Država Bosna i Hercegovina i njene institucije na svojim plećima imaju ogromnu obavezu u pogledu sprečavanja zla droge, kao i liječenja onih koji su ušli u taj opaki svijet, koji se zove droga. Na IZ-i je takođe velika odgovornost u pogledu podučavanja islamskim propisima i afirmaciji islamskih vrijednosti, a tamo gdje ima islama, nema droge i obrnuto. Prema tome, najbolja zaštita i prevencija od zla droge je islamski odgoj i obrazovanje
DROGA – ZLO KOJE HARA I UBIJA
Braćo i sestre u islamu! Danas 24. rebiu-l-ahira 1431.H, 16. aprila 2010. godine hutbu sam naslovio sa Droga – zlo koje hara i ubija.
Za pomenutu temu sam se opredijelio u želji da ukažem na ovo veliko zlo, koje ubija sve veći broj, uglavnom mladih ljudi i Bošnjacima prijeti, kao prava katastrofa.
Allah, subhanehu ve te’ala, u 70. ajetu Sure El-Isra’, govoreći o počastima i prednostima koje je dao čovjeku, u odnosu na druga stvorenja, kaže:
وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِى ءادَمَ وَحَمَلْنَـٰهُمْ فِى ٱلْبَرّ وَٱلْبَحْرِ وَرَزَقْنَـٰهُمْ مّنَ ٱلطَّيّبَـٰتِ وَفَضَّلْنَـٰهُمْ عَلَىٰ كَثِيرٍ مّمَّنْ خَلَقْنَا تَفْضِيلاً
Mi smo sinove Ademove, doista odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, opskrbili smo ih ukusnim jelima i dali smo im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.
U povijesti čovječanstva se nije pojavilo veće zlo od droge, zbog koje na desetine hiljada ljudi, uglavnom mlađih, svakodnevno umire ili se liječi po mnogobrojnim centrima za odvikavanje u svijetu.
To je tako-zvani “bijeli otrov”, koji sebi za robove uzima na milione ljudi, raznih uzrasta i kategorija, a među njima je najviše siromašnih i nezaposlenih, ali i djece iz bogatih porodica, koje za kratko vrijeme postaju puka sirotinja, zbog trošenja ogromnih količina novca za neophodne doze, koje iz dana u dan postaju sve jače i skuplje.
Opće načelo islamskog prava je da je muslimanu zabranjeno konzumirati bilo koju tvar koja direktno ili indirektno ugrožava njegov život, psihičko ili fizičko zdravlje. Budući da je medicinski i iskustveno nepobitno dokazano da upotreba raznih vrsta droga šteti ljudskom razumu i organizmu, da uzrokuje kod čovjeka bolesnu ovisnost, da dovodi do takvog psihičkog stanja koje je pogodno za razvijanje različitih oblika kriminalnog ponašanja, da uništiva materijalna dobra pojedinaca i organizacija, može se ustvrditi da je upotreba droga najstrožije zabranjena u islamskom pravu i to na osnovu idžamaa (konsenzusa) uleme.
Obzirom da se droga pojavila krajem VI i početkom VII stoljeća, po hidžri, četvorica imama, osnivača pravnih škola se nisu izjasnila po pitanju zloupotrebe droga, jer se to zlo pojavilo nekoliko stoljeća nakon njihove smrti.
Imam Ibn Tejmije kaže: “Sve što opija razum je zabranjeno (haram), makar i ne rezultiralo euforičnim raspoloženjem, jer je svjesno zamagljivanje razuma, bez šerijatski opravdanog razloga, zabranjeno (haram) prema konsenzusu svih muslimana.” Ibn Tejmije dalje tvrdi da onaj ko smatra da je upotreba hašiša dopuštena, da izlazi iz vjere.
Razlog zabrane upotrebe narkotika je njihovo štetno djelovanje, a ne to što su zabranjeni sami po sebi, jer je upotreba ovih sredstava u medicinske svrhe, radi spravljanja lijekova, liječenja i medicinskog tretmana bolesnika, pa i ovisnika o drogama, dozvoljena.
Raspravljajući o šerijatsko-pravnom tretmanu upotrebe droga, islamski pravnici kao argument zabrane, navode i predaju koju bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ أُمِّ سَلَمَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا، أَنَّهَا قَالَتْ: “نَهَى رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ كُلِّ مُسْكِرٍ وَمُفَتِّرٍ” (أبو داود)
Prenosi Ummu Seleme, radijallahu anha: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio sve što opija i zamagljuje razum.” (Ebu Davud)
Većina islamskih pravnika, svrstavaju droge u kategoriju hamra (vina), tj. opijajućih supstanci, a hamr je, kao što je poznato, zabranjen u više Kur’anskih ajeta, među kojima je 90. ajet Sure El-Maide.
Imam Ibn Madždže bilježi slijedeću predaju:
عَنْ ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كُلُّ مُسْكِرٍ خَمْرٌ وَكُلُّ خَمْرٍ حَرَامٌ” (إبن ماجه)
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sve što opija je hamr (vino, opojno sredstvo), a svaki hamr je haram”. (Ibn Madždže)
Iako postoje razlike između droge i alkohola, zajedničko im je to da obje materije djeluju štetno na ljudski razum, psihičko i fizičko zdravlje ljudi, da dovode do stanja privremenih ili trajnih umnih poremećaja, te se na njih može primijeniti ista norma, budući da je potvrđeno da je zakonski razlog (`illetu-l-hukm) zabrane konzumiranja alkohola opijajuće svojstvo ove supstance.
U nekim državama, poput Saudijske Arabije i Irana, primijenjuje se smrtna kazna za rasturače droge. Ova se kazna svrstava u kazne iz domena t’azira (diskrecionih kazni), a ne hududa (šerijatski određene kazne). Osnov za ovu kaznu pronalazi se u 33. ajetu Sure El-Maide:
إِنَّمَا جَزَاء الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الأَرْضِ فَسَاداً أَن يُقَتَّلُوا…
Kazna za one koji se bore protiv Allaha i Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) Njegova i koji nered na Zemlji čine, jeste da budu ubijeni…
Dakle, nelegalno rasturanje droga, s’ obzirom na pogubne posljedice zloupotrebe droge po pojedinca i društvo, označeno je kao rat protiv Allaha, subahenhu ve te’ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kao širenje nereda (fesada) na Zemlji, za šta slijedi smrtna kazna. Nema nikakve sumnje da je ova drastična kazna za narko-dilere preventivno djelovala na znatno smanjenje ove nelegalne aktivnosti, kao i znatno smanjenje broja narkomana i ovisnika o drogama u tim zemljama. U našoj i drugim sekularnim državama, dileri droga izdržavaju simbolične zatvorske kazne, ako ne dokažu neuračunljivost, koja biva razlogom njihova puštanja na slobodu, te nastavak bavljenja istim poslovima. U Bosni i Hercegovini trgovina drogom uzima sve više zamaha i povremena otkrivanja manjih ili većih količina droge su samo kap u moru od količina koje se konzumiraju u Bosni i Hercegovini ili se proslijeđuju u druge zemlje.
Islam je propisao smrtnu kaznu (kisas) za namjerno ubistvo jedne osobe, a kao što stoji u 179. ajetu Sure El-Bekare, u odmazdi je garancija da se neće dešavati namjerna ubistva: وَلَكُمْ فِي الْقِصَاصِ حَيَاةٌ يَاْ أُولِيْ الأَلْبَابِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili. Ako se po islamskim propisima smrću mora kazniti onaj ko ubije jednu osobu, šta slijedi one koji ubijaju čitava društva, uništavaju narode i zatiru ih putem droge?!
Konzumiranje droge protivno je osnovnim intencijama Šerijata, a to su: zaštita vjere, života, razuma, potomstva i imovine. Droga ugrožava ili uništava sve ove univerzalne vrijednosti, čija je zaštita, osnovni smisao svih šerijatskih propisa. Otuda nije čudo što se savremeni islamski pravnici pozivaju upravo na ovu činjenicu prilikom odmjeravanja kazne trgovcima droge, odnosno trgovcima ljudskih duša i života. Trgovci i dileri droge su bez sumnje jedni od najvećih neprijatelja društva, jer na putu ostvarenja svojih dunjalučkih koristi sebi za roblje uzimaju ljude, koji postaju robovi opojnih sredstava. Djeca koja uđu u svijet droge, prodaju sve što im dolazi do ruku, iz kuća njihovih roditelja, a potom se odaju kriminalu najgore vrste, u želji da za sebe obezbijede neophodnu dozu, koja će im samo na trenutak život prikazati lijepim, a za kratko vrijeme sve ide iz početka.
Droga je braćo i sestre ušla u naše: škole, fakultete, mahale, kuće i institucije, a da ne govorimo kako je ušla u: noćne klubove, barove i slično. Sve su češći smrtni slučajevi pojedinaca, koji su zbog predoziranja okončali svoj dunjalučki život, u kanalu, napuštanom podrumu i slično…
Država Bosna i Hercegovina i njene institucije na svojim plećima imaju ogromnu obavezu u pogledu sprečavanja zla droge, kao i liječenja onih koji su ušli u taj opaki svijet, koji se zove droga. Na IZ-i je takođe velika odgovornost u pogledu podučavanja islamskim propisima i afirmaciji islamskih vrijednosti, a tamo gdje ima islama, nema droge i obrnuto. Prema tome, najbolja zaštita i prevencija od zla droge je islamski odgoj i obrazovanje. Na drugoj strani, opće poznati princip je: “Bolji je trun prevencije, nego tovari lijekova za neku bolest.»
Braćo i sestre! Čuvajmo sebe i svoje porodice od zla droge, budimo iskreni u svome vjerovanju i natječimo se u dobru!
Gospodaru, očisti nas od grijeha, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 24. rebiu-l-ahir 1431.god. po H.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
16. april 2010.god.
Nezim Halilović Muderris