Prof. dr. sc. Rasima Hurema pobliže sam upoznao na jednoj od godišnjih skupština Bošnačke nacionalne zajednice Hrvatske za Karlovačku županiju. Prišao mi je, predstavio se i u kratkom razgovoru ustanovili smo da je bio poznanik i prijatelj moje obitelji od djeda, oca, strica s kojim je pohađao školu kao i moje rodbine u Sarajevu. Naime, naše obje obitelji su porijeklom i korijenima iz malog, živopisnog istočnobosanskog gradića Rogatice. Gradića koji je u prošlosti prošao teška razdoblja da bi na koncu završio pod srpskim krstom u Republici srpskoj.
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba
RASIM HUREM – IN MEMORIAM
Prof.dr.sc. RASIM HUREM – Kratka biografija
Rođen 15. decembra 1927. Godine u Rogatici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu a srednje obrazovanje stekao u Mostaru. Studije završio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 1970. godine doktorirao.
U Institutu za historiju u Sarajevu radio od 1959. do 1991. godine gdje je uznapredovao od asistenta do naučnog savjetnika. Bavio se je savremenom historijom ograničivši istraživački rad na područje Bosne i Hercegovine. Neke rezultate rada izložio na nekoliko naučnih skupova u Bosni i Hercegovini i drugim državama.
Usavršavao se na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1964. godine i u Institutu Poljske akademije nauka u Varšavi 1966. godine. Kao stipendista UNESCO specijalizirao je savremenu historiju istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Beču kod Prof. dr. sc. Richarda Pleschka 1974 – 1975. godine.
Tokom osamdeseti godina rukovodio je naučnim projektom „Zatvori i logori u Bosni i Hercegovini 1941. – 1945“, koji je bio u programu Instituta za historiju u Sarajevu. Od 1985. godine radio je na projektu „Bosna i Hercegovina 1941. – 1945“.
Umirovljen je 1991. godine ali od 1. novembra 1992. do 15. juna 1996. godine radio je za Ministarstvo odbrane Republike Bosne i Hercegovine.
Krajem 1996. godine, izabran je za redovnog profesora na Odsjeku historije i geografije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Od 1996. do 2006.g. živi u Karlovcu odakle je preselio u Zagreb 2007. godine, gdje je preminuo 09.06.2008.godine.
Iza sebe je ostavio nedovršenu historijsku knjigu o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, koja je na recenziji u Povijesnom institutu u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Rasima Hurema pobliže sam upoznao na jednoj od godišnjih skupština Bošnačke nacionalne zajednice Hrvatske za Karlovačku županiju. Prišao mi je, predstavio se i u kratkom razgovoru ustanovili smo da je bio poznanik i prijatelj moje obitelji od djeda, oca, strica s kojim je pohađao školu kao i moje rodbine u Sarajevu. Naime, naše obje obitelji su porijeklom i korijenima iz malog, živopisnog istočnobosanskog gradića Rogatice. Gradića koji je u prošlosti prošao teška razdoblja da bi na koncu završio pod srpskim krstom u Republici srpskoj. Kako Prof. Hurem jednom prigodom reče, još u Drugom svjetskom ratu za vrijeme četničkih pokolja u Istočnoj Bosni krajem 1941. i u 1942. godini uz Foču i druge gradove i sela, četnici su spalili Rogaticu, stanovnike pobili i prognali te je od otprilike 1450 kuća spaljeno oko 1400 bošnjačkih i židovskih a ostalo je samo pedesetak srpskih. Spaljene su i kuče njegovih roditelja i moga djeda. Danas imamo Rasimovu rodnu Rogaticu, nakon još jednog pokolja i progona Bošnjaka, sa sasvim drugim, neprepoznatljivim nacionalnim sastavom stanovništva. Ovo ga je vjerojatno životno opredijelilo za povijest Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, povijest Bosne i Hercegovine u kojoj se u dugom razdoblju postojanja kraljevine a zatim komunističke Jugoslavije, nije mogla niti smjela izreći istina o stradanjima Bosne i Bošnjaka, negiranju povijesti i identiteta i svega što je izvorno bosansko (i hercegovačko) i zatiranju povijesti i povijesnog kontinuiteta jedne države i njenih izvornih stanovnika – Bošnjaka. Mogu se nadati da će i zadnja knjiga Prof. Hurema uskoro biti objavljena, da će proći recenziju koja neće mijenjati povijesne istine i činjenice do kojih je došao tokom svoga dugogodišnjeg rada i koje je ondje napisao. U jednom našem razgovoru, rekao mi je da je u toj knjizi objavio i podatke o četničkim zlodjelima te da je došao i do brojke od četnika ubijenih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu te da se ta brojka kreće oko 78000 nedužnih žrtava.
Za vrijeme boravka u Karlovcu, Prof.dr.sc. Rasim Hurem bio je aktivan član Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. U tom kontekstu premda u odmaklim godinama, priključio se jednome od projekata Bošnjačke nacionalne zajednice za Karlovačku županiju vezanom za upoznavanje Bošnjaka s njihovim nacionalnim identitetom. Održao je par predavanja na tu temu u Karlovcu i u Sisku. Kroz naš zajednički rad nastala je i publikacija „O nacionalnoj svijesti Bošnjaka“. Želja je bila da se sadržaj ove publikacije usvoji u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske i zatim publicira. Na žalost, ovo do sada nije učinjeno pa koristim priliku da se isti objavi uz IN MEMORIAM Prof.dr.sc. Rasimu Huremu pod njegovim imenom.
Želim mu vječno sjećanje i spokojan vječni počinak, Allah mu Rahmetile.
mr. sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.