Jucer smo imali drage goste u posjeti a i lijepim povodom. Razgovaralo se o svemu pa i o tome da ubuduce ne treba cekati na povode nego jednostavno i spontano nastaviti druzenja u svakoj prilici.
Vrijeme nam je tako brzo proslo u razgovoru da skoro nismo ni primijetili. Naravno u prici je kao i uvijek glavna tema bila Rogatica i nasa stranica rogatica.com. Vracali smo se nasim sjecanjima u proslost i prisjecali lijepih trenutaka provedenih u Rogatici. Kada se sastanu tri generacije onda obicno pocinje prica o tome koja je generacija najbolje prosla i prozivila zivot prije ovog dzehenema koji nas zadesi.
Jednoglasno smo ipak dosli do zakljucka da je ova najstarija generacija imala najvise od zivota i da su najljepse godine zivota proveli u mirnim vremenima bez turbulencija. Upravo ta najstarija generacija je bila i u manjini pa nije ni imala sansi da se usprotivi ovoj konstataciji. Nasa Husna Ajanovic se naravno slozila sa nama i pricala o tim vremenima kojih se mi sjecamo iz naseg ranog djetinjstva.
Ovi najmladji provedose lijepo svoje djetinjstvo u Rogatici a najljepse i najzrelije godine zivota provode u inostranstvu. Pa ipak smo konstatovali da je najvaznije zdravlje i da se iz svega toga izvukla ziva glava.
O nasoj stranici smo ponajvise razgovarali. Tu padose i ideje o nasem buducem radu, buducim tekstovima o Rogaticanima kojih vise nema a svojim zivotima obiljezise jedan poduzi period nase Rogatice.
Kao i uvijek duhom nemirni Twin dade ideju da se pokusa sa nasim zajednickim internet-proveiderom “Alice” stupiti u kontakt i traziti pomoc za nasu Enu. Posto smo njihove musterije saznao je Seki da ima sansi da i oni sta doniraju. Sabina odmah reaguje i telefonira sa svojim radnim kolegom Karstenom a ovaj odmah pise zahtjev. Vrlo brzo slusamo svi zajedno Karstena kako nam cita vec sastavljeni zahtjev i trazi odobrenje da ga posalje. Naravno vrlo brzo ga je dobio i to tako ide kod nasih clanova. Brzo, ekspeditivno i efikasno.
Nekoliko puta smo kroz razgovor pominjali da smo ponosni sto smo clanovi ove stranice koja iz dana u dan poprima nesto bez cega mi vise ne bi mogli.
Naravno, bilo je prijedloge da se pokusa napraviti susret Rogaticana i u sirem sastavu. Izabrati mjesto, neku sredinu gdje bi bili u mogucnosti doci nasi ljudi iz Engleske, Francuske Danske , Njemacke, Holandije …Vjerovatno ovakve ideje nisu daleko od realizacije. Potrebno je samo malo vise volje i htijenja.
Eto mi smo se svi toliko raspricali da smo skoro i zaboravili na onog zbog koga je ovaj skup i realizovan. A Faris, kao da ga se sve to ne tice, provede vrijeme spavajuci, ostavljajuci starijima da razbijaju glavu o problemima koji njega zasad bas i ne interesuju.
A evo i par slika sa naseg druzenja:
