Kada je u avgustu 2007.godine zasijala novim starim sjajem Šudžauddinova ili Čaršijska džamija, prvi obnovljeni islamski objekat u gradskom jezgru Rogatice, mnogi su kazali kako je nakon petnaest godina vraćen dio izgubljene duše ovog gradića čije se ime prvi put put pominje 1425. godine u dokumentima Dubrovačkog arhiva. Uz sve spoznaje značaja “vraćanja” vjerskog i kulturno-historijskog bisera na svoje mjesto, svečanim otvaranjem Čaršijske džamije odškrinuta su vrata povratka Bošnjaka u ovaj dio naše domovine. Obnova, koja je počela koncem 2005. godine, u isto vrijeme vratila je Bošnjacima pouzdanje i sigurnost, a svjetlost na sumornu rogatičku razglednicu.
Čaršijska džamija u Rogatici tri godine poslije
11 November 2009
Autor: Mustafa Smajlović (Preporod)
Kada je u avgustu 2007.godine zasijala novim starim sjajem Šudžauddinova ili Čaršijska džamija, prvi obnovljeni islamski objekat u gradskom jezgru Rogatice, mnogi su kazali kako je nakon petnaest godina vraćen dio izgubljene duše ovog gradića čije se ime prvi put put pominje 1425. godine u dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina). Uz sve spoznaje značaja “vraćanja” vjerskog i kulturno-historijskog bisera na svoje mjesto, svečanim otvaranjem Čaršijske džamije odškrinuta su vrata povratka Bošnjaka u ovaj dio naše domovine. Obnova, koja je počela koncem 2005. godine, u isto vrijeme vratila je Bošnjacima pouzdanje i sigurnost, a svjetlost na sumornu rogatičku razglednicu.
Iskren nijet obnovitelja
Podsjećanja radi, prije tri godine svečanom činu otvaranja prisustvovalo je hiljadu vjernika, a među zvaničnicima bili su Sulejman Tihić, u to vrijeme dopredsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH, Muftija goraždanski Hamed ef. Efendić, izaslanik reisu-l-uleme Nezim ef. Halilović Muderis, te predstavnici rogatičke općine. Dosta toga korisnog i mudrog je kazano i zabilježeno, a svemu je osnova poruka i puka kako će novoobnovljena džamija “biti magnet koji će vezati sve nas”.
Neizostavno je prisjetiti se kako je ovaj novoobnovljeni objekat, čiju su rekonstrukciju finansirali graditelji džamije rahmetli Alije Izetbegovića u Istanbulu, otvorio Enver Kazić, prvi povratnik u Rogaticu. I to puno kazuje o iskrenom nijetu obnovitelja kako obnovljene džamije mogu više učiniti za povratak Bošnjaka od stotine političkih govora.
Podsjećanja radi, na prostoru Odbora Islamske zajednice Rogatica prije agresije na BiH bilo je 23 džamije i 3 mesdžida. Niti jedan ovaj objekat nije dočekao Dejton. Sudžauddin ili Čaršijska džamija porušena je do temelja 20.juna i992.godine. U isto vrijeme stradala je i druga gradska džamija – Arnaudija. U postdejtonskom periodu stradaće i rogatička čaršija, prije rata prepoznatljiva po objektima građenim u orjantalnom stilu. No, idemo redom…
Vakuf dobrotvora Sudžauddina
Sudžauddin džamija je vakuf starog dobrotvora i vojskovođe Sud-žaudina. Sagrađena je 1576. godine. u “Osmansko doba”, kada se ovaj gradić na rijeci Rakitnici nazivao Ćelebi Pazar. U tom periodu, do “formiranja” čaršije 1528. godine, nastajale su mahale obično oko džamija, kao što su bile: Sinanova mahala, Oruč-agina, Husein-begova i Carevu mahala ili Hangarija kako su je još zvali. Početkom 16. Stoljeća Čelebi Pazar dobiva prvo javno kupatilo sa toplom i hladnom vodom – hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija vjernici su uzimali abdest, a putnici dobronamjernici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode. Već 528. godine Rogatica je imala čaršiju koju su činile: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način. Bilo je dućana i na dvije etaže.
Povjesničari će zabilježiti: “Rogatička čaršija bila je koncentrisana u jednoj ulici sa dućanima po jedan, dva ili više pod jednim krovom. Mnoge od objekata je izgradio poznati legato Husein-beg Arnautović. Čaršiju na desnoj i mahale na lijevoj obali Rakitnice još u tom vijeku spajaju dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U tom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije… U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu i u Gračanici. U viševjekovnom periodu osmanske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka. U tom periodu kadiluk je dao više ličnosti koje su u Osmanskom carstvu vršile visoke funkcije, pomenuću samo tri velika vezira: Si-nan-paša Borovinčić, Ali-paša Pračić, Mehmed-paša Sokolović… ” U zapisima o ovom gradu u periodu “turskog vakta” pominju se kadije i muftije, vojskovođe, begovi, ajani i drugi učeni i značajni ljudi.
Uspravljanje iz pepela
Ratovi su “izbrisali” mnogo toga znamenitog iz daleke i bliže prošlosti, ali ostali su tragovi – biljezi, od onih koji kazuju da su ljudska naselja na ovim prostorima postojala još mnogo prije nove ere – na Gracu nadomak Rakitnice, preko spomeničkih obilježja rimske civilizacije i srednjeg stoljeća – 88 nekropola sa 2628 bogumilskih stećaka, do novijeg vremena. Ovim prostorima su hodali Iliri, Rimljani, Avari i ini, rušitelji i graditelji,dobri i hrđavi ljudi, hulje i protuhe pod ovim ili onim ratnim bajracima, ali kada historičari i ini znanstvenici jednom ozbiljno podvuku crtu, imaće nepogrješivu računicu ko su počinitelji najvećeg zla na ovim prostorima. Samo od 1992. do 1995. godine počinjeno je toliko zla ljudima i objektima što nije možda za jedno cijelo stoljeće. Rogatica je samo jedan od primjera kako je trebalo uništiti sve što ne liči na one koji su ubijali, rušili i palili.
Nisu poštedjeli ni Božije kuće. Bezdušnici su nadmašili učitelje zla u Drugom svjetskom ratu. Prva uspravljena džamija iz pepela u srcu Rogatice iznova je dokaz neuništivosti vjere i naroda. I drugdje na prostoru rogatičkog kraja niću ili su već nikle novoobnovljene džamije. Do sada su u potpunosti obnovljene džamije u Žepi (sredstvima iranske humanitarne organizacije BIRDS) i u Košutici, (sredstvima vakifa hadži Galiba Hadžića), pomenuta Čaršijska ili Sudžauddin džamija (čiji je investitor turska humanitarna organizacija BIAT), džamija u Kramer Selu, Lubardićima, Novoseocima, Đedovićima, Ži-valjevićima, Kukavicama, Vragolovima… U izjavi jednog od povratnika ima optimizma koliko i pesimizma. Kazao je: “Džamija u rogatičkom kraju ponovo će biti, što nije sigurno za Rogatičane, koji su se pored Sarajeva i Goražda, raspršili i po mnogim zemljama kako u Evropi tako i u svijetu”. Nažalost, to potvrđuje stvarno stanje na terenu. U ruralnim prostorima ima pomaka, “povratak ide i nekako, ali u gradu ne ide nikako”. Koliko li kasni održivi povratak?
Promjenjena demografska slika
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području rogatičke općine živjelo je ukupno 21.978 stanovnika: Bošnjaci – 13.209 (60,10%), Srbi – 8.391 (38,17%), Hrvati – 19 (0,08%), Jugosloveni – 186 (0,84%), Ostali – 173 (0,81%). U gradu Rogatici prema popisu iz 1991. godine živjelo je ukupno 8.916 stanovnika: Bošnjaka – 5.681 (63,71%), Srba – 2.971 (33,32%), Hrvata – 16 (0,17%), Jugoslovena – 140 (1,57%), ostali, neopredijeljeni i nepoznato -108 (1,21%). Danas je demografska slika gotovo u potpunosti izmijenjena na štetu Bošnjaka. Otud, svaki povratnik u zavičaj donosi nadu i radost.