Stari nazivi koji su i do danasnjih dana ostali u upotrebi nam skrecu paznju da se malo njima pozabavimo. Vrlo se cesto iza tih starih naziva kriju cinjenice koje su veoma bitne u historiji jednog grada. Ja sam vec spominjao u svojim pisanjima hamame , tekiju, Mejtas pa evo nece biti na odmet da se nesto napise i o musali.
Cinjenica jeste da je ovaj naziv bio u upotrebi, pogotovu kod starijeg stanovnistva u Rogatici, a i danas se spominje pri cemu svako ima nekakvu svoju predstavu o tome. Musala je imala lokaciju bas u dijelu naselja Tekije, smjestenu pored rijeke Rakitnice. Da bi uopste govorili o musali potrebno je kazati sta ona u stvari predstavlja i koja joj je namjena bila.
Musalla predstavlja prostrano mjesto opasano zidom sa mihrabom (niša u zidu u džamiji koja je usmjerena u pravcu Kible), gdje postoji i uzdignuto mjesto za hatib gdje se održava poseban salat (molitva). Obično se radi o bajram namazu ili namazu za kišu. Musalla predstavlja jedan od 4 osnovna tipa prostora za obavljanje namaza u islamu.
Nekada su musalle stavljane pod krov i na njihovom mjestu su kasnije izgrađivane džamije koje su nazivane musalla džamijama (primjer Musala Banja Luka). Poseban tip musalle služio je i kao mjesto za sastajanje i razgovore učenih ljudi zbog čega su prozvane – musalle medrese. Česte su bile musalle izletišta (namazgah mesiresi), dok se kao poseban tip javljaju musalle – groblja (musalla mezarligi) . Musalla je morala biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Morala se odlikovati svojim prirodnim položajem.
Biljni elementi zastupljeni u okviru musale obuhvatali su: travnjak na kojem su geometrijski pravilno postavljena stabla platana, lipe, topole, žalosne vrbe, smreke, čempresa i lovorike i sl. koja su osiguravala hladovinu neophodnu za molitvu na otvorenom.
Skoro u svim gradovima BiH su postojale musale a medju poznatijim spadaju one u Sanskom Mostu, Banja Luci pored Vrbasa, Mostaru pored Hadzi-Alijine dzamije u Sarajevu pored Ali-Pasine dzamije …
Sve ovo gore navedeno nam govori da je rogaticka musala ispunjavala sve uslove da bi nosila to ime.
Bila je smjestena na atraktivnom mjestu uz samu rijeku Rakitnicu. Visoka stabla , topole, su tom mjestu pravile hladovinu a hladnjaci i sadrvani koji su bili izgradjeni uz samu obalu rijeke su bila ugodna mjesta za obavljanje molitvi. Ostaci tih hladnjaka su dobacili i do nasih vremena, tako da ih mi stariji jako dobro pamtimo jer su nam sluzili za igru i zavbavu. Musale su uglavnom gradjene u blizini dzamija pa je onda polozaj rogaticke musale bio vezan za tekijsku dzamiju. Takodjer tekijsko groblje, koje se nalazilo na sadasnjoj lokaciji osnovne skole, je bilo uz samu musalu a i uz dzamiju. O nasoj musali nema skoro nikakvih zapisa osim sto je ostala kao naziv u narodu ali sve govori da je ona postojala bas u ovakvom obliku, specificnom za sve musale u BiH.
Nigdje se ne spominje ni njeno finansiranje pa se moze zakljuciti da je ona odrzavana i finansirana vakufnamama koje su bile predvidjene za tekijsku dzamiju. Na osnovu toga se moze zakljuciti da je rogaticka musala bila sastavni dio tekijske dzamije i njenog mezarja.
Vrlo interesantno je to kako su musale u BiH nestajale a te lokacije su kasnije samo nazivom podsjecale da je tu ipak bilo nesto drugo. Obzirom da su to bile najatraktivnije lokacije u gradu, za vrijeme Austro-ugarske vladavine su tu gradjeni parkovi, zabavista a vrlo cesto i institucije kao sto su zgrade vlada. Slikovit primjer je zgrada Predsjednistva u Sarajevu koja je izgradjeni na musali pored Ali-Pasine dzamije i mezarja uz dzamiju.
Na lokaciji rogaticke musale je izgradjen djeciji park sa ljuljaskama, klackalicama i malim bazenom koji je sluzio vise za igranje lopte nego za kupanje. Tako su nestajali materijalni dokazi koji bi potvrdjivali historiju tih lokacija. Kada pogledate danas lokaciju rogaticke musale, nista ne govori da je ona tu nekad bila. Nema dzamije, nema mezarja a niti musale. Ostao je naziv u narodu i ako se ne zapise otici ce sa starijim generacijama nepovratno u zaborav.
Lokacija rogaticke musale
