Subota: 11 April 2009 godine
Aprilsko jutarnje sunce obasjalo je selo Brcigovo i sehidsko mezarje. Mezarje koje stoji i svjedoci o zrtvama i agresiji na BiH. Bijeli nisani nasih sehida dominiraju iznad sela i opominju da se nikad ne zaboravi.
Majka Minka i kcerka Edina podignutih ruku uce Fatihu svim sehidima i svom sinu i bratu Dini Kahvedzicu. Suze majke i sestre rose lica.
Proucile Fatihu i prihvatile se posla da uljepsaju njihove mezare. Sestra Edina okopava cvijece na bratovom mezaru, polahko kao da miluje lice svoga brata. Majka Minka gleda njegov nisan kao da razgovara sa sinom jedincom, kao da prima poruku od sina jedinoga. Ne moze insan da bude ravnodusan, suza sama ide. Ali ponosna majka sehida, stoji cvrsto i gordo, svjesna svoje zrtve, svoje ljubavi prema sinu jedinome i neda se pokolebati. Ona je sinonim svih sehidskih majki. Sehidska majka Minka Kahvedzic.
Redovno dolazi sa kcerkom Edinom i njeguje sve sehidske mezare sa istim osjecajem kao da su svi njeni sinovi. Ogromna je snaga i energija koja zraci iz te majke. Dala je mnogo za BiH, dala je sina jedinca, muza Mehmedaliju i brata Fajku. Za tijelima muza i brata jos uvijek traga. I nije ih jos nasla kao i mnogi drugi koji traze svoje nestale. Kako malo traze ti ljudi a ne mogu ni to da dobiju. Samo da se pronadju ukopaju nestali i da im se ima gdje Fatiha prouciti.
Ima boli i ljutnje u ovoj majki ali s pravom. Boli sehidsku majku odnos prema onim ciji najmiliji polozise zivote za nasu BiH. Boli odnos zvanicnih ljudi prema majkama sehida, prema porodicama koje ostadose iza njih. Ne trazi ova ponosna i prkosna majka previse, samo malo postovanja prema njima.
Zar je to previse?
