Rahmetli predsjednik je jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog doba, veliki je borac za opstojnost Bosne i Hercegovine i afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta Bio je borac za demokratiju, za ljudska prava i slobodu svakog čovjeka, najzaslužniji je za političko organiziranje Bošnjaka, kroz SDA, a njegovi mudri potezi su plijenili čak i one koji ga nisu voljeli. Mudro je vodio Bosnu i Hercegovinu u njenom najkritičnijem periodu u kojem je izvršena krvava oružana agresija na međunardno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.). U najtežim ternucima je upozoravao pripadnike Armije i MUP-a, da se ne svete i da čine zločine, za koje će jednoga dana svi koji ih budu činili morati položiti račun, pred nekim od međunarodnih sudova. Bio je skroman i jednostavan čovjek, koji je uvijek nalazio vremena da sasluša ljude i da im pruži adekvatnu pomoć. Važne odluke nikada nije donosio sam, uvijek se konsultirao s velikim brojem svojih saradnika. Dijelio je sudbinu svoga naroda i, što je veoma važno, uveo je moral u politiku, a to nije bilo nimalo lahko…
ŠEST GODINA OD SMRTI
RAHMETLI PREDSJEDNIKA ALIJE IZETBEGOVIĆA
Braćo i sestre, u islamu! Danas, 27. ševvala 1430. god. po H., 16. oktobra 2009. godine, hutbu sam naslovio sa Šest godina od smrti rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. U ponedjeljak 19. oktobra 2009. godine, navršava se punih šest godina od smrti rahmetli predsjednika, Alije Izetbegovića, vrhovnog komandanta, političara, filozofa, humaniste i uistinu velikog i dobrog čovjeka, koji je cijeli svoj život posvetio borbi za ljudska prava.
Allah, dželle še’nuhu, u 58. ajetu Sure En-Nisa’ naređuje vjernicima da budu pokorni Njemu, subhanehu ve te’ala, Njegovu Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i vođama:
Allah vam naređuje da odgovorne dužnosti, onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite! Uistinu je dobar Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.
Bošnjaci i drugi narodi u Bosni i Hercegovini su bili počašćeni time što su na čelu nezavisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine imali predsjednika Aliju Izetbegovića, koji je tu obavezu preuzeo u teškom historijskom trenutku.
Rahmetli predsjednik je jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog doba, veliki je borac za opstojnost Bosne i Hercegovine i afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta Bio je borac za demokratiju, za ljudska prava i slobodu svakog čovjeka, najzaslužniji je za političko organiziranje Bošnjaka, kroz SDA, a njegovi mudri potezi su plijenili čak i one koji ga nisu voljeli. Mudro je vodio Bosnu i Hercegovinu u njenom najkritičnijem periodu u kojem je izvršena krvava oružana agresija na međunardno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.). U najtežim ternucima je upozoravao pripadnike Armije i MUP-a, da se ne svete i da čine zločine, za koje će jednoga dana svi koji ih budu činili morati položiti račun, pred nekim od međunarodnih sudova. Bio je skroman i jednostavan čovjek, koji je uvijek nalazio vremena da sasluša ljude i da im pruži adekvatnu pomoć. Važne odluke nikada nije donosio sam, uvijek se konsultirao s velikim brojem svojih saradnika. Dijelio je sudbinu svoga naroda i, što je veoma važno, uveo je moral u politiku, a to nije bilo nimalo lahko…
Predsjenik Alija Izetbegovic rođen je 08. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bavio se humanitarnim radom: raščišćavao je ruševine sarajevskih džamija i skrivao Muslimane od četnika. Jedan je od osnivača organizacije Mladi Muslimani. Zbog pripadnosti Mladim Muslimanima, 1946. godine je osuđen na tri godine zatvora. Za vrijeme robije radio je na izgradnji zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista BiH u Sarajevu. Nakon izlaska iz zatvora, studirao je i diplomirao pravo i radio kao pravni savjetnik u građevinskom preduzeću “Bosna”. Drugi put je uhapšen 1983. godine i u poznatom “Sarajevskom procesu” kao prvooptuženi u grupi od 13 muslimanskih intelektualaca i osuđen je na 14 godina zatvora. U zatvoru ostaje nešto manje od šest godina. Oslobođen je krajem 1988. godine prilikom puštanja na slobodu političkih zatvorenika osuđenih za verbalni delikt. Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije, koja se ubrzo pretvorila u najjaču bh. političku stranku. Na Osnivačkoj skupštini SDA 25. maja 1990. godine postaje njen prvi predsjednik. Iste godine SDA pobjeđuje na prvim parlamentarnim izborima.
Krajem 1990. godine predsjednik Alija Izetbegović je izabran za predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na drugim viseštranačkim izborima 1996. godine SDA ponovo pobjeđuje, a predsjednik Izetbegović je izabran za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Objavio je veći broj publicističkih radova i studija, te knjige: Islam između Istoka i Zapada, Problemi islamskog preporoda i Islamska deklaracija. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Knjigu Moj bijeg u slobodu (Bilješke iz zatvora 1983.-1988.), objavio je 1999. godine, a 2001. godine knjigu Sjećanja (autobiografski zapisi). Izbor iz njegovih govora, članaka, i intervjua, nastalih između 1990. i 2002. godine, publiciran je u deset knjiga. Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada kralja Fejsala, Medalja Centra za demokratiju iz Washingtona, a najtiražniji i najuticajniji španski list madridski list El Mundo izabrao je Aliju Izetbegovića za ličnost 1995. godine u svijetu. Istanbulski Marmara univerzitet 1997. godine dodijelio mu je titulu počasnog doktora pravnih znanosti za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira, ali i kao uglednom pravniku. Na Forumu u Cran Montani 1998. godine dobitnik je prestižne nagrade za unapređenje ljudskih prava. Na 2. kongresu SDA, održanom 6. i 7. septembra 1997. godine Alija Izetbegović je tajnim glasanjem izabran, po drugi put, za predsjednika Stranke. S obzirom na predsjednikovu neopozivu odluku da se ne kandidira za predsjednika SDA, na zasjedanju 2. kongresa Stranke odrzanom 13. oktobra 2001. godine u Sarajevu predsjednik Alija Izetbegović je proglašen za počasnog predsjednika SDA Bosne i Hercegovine. Govorio je engleski i francuski jezik.
Rahmetli predsjednik Izetbegović je često ponavljao: “Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!” Također je kazao: “Bosna je komplicirana zemlja: tri religije, tri nacije i ostali. Nacionalizam je jak u sve tri nacije; dvije od njih imaju puno rasizma, šovinizma, separatizma; i mi bi sad trebali da napravimo državu od svega toga.” I kazao je: “Bosnom nikad nitko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.” I kazao je: “Znate kako ih je (Bošnjake muslimane) opisao Meša Selimović u romanu Derviš i smrt: Primaju nerad sa Istoka, ugodan život sa Zapada. (…) Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je šta se oko njih događa, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači. (…) a lako im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro. (…) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim. Tako govori Mešin Hasan s pjesničkim pretjerivanjem. A ja bih rekao da već 60 godina prilično poznam narod kojem pripadam. Mogu reći da ga znam i imam neku predstavu o njemu od 1940. godine pa naovamo. Upoznao sam ga u miru i ratu. To je dobar narod, narod u kvalitativnom usponu, ako se tako može reći, koji je izdržao mnogo i koji će preživjeti i ove najnovije nevolje. U svakom slučaju, kakav god da je, ja sam njegov dio.”
Richard Holbrook je kazao: “Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on, ali ponavljam, da nije bilo njega, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. To je i Milošević kazao u Daytonu. On je rekao da je Izetbegović pobjedio. Nakon višednevnih teških pregovora, Milošević je pristao da se Sarajevo preda Federaciji. Kazao je da je Izetbegović zaslužio Sarajevo, jer ga nikad nije napuštao. Krajišnik i Buha su pobješnjeli na to. Da je Izetbegović napustio Sarajevo, BiH ne bi opstala.”
Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je u najsudbonosnijoj etapi trajanja Bosne i Hercegovine stao na čelo naroda, kojem je prijetilo istrebljenje, a zemlji podjela i zatiranje svih tragova kulture. Stao je na čelo Bošnjaka, kada su bili: nacionalno i politički nezreli, neorganizirani, nenaoružani i sumnjičavi jedni prema drugima. U takvim okolnostima raspisati referendum i izboriti se za nezavisnost, bilo je pravo herojstvo, a sa golorukim narodom krenuti u obračun sa agresorima je bilo još teže… Ali rahmetli predsjednik je znao da nema izbora i da se od sebe mora pružiti koliko može, a ostalo je u ruci Allaha, subhanehu ve te’ala.
Želja rahmetli predsjednika je bila da bude ukopan pored svojih saboraca, u šehidluku Kovači i ta želja mu je ispunjena. Hrabri i mudri komandant je sada u društvu sa najboljim i najhrabrijim od nas – sa šehidima Bosne ponosne.
Na dan dženaze rahmetli predsjedniku Izetbegoviću, u srijedu, 22. oktobra 2003. godine kiša je neprekidno padala od utorka navečer i tokom cijele dženaze, kao i poslije nje, ali se niko nije žalio na kišu; naprotiv svako je želio da bude što bliži tabutu čovjeka koji je zadužio ne samo ovu već i buduće generacije.
Odimo na kabur ovog velikog čovjeka, kada god to budemo mogli! Povedimo sa sobom svoje ukućane, nazovimo njemu i šehidima Kovača selam i proučimo im dovu! Obiđimo i muzej Muzej Alija Izetbegović, koji je sastavni dio Kompleksa Memorijalnog centra Kovači! Neka se prenosi s koljena na koljeno istina o čovjeku koji nije ostavio ravnodušnim ni prijatelje, niti neprijatelje! Neka nam je čast što smo bili njegovi suvremenici i što smo imali predsjednika koji je bio bolji od svoga naroda!
Neka je Allahova, subhanehu ve te’ala, milost na ovog velikog čovjeka, a mi koji smo bili njegovi saradnici ne smijemo pogaziti principe na kojima je bila zasnovana njegova pravedna borba za nedjeljivu i multinacionalnu Bosnu i Hercegovinu!
Gospodaru, zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, nagradi najboljom nagradom našeg rahmetli predsjednika, pređi preko naših hrđavih djela, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 27. ševval 1430. po Hidžri Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 16. oktobar 2009. god. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلاَمُ عَلْيُكْم وَ رَحْمَةُ اللهِ!