Malo je ljudi koji su iza sebe ostavili trag koji se pominje i do danasnjih dana. Covjek koji je biran za gradonacelnika Rogatice na neposrednim izborima od strane svih gradjana 37 godina zaredom mora biti nesto posebno. Kada se tome doda i podatak da je ovaj covjek bio nepismen i da se znao samo potpisati arebicom, onda je to mozda i za knjigu Ginisovih rekorda.
Bio je veoma postovan medju gradjanima svih nacionalnosti i svi su mu se prilikom prolaska kroz grad klanjali ali ne iz straha. Bilo je to duboko postovanje covjeka koji je prije svega bio pravedan a zatim vizionar, koji je napredak upravo vidio tamo, gdje je on bio najtanji, u skolovanju . U tom pravcu je on dao veliki doprinos a kasnije ce se ostvariti rezultati koji su bili plod njegove pametno vodjene politike.Uporedite ove danasnje prenapuhane i preobrazovano politicare sa ovim covjekom. To se jednostavno ne da porediti.
Evo citata iz knjige “Kazivanje o jednom gradu” Rogaticanina Muniba Hasanagica o ovom izuzetnom covjeku, nasem sugradjaninu.
Hadzi Ahmed-beg (Hadzibeg) Bukvica bio je nepismen covjek. Znao se potpisati takozvanom arebicom. Uvijek je nosio bosansko odijelo Stajao je na celu Opstine i Opstinskog vijeca, koje je takodje birano od gradjana neposrednim i tajnim glasanjem. Bio je veoma pametan, uredan, disciplinovan i u pravom smislu postovan covjek. Da nije tako ne bi bio biran za nacelnika od svih stanovnika Opstine (muslimana, pravoslavaca, katolika, jevreja i ostalih) u svim mandatima od 1889. do 1926. godine. Mada je bio nepismen, uvijek se interesovao kako djeca uce u skoli, pa je pozivao roditelje nadarene djece na razgovor oko daljeg skolovanja. Roditelji, vecinom u nemogucnosti da djecu upucuju na skolovanje u Sarajevo i druga mjesta, govorili su Hadzibegu da bi to oni rado ucnili ali da nemaju mogucnosti. Hadzibeg bi im odgovorio da ce im i Opstina pomoci. Tako su i odskolovani prvi visokoobrazovani kadrovi sa rogaticog podrucja. To su bili veoma cijenjeni pravnici, ljekari, profesori i sl. Neke od njih cemo i pomenuti. To su bila braca Kosoric, Veselin i Dusan, te Edhem Daidzic, pravnici, Avdulah Bukvica, ljekar, Mustafa Ajanovic profesor, Sahin Sahinpasic, takoder profesor, koji je studirao na Sorboni i dr. Tu je bilo i nekoliko kadija medju kojima: Galib ef. Hafizovic, koji je kasnije bio vrhovni kadija u Sarajevu, Ahmet ef Pasic i Muhamed ef Ajanovic, svestenik-proto Atanasije Tane Kosoric, te mualimi: Muhamed ef. Hadziahmetovic, muderis Muhamed ef. Skaljic i dr.
Ostalo je u narodu upamceno kako je Hadzibeg rjesavao pojedina pitanja kao nacelnik Opstine Rogatica.
U Rogatici je bio veliki broj birtija i kafana, pa je rijetko mogao proci dan da neko ne izazove kakvu guzvu. Ni 7-8 policajaca, pa i brojni zandari, nisu bili u stanju uvijek odrzavati red i mir u gradu. Nakon sto bi to postao problem u gradu, Hadzibeg bi pozvao sebi na razgovor upravo te problematicne ljude. Radilo se o poznatim kavgadzijama ili onima koji nisu podnosili bilo kakve uvrede, pa su na njih odgovarali tucom.
Obicno se radilo o vrlo snaznim i vrijednim ljudima. Hadzibeg bi ih pustio da skupa cekaju poziv da udju u njegovu kancelariju. Svakako su tu bili i oni koji su se medjusobno i tukli. Hadzibeg bi ih onda sve pozvao u svoju kancelariju rijecima: „Dobro mi dosli moji vidjeni ljudi. Jeste li za kahvu ili duhan. ” Oni bi samo stajali, jer ih je bilo stid Hadzibega. Onda bi Hadzibeg njih pitao: “Znate li, moji vidjeni ljudi, sto sam vas pozvao. ” Oni bi uglas odgovorili: “Ne znamo”, mada su dobro znali zasto su pozvani. „E ako ne znate, ja cu vam kazati. Meni je nesto nered u gradu. Ja necu da mi red odrzavaju samo panduri, nego i vi, moji vidjeni ljudi. Ja znam da vi to mozete pa vas pitam mozete li?” Svi oni odgovorise da mogu. „Eto za to sam vas pozvao. Fala vam kada ste se odazvali. ” Posto su oni bili ti koji su pravili nered, u gradu je za neko vrijeme zavladao mir.
Neki savremenici su se jedne prilike zatekli u carsiji kada su policajci tukli nekog gradjanina koji je pijan pravio probleme i nije htio da im se pokori. U to je naisao Hadzibeg i pitao policajce zasto ga tuku, a posto su policajci objasnili razloge, Hadzibeg je rekao: “Nemojte ga tuci, nego zovite fijaker da ga odveze. ” Kada je pijanac vidio Hadzibega, od stida se odmah otrijeznio.
Pricalo se da je jedne prilike Hadzibeg odrzavao sjednicu Opstinskog vijeca. Medju vijecnicima je bio i pekar Risto Odovic. Posto on kao pekar nije nikada bio naspavan, to je na sjednici zaspao. I ne samo to nego je glasno hrkao. Posto je to smetalo Hadzibegu kod odrzavanja sjednice, on nije rekao Risto ne spavaj, nego mu se okrenuo rijecima” “Gazda Risto, sta ti velis?” Risto se prenu i posto nije znao o cemu se radi, odgovori jednostavno: “Sta i ti Hadzibeg” i nastavi spavati.
Kada bi Hadzibegu biljeznik ili neki sluzbenik donosio na potpis neki akt, on bi prvo upitao sta je to? Kad bi mu rekli da je akt, on bi zatrazio da mu to procita. Onda bi rekao da se akt ostavi kod njega, a da mu zovne nekog drugog cinovnika. Kad bi ovaj dosao, trazio je da i on to procita kako bi se uvjerio je li sadrzaj isti. Ako jeste on bi se potpisao arebicom jer je bio nepismen. Tako mu nikad niko od cinovnika nije ni pokusao podvaliti da nesto potpise sto njemu ne odgovara. On to nije radio uvijek, nego povremeno. Nekada je to cinio i po dva puta na dan, a nekada i u 15 dana jednom, tako da cinovnici nisu znali kada ce to nacelnik provjeravati.
Koliko je Hadzibeg bio popularan i cijenjen u narodu neka posluzi prica starijih ljudi koji su ga poznavali. Kazu, kada bi Hadzibeg petkom krenuo u dzamiju na dzumu, izasli bi trgovci, zanatlije i drugi gradjani ispred radnji da mu se poklone kada naidje. To nije bilo iz nekog straha, nego jednostavno iz postovanja prema njemu.
Kada je stvorena Kraljevina Jugoslavija, obrazovani su i srezovi, pa tako i Srez Rogatica. Sreskog nacelnika je postavljao dekretom ban Drinske banovine i uvijek je to bio neki stranac, odnosno nije bio porijeklom iz ovih krajeva. Kada je dosao taj prvi sreski nacelnik u Rogaticu da bi se upoznao sa nacelnikom Opstine, on pozva posluzitelja Adila i rece mu:” Adile, otidji kod nacelnika Opstine i reci mu da dodje kod mene”.
Kad je Adil dosao kod Hadzibega, on ga upita: “Hajrulah (kojim dobrom) Adile”, a kad mu rece sta je rekao sreski nacelnik, on rece Adilu: “Velis Adile tako rece sreski predstojnik. E, idi ti Adile i reci svom predstojniku da ako on mene treba, neka on dodje kod mene, a ako ja njega trebam ja cu otici kod njega “.
Ode Adil i sve po redu tako isprica sreskom nacelniku. Na to ce sreski nacelnik reci Adilu: “Posto sam ja sreski nacelnik, onda on treba da dodje na moj poziv. ” Adil ponovo ode kod Hadzibega i rece mu sta je rekao sreski nacelnik. Hadzibeg upita Adila je li on dobro rekao sreskom predstojniku sta mu je on porucio, a kad ovaj to potvrdi, on ga ponovo uputi sreskom nacelniku da mu to jos jednom ponovi. Kada Adil dodje sreskom nacelniku i prenese mu sta je porucio Hadzibeg, on, onako ljutit, obuce uniformu i ode do nacelnika Opstine. Cim otvori vrata, Hadzibeg, onako onizak, skoci iza stolice i povika:
“Dobro mi dosao sreski predstojnice. Sjedi. Jesi li za kahvu, duhan ili pice? “Sreski nacelnik onako ljutit rece, da je on sreski nacelnik i da je trebao na njegov poziv doci. Hadzibeg isprica sreskom predstojniku sta je on rekao Adilu, pa ako je Adil to njemu prenio, onda je ispravno postupio. Sreski nacelnik rece da on nije duzan ici na noge nacelniku Opstine. Na to ce njemu reci Hadzibeg: “Sreski predstojnice, kini mi se iz Rogatice za 48 sati.“
Potom je nazvao bana Drinske banovine i zatrazio da pomenutog sreskog nacelnika makne iz Rogatice. Kada se ban raspitao kakva je licnost nacelnik Opstine, odmah je premjestio sreskog nacelnika, ali samo u neki drugi srez na istu duznost.