji drugovi i kucni prijatelji. Nikad u zivotu nisam ga cuo da psuje, nikada ga nisam vidio da zapali, niti sam ga vidjeo da poneku popije. Kako nas narod kaze covjek na pravom mjestu. Kao djecak uz pomoc Zorana i Dragana Kojica postao je dobar majstor auto mehanicar. Stalno je sa njima opravljao aute koje su imali u svom posjedu, a ponekad su dovlacili njihovi poznanici. Tako je stjecao znanje, koje ce mu kasnije i te kako dobro doci.
Zajedno smo pohadjali osnovnu skolu. Ponekad smo kao djecaci odlazili na ribarenje. Nismo se nikada posvadjali a kamo li potukli. Stariji je od mene dvije godine ali nam to nije bila prepreka za druzenje. Njegova prerana smrt me podsjeti da napisem o nasem drugarstvu.
Kako smo rasli sve smo vise slobodno vrijeme provodili pored rijeke u ribarenju ili praveci prelaze preko rijeke Rakitnice. Posto nismo imali dovoljno novca nismo mogli uzeti dozvolu za ribarenje, lovili smo ribu krivolovom.
Pocetak sesdesetih godina za nas dvojicu bila je prekretnica. Sejdalija Cengic moj tetak postao je blagajnik za ribarsko i lovacko drustvo u Rogatici. Kada smo imali novca ponekad smo isli kod tetka da uzmemo dnevnu dozvolu. Ponekad nam je i sam tetak davao dnevne dozvole. Ribareci cesto u Donjem polju primjetili smo vise puta da na jednom mjestu izlazi vidra, velika stetocina ribe. Obavjestili smo o tome tetka. Tetak nam je dao dnevne dozvole, dao nam stap za pecanje a on je ponio pusku ako mogne da upuca vidru. Krenuli smo niz Donje polje. Imali smo srece da upecamo par komada kalifornijske pastrme. Kada smo dosli do mjesta gdje izlazi vidra tetak je tu ostao a mi smo nastavili niz vodu prema Zaganovicima. Posto se blizila noc malo smo ubrzli da prije mraka stignemo medju stijene. Nesto nas je vuklo da dodjemo. Posto se na stapu nalazila leptirica Ramiz je poceo da leptira. Poslije jednog zabacaja cuo sam njegov povik, evo je jarane.
Iznenadio sam se njegovom poviku. Primjetio sam da ubrzano mota masinom. Posto je pao prvi mrak nismo vidjeli sta je dovukao u plicinu do obale. Skocio sam na ribu, sjeo sam na nju tako da se nije mogla iskoprcati. Ramiz je pao mo meni. Pomogao mi je izbaciti ribu na obalu. Izasli smo iz vode mokri ko misevi. Izlaskom iz vode Ramiz mi rece da smo upecali mladicu. Podigao sam je na leda vristeci.
Ne prodje mnogo vremena kada se pomoli tetak. Obratio se meni sa rijecima, sta ti je zasto vristis. Kada je vidio sto mi se nalazi na ledjima tetak je od srece zagrlio Ramiza. Veselju nije bilo kraja. To je meni i Ramizu bila prva ulovljena mladica. Ne mogu sada opisivati sta smo nas dvojica ulovili ribe i sta smo sve dozivljeli samo cu napomenuti da smo uhvatili jos jednu mladicu dva mjeseca poslije. Mogu slobodno reci koliko je dobar auto mehanicar jos je bio bolji ribar. Mnogo puta sam putovao sa njim. Nikad nikom nije odbio pomoc na putu ako je zatrebala. Te godine otisli smo na izucavanje zanata. To nam je nakratko prekinulo druzenje. Posto smo zavrsili zanate i osluzili vojni rok nastavili smo da se i dalje druzimo.
Nase drugovanje i jaranstvo prekide cetnik Rade Sljivo.
Pricalo se da ozlogaseni cetnik iz Rogatice ubi mog prijatelja i druga na Holucu.
Neka mu je vjecni i veliki rahmet.