Bio sam par dana u pohodu na brda bosanska, a svaki put se drzim dolina i rijeka.Ili su mi brda porasla ili noge otezale, jer zbilja , voda me drzi. Nekoliko dana a svako jutro na kahvu u carsiju. Fol odemo nekim poslom,a ono kahva , i susreti sa Rogaticanima.
Moram se izviniti svima , ali do Roge nisam stigao.Pa se sjetim one price , onog jarana iz Sarajeva , u sred Amerike., i dobre mu misli kad veli_Sarajevo je tamo gdje nabasas na raju iz njega.
Tako da kahvenisanje sa Vukasom-Vuletom i Pajom-bratom Ninetovim , ocejfismo na terasi kafane kod starog mosta u Gorazdu. Drina plava da takog plavetnila nigde nejma, i jos ledena od snjezina ,narod hodi preko mostova , a nova dzamija na desnoj obali pokazuje i drugu munaru.
Imali krize ovdje- pitam kahvedzije, a Vule veli -nek ovako potraje pa cemo izdrzati.
Ne bojte se, pretresli smo sve price, od fudbala do Sjemeca , od mira do rata i od rata do danas.
Hasib prica o Ninetu, o svom jaranu Hamdi moleru i kako su sjedili kod Kape.A Vukas-Serbo samo o fudbalu i Rogatici i svojoj kuci, jes porusena i pola prodata , ali ostalo ceka .
Uglavnom su tu u Gorazdu, provode mirno svoje penzionerske dane, vesele se svakom susretu sa starim pozanicima.
Serbo nekad skokne do Sarajeva da obidje djecu i rodbinu , i mezar svog sina . Jesu im godine 73 i 76, jesu svasta predeverali, ali dok pricate s njima , osjecate njihov mir, njihovu predanost i realnost. Svakako smo nazivali te price uz kahvu, te docekusa, te razgovorusa, i razgalusa /a meni pade naum da bi ovakve kahve mogli nazvati – smirusa.Poslije ovakvog kahvenisanja, covjek kamo god da krene , osjeti neki mir, neku posebnu smirenost, i najednom ima snage ima volje, posmatra svijet i kao da ljepse vidi.
Na kraju vele- selam raji i nek navrate , neko je uvijek do podne ovdje na kahvi.
