Odoh ja na svoje i kao da sam dobio krila, čini mi se Romaniju bi preletio samo da dočekam da ja i moja hanuma Bulka popijemo kahvu ispod lipe ispred naše kuće, a evo hvala Bogu i to sam dočekao”, kaže sav sretan Galib Kačević.
Povratnici na svom kućnom pragu nakon 14 godina
Pise: Hazim Čukle –
Konačno svom domu
Tokom proteklog rata brojni su se Bosanci i Hercegovci pomjerili sa svog kućnog praga, rodne grude i svojih ognjišta, a da do dan danas nisu ili nemaju uslove za svoj povratak. Tako je i 70 godišnji Galib Kačević sa porodicom napustio svoje imanje u selu Purtići kod Žepe u općini Rogatica.
Mjeseca jula 1995. godine izbjeglički put ga vodi do Fojnice. Galib je u selu Grabovik u MZ Ostružnica živio sa svojom suprugom Buklom koja je rodom iz Srebrenice i kćerkom Razijom sve do ovih dana koji su za njega kako kaže najsretniji na ovom dunajluku. Sreli smo ga ispred jedne trgovačke radnje pored kamiona sa njegovom natovarenom svom imovinom.
Tužna slika, sve što Galib i Bulka imaju od imovine stalo je u manji kamion. Galibu su općinske službe na čelu sa načelnikom Salkanom Merdžanićem donirali pakete prehrambenih i higijenskih artikala, a također obezbijedili i prevoz njegove imovine od Fojnice do njegovih rodnih Purtića. Zatekli smo Galiba i vozača kamiona Remziju Kurta kako utovaraju donirane pakete. Galib sretan mada mu je noga slomljena, sa štakom u ruci samo čeka da Remzija upali kamion i da krene svom kućnom pragu gdje je njegova djedovina.
Galib nam je kazao: “Nisam penzioner, nemam nikakvih primanja, ja i moja Bulka smo živjeli i živimo od pomoći koju nam poneko da. Kćerka nam se udala ovdje u Fojnici, tako se ja i moja Bulka vraćamo sami u Purtiće. Tamo su nam obnovili kuću i doveli struju. Nekad je selo imalo tridesetak kuća. Ja sam odlučio otići na svoje i tamo umrijeti. Nema rahatluka k’o kod svoje kuće. Nek budem jeo svaki drugi dan suha hljeba moje je meni najdraže. U Fojnici smo se hranili od humanitarne pomoći, pomagala mi je i Služba za opću upravu, društvene djelatnosti, civilnu zaštitu i zajedničke službe općine Fojnica.” “Odoh ja na svoje i kao da sam dobio krila, čini mi se Romaniju bi preletio samo da dočekam da ja i moja hanuma Bulka popijemo kahvu ispod lipe ispred naše kuće, a evo hvala Bogu i to sam dočekao”, kaže sav sretan Galib Kačević.
U navedenoj općinskoj službi su nam kazali, da su kad god je to bilo moguće pomagali Galiba i njegovu porodicu. Rekli su nam i to da je Galib bio skroman i zadovoljan šta god da smo mu uspjeli pomoći
–
Galib je u selu Grabovik u MZ Ostružnica živio sa svojom suprugom Buklom koja je rodom iz Srebrenice i kćerkom Razijom sve do ovih dana koji su za njega kako kaže najsretniji na ovom dunajluku..