– Ti ces Dziko ovom pilom za metal uciti kako se pila zeljeznicka sina.Ti Soso turpijaj ovaj metal i uravnjaj ga u liniju-u pravu ravan, a ti Guso idi za “tokarski stroj”. Posto je vecini dao “zabavu” sa ostatkom ode do Guse i glanc novog “tokarskog stroja”. Pocesmo uciti nauku. E, pa sretno nam bilo. Za sahat dobih pogoleme zulje na dlanu. I jednom i drugom. Pogledam , krisom, dokle je Stajls, Alija Dziko doguro. Kipti znoj sa njega i kako vidje da gledam pokaza mi pilu , samo nakratko i nastavi dalje guslati po onoj sini. A nije ni mako. Ama ni zehre nije otpilo. Skontah . (isjecak iz teksta)
Kod majstora Muhameda Oprašića
E, pa godina je 1966. Mjesec, ako sta nisam pobrko, bi bio oktobar, a dan pazarni. Ama satima trazih Belegiju i nadjoh ga. Prva glava uz srednji stub -lijevo. Eh koji je sejtan bio, a sa Alijom Hecom kad bi bio,a bio je stalno-idan inoc , …ma bolje da ne kazujem kakav je tad bio.
Nego, hocu da ispricam jednu zbilju s prvijeh dana prve generacije ucenika Skole sa prakticnom obukom. U toj, prvoj generaciji je bilo vise generacija. Ramiz “Saxi” 47 godiste. Meho Lahki, Belegija, Alija Muhic, Alija Dziko, Tomo iz Mesica itd. itd. rodjeni 49, Salim “Kule”, Miso Mrakic , ….50-to, pa onda “Skutor”, Guso/i on golem sejtan /, Bakir Spahic-Badza…51., a Suka Brane te Kikic 52. Mladji iza ovijeh bijahu dogodine 2. generacija,a i u toj su se ko “mladi” poneki prosvercovali. Eto npr. Sajka Hodzic rodjen 1950. godine u Pohridu i izraste od tokara do jednog od ,od svih ugostitelja, najsposobnijih “majstora”za “ukrasti” na cehu. Doduse, kasnije,za koji dan znao bi od tog “viska”: – Hajmo po jenu, kuca casti!
Helem, da se timvra na onu zbilju. Prvi dan skole. Od 8 sati ujutro do 1 sahat popodne Teorija. Majka ucionica. Nakon dva sahata “rucka” pocni bi praksa. Od 3 do 9 uvece. Vele nam ucitelji i prvi nam direktor/nebi dugo,koji mjesec /Amir Praso da je moralo biti tako jer smo kasno posli u nauku, a ne ko ostali “normalni” skolci u prvoj hefti septemra, odmah iza Trka. E, te prve “prakse” cu se za navijek sjecati. A da toliko more stati u taj prvi dan ne bi vjerovo.
Tacno u tri, nakon sto je Dis predstavio majstora Muhameda Oprasica i pozelio nam sretan rad i uz samo njemu karakteristican osmijeh klimno glavom umjesto dovidjenja, majstor Paja, kako smo ga kasnije prozvali zbog njegova specificna hoda,podijeli radne zadatke.
– Ti ces Dziko ovom pilom za metal uciti kako se pila zeljeznicka sina.Ti Soso turpijaj ovaj metal i uravnjaj ga u liniju-u pravu ravan, a ti Guso idi za “tokarski stroj”. Posto je vecini dao “zabavu” sa ostatkom ode do Guse i glanc novog “tokarskog stroja”. Pocesmo uciti nauku. E, pa sretno nam bilo.
Za sahat dobih pogoleme zulje na dlanu. I jednom i drugom. Pogledam , krisom, dokle je Stajls, Alija Dziko doguro. Kipti znoj sa njega i kako vidje da gledam pokaza mi pilu , samo nakratko i nastavi dalje guslati po onoj sini. A nije ni mako. Ama ni zehre nije otpilo. Skontah . Pila Stajls onom pilom ,a ona posve krezuba. Ravna ko dlan, usjajila se i ugrijala od one sine. Usput mi klimnu, ko veli i tvoja turpija je gologlava. Prijonuh opet po “gruboj” turpiji osluskujuci radne zvuke drugih naucnika. Bakir, Lahki, Zeljko i Skutor bijahu u benzinu prali nake sarafe. Cujem kako majstor objasnjava dijelove strja ,funkcije i dje se pali, a dje se gasi. Svak se zabavio o svom poslu. Cijuce radiona, usi para. I stroj radi. Benzin i nafta u nosu. Tukne na znoj. Tridesetak nas je na prvoj obuci i svak nesta uprazno jal trlja jal pila jal sijece tupijem makazama nesta tvrdo.A majstor Paja obidje i kudi: -Nije dobro! Ne drzis pravilno alatku! Ne savijaj se na radnom mjestu! Trebace ti kicma za pare zaradjivati! Ne lupaj po mengelama,vec po komadu!
U neka doba zaora nesta u masini. Pogledasmo svi za tim neobicnim zvucnim udarima. Vidjoh, skoci Paja ,odgurnu Gusu za masinom ustranu te pritisce nogom u naku polugu. Usuti se sva radiona. Naucnici postasmo kipovi. Svak sa svojom alatkom. Ko bronzani Mestrovicevi svjedoci vremena. – Idi Heco zovi direktora! Leti!-pvika majstor ,a i sam izlece za nim. Pogledasmo u Gusu. Preblijedio ko krpa. Nako mrsavan i poguren doso jos manji i zgureniji.U tihni cas stvorise se i Heco i Paja i dis Amir za nasom novom masinom. Iskolacenih ociju, masuci rukama prema Saidu i piskutavim , od huje, glasom zavika Dis na Gusu: – Sestohiljada je kostala. Ti, mazlume jedan, nov si nam stroj upropastio. Caca ti je nece moci do kraja zivota otplatiti. Da je sto puta direktor i da ima sto puta direktorsku placu. Ti,neznalico i seprtljo,izbijas hljeb iz ruku i sebi i ovima drugima sto vrijedno uce i rade…..Sutra rano da si doso sa cacom u kancelariju, a ti, majstor-Muhamede, ovu nesrecu od djeteta prbaci u bravare i – okrenuvsi se Gusi -da nisi vise nikad ni prismrdio ovim skupim strojevima!
Nakon sto je kasnije za svakog od nas naso pokoju kritiku pridje Bakiru:
– A sto si ti tako crven u licu!
Bakir suti i oborio glavu predase. Upita ga jos jednom – dvas , pa posto ne dobi odgovora upita Mehu Lahkog. Ovaj oborene glave od straha i od golema direktora ko iz rukava:
– Druze direktore, mi evo peremo ove sarafe, a on malo-malo potegne iz ove flese. Evo – pokazujuci haman praznu flasu, dvolitrenjak – vise od frtalja je popio. Kladio se sa ostalima da ce popiti po litra benzina. Haman je dobio opkladu.
Okrenu se nas direktor okosebe, odmahnu rukama oko glave i uputi se vratima.
Majstor zavika: Ko pusi napolje, a ko ne pusi i on napolje! Pauza pola sata.