Fotografije su, naime, kako kaže, „zapis stvarnog” , nepromjenljive na način na koji to nijedan verbalni prikaz, koliko god nepristran, nije mogao biti jer fotografsko bilježenje vrši stroj. Međutim, one svjedoče i o stvarnom jer fotografija znači da je netko bio na licu mjesta i snimio je. “Upravo to, da pored stroja u tvorbi fotografije sudjeluje i čovjek, i to presudno, tako je upečatljivo i snažno izraženo u djelu Alije Akšamije. Taj ljudski angažman, taj osjećaj trenutka, vremena i prostora koji zapravo gospodari kamerom, upućuje ju na ono što treba zabilježiti i trajno sačuvati ono je što fotografiju određuje kao umjetnički čin.
( Izvor : Mladen Bićanić “Oslobodjenje”)