Mi Rogatičani ( Almasa, Neska; Jasna, Haris, Nerma, Samija, Adi, Mustafa, Abdulah, Muamer, naš Ibro Karčić je bio voditelj programa a gošća iz BiH bila je Esma Palić ) smo se odazvali ovom skupu iako je Esbjerg udaljen od naših gradova od 130 – 150 km. Došli smo da svojim prisustvom odamo počast svim nevino ubijenim Bošnjacima Srebrenice i cijele BiH. Pdgledajte dio atmosfere i pročitajte dio izlaganja naše Esme Palić.
Manifestacija „Sjećanje na Srebrenicu“
07.06.2009 Esbjerg
Manifestacija „Sjećanje na Srebrenicu“ se ove godine među bh. građanima u Kraljevini Danskoj održala u Esbjergu. Organizator manifestacije je kao i predhodne dvije godine IZBD, a domaćin manifestacije je ove godine džemat Esbjerg. Više od hiljadu prisutnih dostojanstveno su pratili govore gostiju iz BiH, ambasadora BiH u Danskoj, člana danskog Parlamenta, Glavnog imama IZBD, gradonačelnika Esbjerg komume. Manifestaciji su prisustvovali i predstavnici Mili Goruša iz Hamburga te prestavnici DMU (Dansk Muslimsk Union). Od ove godine se rezolucijom Europskog Parlamenta 11. juli u svim zemljama EU i zvanično obilježava kao „Dan sjećanja na genocid u Srebrenici“.
Organizatori su se potrudili da iz BiH, Danske i Srbije dovedu eminentne goste koji su kopetentni da govore o navedenoj temi. Tako su iz BiH došli Amor Mašović, načelnik Srebrenice Osman Suljić, Esma Palić – žena heroj, Hajra Ćatić predsjednica Udruženja građana “Žene Srebrenice”. Iz Srbije se na skupu obratola predsjednica Fonda za humanitarno pravo koji se bavi pitanjima ratnih zločina Nataša Kandić. Iz Danske skupu su se obratili Ambasador BiH NJ.E. Muhamed Hajdarević Johnny Søtrup gradonačelnik Esbjerg komune, Kim Mortensen član danskog Parlamenta, predstavnik DMU i Glavni imam IZBD Nermin Babić.
Abdulah
Jasna (Kemal) Muamer, Haris, Adi
Samija, Almasa, Neska, Nerma
Esma Palić je u svom govoru probala prisutnima približiti sve te strahote koje su se desile jula 1995 u Žepi. „Svjestan stravičnog zločina koji se dogodio u Srebrenici, moj suprug Avdo Palić, komandant odbrane u Žepi, zajedno sa svojim saradnicima i saborcima organizuje odbranu teritorije s ciljem da stvori vremenski prostor u kome bi vlasti u Sarajevu i međunarodna zajednica shvatili šta se dogodilo narodu Srebrenice, te da ista sudbina čeka narod Žepe ako mu se hitno ne pruži pripadajuća pomoć i zaštita. Trinaest dana borci žepske brigade sa puškom su branili teritoriju Žepe pred moćnom tehnikom s kojom je napadalo šest ozloglašenih Mladićevih brigada, i svakodnevno upućivali pozive za pomoć. Stanovništvo je bilo prisiljeno napustiti oštećene ili porušene domove i skloniti se u brda, gdje su u velikim zbjegovima čekali sudbonosni trenutak – smrt ili pomoć.
Esma Palic
Ali, pomoći niotkuda. Mladić ne prestaje slati zahtjeve za predaju i napuštanje teritorije. Kako je vrijeme odmicalo, obruč Mladićevih snaga se sve više stezao. Konačno smo morali prihvatiti gorku spoznaju da opstanka u Žepi više nema i da moramo prihvatiti ultimatum da napustimo enklavu.
U prisustvu predstavnika UN-a 24. jula postignut je dogovor između predstavnika vlasti iz Žepe i Mladićevih izaslanika o deportaciji civila iz ove zaštićene zone UN-a. Isti dan kolone autobusa i kamiona, prepune izbezumljenog i izmučenog naroda krenule su iz Žepe.
26. jula, po naređenju Mladića, posljednji konvoj od 806 civila i 35 ranjenika je zarobljen, a uvjet za njihovo puštanje je dolazak komandanta Avde Palića na pregovore o predaji vojske. Avdo odbija postavljeni uvjet. Zbog nastalih problema glavnokomandujući snaga UN-a u BiH, gospodin Rupert Smith, najavljuje hitan dolazak u Žepu gdje bi se riješila situacija zarobljenih civila i vojnika.
27. jula Avdo odlazi na zakazani sastanak u bazu UN-a u Žepi, očekujući tamo najavljenog gospodina Smitha i Mladićeve izaslanike. Ali, umjesto njih u bazu su ušli naoružani srpski vojnici koji ga pred očima vojnika i posmatrača UN-a, po naredbi Mladića, na vrlo grub način kindapuju i odvode u pravcu Bokšanice, mjesta odakle je Mladić upravljao operacijama oko Žepe.
Od tada za mene ali i za mnoge porodice koje imaju „nestale“ traje emotivno-psihološki rat, rat koj, četrnaest godina poslije potpisanog mira, još uvijek traje. Žrtve imaju jasan osjećaj da su izdane i da se sa njima još uvije postupa na način koji je daleko od ljudskog dostojanstva i neprikosnovenih ljudskih prava, ali i snažnu potrebu da spoznaju istunu.
A istina ima svoj put. Nepotpuna, ali jasna došla je u riječima gospodina Ričarda Holbruka kada je na desetu godišnjicu genocida u Srebrenici kazao da je imao instrukcije da enklave u Istočnoj Bosni preda u ruke Srbima, pa iako mu je bilo teško, morao je to učiniti. Ono čega smo bili duboko svjesni, konačno je izgovoreno.
Voditelj programa Ibro Karčić
Slušajući ove riječi u meni se pokrenulo more emocija, ali sam na kraju pomislila: Hvala Vam gospodine Hilbruk, hvala Vam što ste smogli snage da progovorite istinu, ma koliko ona boljela. Nadam se da će i drugi shvatiti značaj Vaše iskrenosti. Jer, jedino što žrtve trebaju i što im se mora pružiti jeste istina i pravda.
Procitajte cijeli izvjestaj na forumu:
Ratna svjedocenja
Da se ne zaboravi – Datumi / godisnjice
Iz danasnjeg AVAZA
