“Zasto bas meni,zbog cega,sta sam kome kriva,zasto ja nemam struju kao i ostali oko mene?”, kroz plac govori povratnica Smajlovic Razija-Raska i nastavlja: “Vratila sam se 2002 godine na svoje i od tada nemam struje. Ne mogu se zaliti na ljude iz Elektrodistribucije iz Rogatice.Dolazili ljudi i htjeli da prikljuce struju,ali nedade nas Bosnjak, moj prvi komsija, objasni on kako bi mu se smanjio napon ako bi mene prikljucili. Moze mu se, bio je i on radnik nekad Elektrodistribucije, pa su beli i odatle neke povlastice. Cijelo vrijeme se pitam,kome sam sta zgrijesila, o koga sam se ogrijesila.Nemam nikoga ko bi mi pomogao,nemam svoje djece. Imam i ja dosta i godina.Davno je bila 1934 godina kad sam se rodila, kako znam za sebe uvijek sam u teretu i problemima.
Udadoh se, rodih dvoje djece covjek me ostavi, ode iz Rogatice, nikad se nije povratio niti pitao za tu djecu. Borila sam se za njih, odgojila i kad sam trebala da malo prozivim ostadoh bez djece. Sin Fadil a.r. pogide na Grepku 1992 godine i tretira se kao civilna zrtva rata, kcerka Adila a.r. umrla je prije 4 godine. Iza nje je ostalo troje djece mojih unucadi.Sta ces moj sinko i ta djeca se bore za svoje porodice, dodju kad mognu i obidju me, ne mogu im ja na muku stajati. Cio zivot sama, evo danas kad je vrijeme casnog Ramazana. Insan posti dug da oduzi, najteze mi je kad ustanem na Sehur, zapalim svijecu, ne vidi se, ziva se izudarah, pokazujuci modre ruke i noge. Nadam se da ce se naci neko ko,procita ove redove da mi pomogne.”
Tesko podnosim ove rijeci ove starice, gledam to umorno lice niz koje teku suze, i zbilja postavljam sam sebi sijaset pitanja na koje nemam odgovor, samo znam jedno da se nesto mora poduzeti da se ovoj starici pomogne.Gledam kako je uredila avliju, napravila stalu, drzi kravu. Mi povratnici cesto dodjemo kod nase Raske pa kupimo mlijeko, sir i kajmak.Progovorimo sa njom i malo i sa te strane pomognemo. Raska nema penziju nego zivi od pomoci koju dobiva za svog poginulog sina Fadila a.r. Ta pomoc je u visini 53 KM.
I pored svega sto joj se desava u zivotu,Raska se ne predaje.
“Tavrljacu jos dok me noge nose, boricu se kaze uplakana Razija.”
I pored takve situacije Raska nikoga ne ogovara, niti kome zeli zlo, u nadi da ce se i njoj neko obratiti da joj konkretno pomogne, da i u njen dom udje svjetlost pa da ko insan provede ostatak svog zivota, kao sav normalan svijet.
Razija selami sve nase Rogaticane i zeli im svako dobro, koristi ovu priliku da cestita Bajram svim Muslimanima i Muslimankama sirom dunjaluka.
Bajram Serif Mubarek Olsun
Smajlovic Razija Raska
