Evo jos jedne price iz starina koju je sacuvao i zabiljezio nas sugradjanin Hakija Muftic u svojoj knjizi „Fragmenti zivota“.
Prica slikovito pokazuje kako su nekad nasi stari organizovali druzenja upraznjavajuci tu ljudsku potrebu za druzenjem, pjesmom i lijepim razgovorom. Kao sto se da primijetiti svi navedeni akteri iz ove price su bili pobozni ljudi, vjernici ali su ipak nalazili lijep nacin da zadovolje tu svoju ljudsku potrebu.
Ujedno je ovo prilika da se sjetimo ljudi, nasih sugradjana, koji su obiljezili vrijeme u kojem su zivjeli i zasluzili da ih se sjecamo.
Neka im je svima vjecni rahmet.
HALVA ČAIR
Najstarji Rogaticani nalazili su vremena za rahatluk, za prijateljske sjedeljke i razgovore. S vremena na vrijeme, petkom poslije icindije, u ljetnim danima odlazili bi na izlet u prirodu: Avdibeg Holuclic ,Sejfulah ef. Muftic, Alaga Nalbantic, Hamdibeg Ajanovic, Sulejman ef. Muftic, a nekad bi s njima posao neko od prijatelja s kojima se svaki dan susrcu u dzamiji.
Na uzvisicu – polje Rudo, odakle se pogled prostire na cijelu Rogaticu i njenu bogatu okolinu, gdje je priroda zelenilom i lijepim biljem izdasna – ova prijateljska druzina, manje-vise ista generacija Rogaticana, dolazila bi i pravila medenu halvu.
Donijeli bi u zembiljima brasno, buter, secer, med, pekmez i orahe. Postupak spravljanja halve pratili su lijepi razgovori o minulom vremenu i sjecanja iz momackih dana, pa price o vremenu provedenom u austrijskoj vojsci gdje su sluzili i slati na razna ratista, i kako su Bosance najcesce upucivali u najteze bitke. Uz razgovor bi se zapjevala i po koja stara pjesma.
Organizatori okupljanja vidjenih Rogaticana i spremanja halve bili su Avdibeg Holuclic i Sulejman efendija Muftic. Ova dvojica prijatelja bila su majstori u spremanju halve, a posebno s medom i pekmezom, cime se postize vrhunski ukus, a halva je privlacnija za oko. Redovno im je posvecivana paznja kao velikim majstorima.
Koja kasika halve obavezno je stizala i do hanuma po kucama, pa je bilo i ljubomore zbog kvaliteta! Hanume je interesovalo sve, i kako je proteklo sijelo, i sta se pricalo, i koje su se pjesme pjevale, a o tome njihovi begovi, age i efendije nisu mnogo pricali.
Okupljanje i spremanje halve prenosilo se s generacije na generaciju, pa gradjani ovo veliko polje nazvase Halva cair.