Ko je prošlog ljeta bio u julu u Bosni sjetiće se da su to bili vreli ljetni dani. Jednog takvog vrelog julskog popodneva uputili smo se u Miševiće, posjetiti dvojicu Rogatičana, velikih prijatelja i nasih sugradjana. Nekoliko kilometara putem prema Mostaru pa skretanjem u desno uz poprilično veliki uspon stigli smo u oazu mira, daleko od vrele sarajevske vreve.
Tu smo bili prije četiri godine i u hladu visokih debala hrastove šume proveli jedan veoma ugodan,topao julski dan. Prošlog ljeta je, za razliku od tada, na tom istom mjestu umjesto visokih hrastovih debala nikla prelijepa kuća, koja je bila u poslednjoj fazi dovršavanja. Sad samo zamišljam kako to u završnici izgleda i radujem se novom julskom susretu.
Pravi prijatelji su oni koji se nadju u mladosti i ostaju zajedno sve dok bitišu. Tako su Muše i Fudo i u Miševicima zajedno ili bolje receno jedan pored drugog. Na moju upadicu da je bas lijepo sto su i tu zajedno, Fudo onako skromno i simpaticno veli : „Ma, to „ovaj“…. sto bi znacilo da je Muše „kriv“ za to.
Dok smo se znatizeljno upoznavali sa rasporedom i sadrzajem prostorija u novosagradjenoj lijepj kuci, Vildana je vec pripremila kahvu na vatri i zove da se ne ohladi. Presli smo samo par koraka preko ograde od zivog rastinja i nasli se usred nastanka jos jednog prostora za odmor, odnosno vikendice. Okolis je vec odavao sliku brizljivo ulozenog truda, bio je tu i mali vrt vec prispjelog povrca, i dosta procvijetalih ruza.
I dok su se suncevi zraci povlacili po susjednim obroncima, mi smo vec dobrano uz mnogo lijepih sjecanja, priveli kahvenisanje kod Vildane kraju, i preselili se svi na prostranu terasu u “ susjedstvu”, gdje smo ostali do kasno u noc. Hladan i ostar planinski zrak nas primorao da se polako razilazimo i istovremeno podsjetio da Bjelasnica odnekud nije bas previse daleko.
Bilo je to jedno divno julsko popodne provedeno sa dragim društvom uz mnogo prisjecanja na davno prosle dane.
Da ne zaboravim, posto smo sutradan putovali nazad nismo stigli posjetiti raju u Rakovici ali smo obecali ovog ljeta, ako Bog da.
Prije cetiri godine, ustvari, 2006-te.
Takodjer tada.
Proslog ljeta, 2009-te godine.
Ovdje se vidi kako vec prelazimo u “susjedstvo”
