Na samom pocetku zelim da se zahvalim nasima Zambiju i Fudi Djangu na ulozenom trudu tj. ulozenom vremenu, textu i ustupljenom materijalu za ovaj serijal o nasim rogatickim atleticarima, nekad i sad.
Rogatica je uvijek bila rasadnik talentovanih ljudi u svim sferama drustvenoga zivota, izuzetnih ljekara, umjetnika, privrednika i sportista. Ovom prilikom nastavljamo sa pricama o uspjesnim sportistima, tacnije nasim atleticarima koji pronose slavu naseg grada diljem svijeta. I ako neki u svojim komentarima rekose da je nasa Rogatica negdje na kraju svijeta, put za nigdje, ne nasom krivicom.
Mi pokusavamo kao ptica Feniks pojaviti se iz pepela, mahati svojim krilima i lagodno i slobodno letjeti po ovom nebeskom svodu, ostavljati tragove nase Rogatice i nasih Rogaticana, ma gdje oni bili. Prihvatali to dusebriznici ili ne mi smo ipak cinjenica, Rogatica postoji, postojace ako Bog da vijekovima i ona i njeni Rogaticani.
Rogatica je uvijek imala dobrih sportasa u svim granama sporta, ali nekako se natura cinjenica da su Atleticari najtrofejniji, sa najvise osvojenih odlicja koja su donesena u nas grad. Da bi ih sve spomenuli trebalo bi nam dosta prostora i vremena, od Milada Petrusica pa do sada, Kemala Mesica koji su osvojili mnoga domaca i medjunarodna odlicja koja su blistala zajedno sa njihovim rogatickim dusama.
Najbolji trener na polju Atletike bio je i ostao Fuad Mesic-Django koji je ostavio, a i danas ostavlja, veliki pecat jednog vremena.
Fudini puleni su na mnogim takmicenjima osvajali medalje a to cine i danas. Ovih dana nas je obradovao Kemal Mesic sa svojim rezultatima u USA ali o tome sljedeci put. Imali smo najjace atleticare u regionu, najjace na MOSI, atleticare koji su uvijek bili u samom vrhu. Sportase koji su vlastitim sredstvima placali svoje pripreme, odlaske na Mitinge i ostala takmicenja. Mozemo li samo zamisliti da su imali adekvatnu podrsku drustvene zajednice, moralnu, finansijsku kao i uslove za kvalitetne treninge i visinske pripreme, gdje bi im bio kraj. Ali povrh svega oni su pokazali sta znaci braniti boje svoga grada pa i drzave BiH.
Ovdje treba pomenuti njihova imena: Zijad Alic a.r., Sulejman Jahic, Drago Lubarda, Radivoje Rackovic, Sinan Cesko a.r., Suad Djezo a.r., Fajko Podzic, Veljko Karaca, Vinko Rosic pok., Budo Novakovic, Fehra Dragulj, Ljilja Sokolovic pok., Desa Abazovic, Nada Kosiric, Nada Perovic i jos mnogih drugih atleticara i atleticarki…
Od 1996 godine pa dalje dolaze novi sampioni i osvajaci medalja sa medjunarodnih takmicenja: Edhem Kacevic, Mehmedalija Dzananovic, Kemal Mesic, Nenad Toevic, Darko Rosic, Sladja Markovic… Sve su ovo imena koja danas znace mnogo u BiH atletici i dostojno reprezentuju nas grad i reprezentaciju BiH.
Naravno i dalje cemo pisati o nasim i Fudinim pulenima pojedinacno, prikazati sva odlicja osvojena, sve diplome, sve nagrade ali i zelje, htijenja i ciljeve ovih mladih Rogaticana. Pisacemo i o problemima i preprekama sa kojim se susrecu u svome predanom radu kako bi dostojno reprezentovali svoj grad a i reprezentaciju BiH. Ovom prilikom zelimo im mnogo uspjeha, osvojenih medalja, rekorda i da uspiju u svojim planiranim ciljevima…
Django i selektor Dane Korica
Slika sa svjetskog prvenstva Groseto, Italija
