Zahvaljujući našem članu Amiru Bogiloviću saznadoh gdje se nalazi Bahra, majka mog rahmetli jarana Ede Bogilovića. Stojimo pred ulazom u stan i otvara nam vrata majka Bahra a oči joj pune suza, plače. Drago joj što smo došli da ih obiđemo a i kako neće kad smo ja i Edo rahmetli bili jarani. Nas dvojica i još Fudo Bradarac sa nama ko tri brata rođena…
Kod majke i nene mog a.r. jarana Ede
Zahvaljujuci nasem clanu Amiru Bogilovicu saznadoh gdje se nalazi Bahra, majka mog rahmetli jarana Ede Bogilovica a Amir mi ujedno dade i njen broj mobitela. Nazvah je jedno jutro i cim rekoh ko sam poce da place. Govori mi kroz suze da je u gostima a ja velim da cu nazvati opet jer hocu da dodjem da ih obidjem, nju i nenu.
Uvece oko sedam sati istog dana vracamo se ja i moja Esma iz Ahatovica. Svratismo u prodavnicu u Ahatovicima da se poselamimo sa nasom sugradjankom Havom. Culi smo da je tu a ona je amidzicna od brace Dzebo, Uzeira i Dzevada pa me interesuje da saznam gdje su njih dvojica. Uzeir, moj skolski, je u Gorazdu a Dzevad tu u Sarajevu.
Odjednom mi zazvoni mobitel i sa druge strane cujem glas majke Bahre. Dosla, veli mi, kuci pa ako smo gdje u blizini da navratimo. Prenosim poziv mojoj Esmi a ona veli da idemo odmah. Eto nas govorim za pola sahata. Poselamimo se sa Havom i krenemo put Sarajeva, Bascarsije. Stigosmo u Logavinu ulicu i nadjosmo zgradu. Ubrzo stojimo pred ulazom u stan i otvara nam vrata majka Bahra a oci joj pune suza, place. Drago joj sto smo dosli da ih obidjemo a i kako nece kad smo ja i Edo rahmetli bili jarani. Nas dvojica i jos Fudo Bradarac sa nama ko tri brata rodjena…
Majka Bahra place i spominje mi kako sam joj ja jednom u ratu, kad je bila u prognanstvu kod Visokog, poslo kesu sa kahvom i ostalim ponudama. Zaboravila, pa joj kazem da ja to nisam poslo nego sam licno donio sa nasim Fudom kad smo dolazili da je obidjemo. Prica mi kako njena kcerka Dina jos uvijek cuva dzepni sat od rahmetli brata Ede i da zna da sam mu ga ja birvaktile poklonio.
Dina je udata, zive u Vogosci i imaju dva sina. Onaj jedan kad god vidi nanu Bahru da place govori joj: ”Ne placi bona nano, ako ti je dragi Allah uzeo dajdju Edu dao ti je bona nas dvojicu, mene i mog brata”.
Utome u sobu ulazi stara nena, klanjala. Prava starica povijenih ledja i ima preko devedeset godina. Majka Bahra joj objasnjava ko sam i ona zna, sjeca se da smo se ja i Edo jaranili a sjeca se i mojih roditelja. Vice da nas dragi Allah nagradi kad smo dosli da ih obidjemo. Nena je u stvari majka od rahmetli Sulejmena, Edinog oca. Rahmetli Sulejmena su odveli cetnici i ni za mezar mu se ne zna a rahmetli Edo je poginuo kao borac.
Majka Bahra je u protekloj agresiji na Bosnu pored muza Sulejmena i sina Ede izgubila i svoju majku. Ubili je cetnici u Borickom selu Zimici gdje je zivila. Izgubila je majka Bahra jos vise clanova blize famelije u protekloj agresiji. Dok smo mi dolazili majka Bahra je napravila zeljanicu od zare pa smo i vecerali.
Sad kad znamo gdje zive i da su fakticki na Bascarsiji navraticemo cesce da ih obidjemo, kad god nam se ukaze prilika.
A o mom jaranu rahmetli Edi cu napisati jednu pricu ako Bog da…